Tijela javne vlasti u Hrvatskoj često na vrlo zanimljiv način obavljaju svoj posao i to ne baš uvijek racionalno, bilo da se time podrazumijeva organizacija posla bilo da se misli na štedljivost. A da stvar bude gora svaka priča o, u najmanju ruku, zanimljivom načinu gospodarenja javnim dobrima, ima svoje posljedice i treba se nadati da će se u nekoj skoroj budućnosti te zanimljive navade promijeniti. Ne samo zato da bi se racionalnije gospodarilo resursima poreznih obveznika, već i zato da se poveća sigurnost ulagača i omogući gospodarski razvoj Hrvatske.

Tržišna vrijednost
Zgodan primjer je prodaja zemljišta na Srđu za potrebe budućeg projekta golf terena i pratećih hotela (mada bi neki prije rekli da su u pitanju hoteli i prateći golf tereni). Riječ je o zemljištu koje je bivša gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica prodala zagrebačkoj tvrtki Razvoj golf početkom ožujka ove godine, odnosno nekoliko tjedana prije izbora, za 2.603.889 kuna. Kako se radi o nekih pedesetak tisuća četvornih metara mnogi su bili skloni tvrditi da je riječ o štetnom ugovoru kojim je oštećen gradski proračun, a tu ocjenu je potvrdio i nalaz dubrovačkog Područnog ureda Državne revizije. Revizori su jednostavno od Porezne uprave zatražili procjenu vrijednosti zemljišta na Srđu koja je pokazala da je kupoprodajna cijena više nego dvostruko niža od tržišne. Naime, po parametrima poreznika tržišna bi vrijednost iznosila 6.978.815 kuna, odnosno 148 kuna po metru četvornom. Također, Državni revizori su ocijenili da bi se kod procjene vrijednosti zemljišta trebala koristiti saznanja i podaci o tržišnoj vrijednosti takvih nekretnina iz više izvora, poput agencija koje se time bave, ovlaštenih sudskih vještaka i Porezne uprave. No, bivše Gradsko poglavarstvo Dubrovnika je zaključilo da je bila dobra i cijena koju su poreznici ocijenili daleko preniskom, i to na temelju procjene službenog procjenitelja. A službeni procjenitelj Grada Dubrovnika za sporno zemljište na Srđu bio je Ante Srhoj, svojedobno visokorangirani član HDZ-a u Gradskom odboru te stranke. Posebno zanimljivo je da je zemljište bilo prodano kako bi se namaknula sredstva za proračun, što je za svaku pohvalu. No, istodobno dok se sklapala kupoprodaja zemljišta koja će najvjerojatnije dobiti pravosudni epilog, Grad Dubrovnik je plaćao mjesečni najam od 50.000 kuna za prostor nadomak crkve svetoga Vlaha u kojemu je donedavno djelovao Gradski odjel za izdavanje lokacijskih i građevinskih dozvola. Taj prostor, čiji je vlasnik upravo službeni procjenitelj, koristio se premda je deset metara dalje u drugom objektu bio potpuno odgovarajući gradski poslovni prostor koji je do smjene vlasti u Dubrovniku zjapio prazan.

Dakle, dok se na jednoj strani pokušavalo iznaći prihode za proračun pa makar i prodajom obiteljskog srebra, s druge strane se trošilo stotine tisuća kuna na najam koji se moglo izbjeći. Dodatno je cijelu aferu začinila činjenica da se u stvari preprodalo državno zemljište, odnosno da je grad Dubrovnik tvrtki Razvoj golf prodao zemljište koje uopće nije njegovo. Možda je to dobro za gradski proračun, ali definitivno nije dobro za ulagače. Ako se ne može imati povjerenja u tijela javne vlasti, koja su zadužena za provođenje zakona, i ako ta tijela prodaju nekretnine koje nisu u njihovom vlasništvu, u koga onda potencijalni ulagači mogu imati povjerenja? Također, postavlja se pitanje kako je moguće da jedno tijelo javne vlasti ne poštuje upozorenje koje je stiglo od Državnog odvjetništva? Naime, još 23. siječnja je Državno odvjetništvo dubrovačkoj gradskoj upravi uputilo zahtjev za mirnim rješenjem spora oko zemljišta koje je u kupoprodajnom postupku tretirano kao gradsko, dok ustvari pripada hrvatskoj državi, ali je ugovor ipak sklopljen. Kako je to pojasnila bivša gradonačelnica kada se odlučivalo o prodaji zemljišta Poglavarstvo nije imalo zahtjev Državnog odvjetništva, koji je jest stigao u Grad, ali ne i do Poglavarstva.

Povrat sredstava
To ne bi bilo ništa čudno da se odluka, kao u filmu, donosila isti dan kad je zahtjev stigao, ali ipak nije bilo tako. I može se postaviti pitanje kako su onda kolale informacije u Dubrovniku ako je dopisima tijela poput Državnog odvjetništva trebalo nekoliko tjedana da dođu do Poglavarstva? Da je informacija stigla na vrijeme izbjegla bi se i sadašnja nagađanja o tome za koliko je oštećen proračun a i tvrtka Razvoj golf bi izbjegla neugodnosti jer će sada, po svoj prilici, trebati vratiti zemljište pravom vlasniku, a od Grada Dubrovnika zatražiti svoja sredstva nazad. Koliko će trebati da se utvrdi istina o cijeloj priči oko kupoprodaje zemljišta na Srđu teško je procijeniti jer je hrvatsko pravosuđe takvo kakvo je. Isto tako je teško unaprijed prognozirati hoće li netko odgovarati za brojne propuste pri sklapanju kupoprodajnog ugovora. A da su se poštivali svi propisi do skandala ne bi niti došlo i to iz vrlo jednostavnog razloga: zemljište ima ‘i svojstvo spomenika kulture’, kako su naveli državni revizori, pa je prije raspisivanja natječaja Grad Dubrovnik trebao zemljište prvo ponuditi Republici Hrvatskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. No, definitivno treba stvari istjerati na čistac jer se samo na taj način šalje poruka da je Hrvatska uređena zemlja u kojoj se zna što je čije. U suprotnom teško je očekivati da se itko u budućnosti usudi uložiti i jedan cent ovdje.

Zorislav Antun Petrović, predsjednik je Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa