Često čujem da je grijeh što silan novac "trune" na štednji umjesto da ga se investira. No, definirajmo pametnog igrača, to jest pametan novac, kao value investitora koji procijeni koliko nešto vrijedi, i plati značajno manje. Kupi, drži, i eventualno proda. Uzmimo za primjer Vupik. Zatečeno stanje, P/E 2,82 isto je što i 100 kuna. Za potrebe naših laboratorijskih uvjeta, uzmimo da je free float 440.000 dionica. Samo za potrebe ulagačke utopije, zamislimo da je dobit po dionici zajamčena, da nema i neće biti nevolje koja bi ozbiljno ugrozila poslovanje. I recimo da je pametan novac zadovoljan vrati li uloženo za sedam do osam godina. Ma, neka bude osam i pol. Je li OK da se 440.000 komada, pri rastu od P/E 2,8 do 8,5 protrži za prosječno 250 kuna? Dakle, 110,000.000 kuna, i ode cijeli free float Vupika. Pod uvjetom da je dobit određena višom silom, dakle u zamišljenom svijetu bez rizika, da na Zagrebačkoj burzi imamo dvadeset dionica poput Vupika, 2,200.000.000 kuna, puke dvije milijarde bi pojele sve što vrijedi.
Coca-Cola kao lijek
Što bi ostalo ostalim igračima, to jest ostalom novcu? Recimo da se s depozita na burzu slije još 10,000.000.000 kuna, i da se P/E najboljih dionica u svijetu bez rizika poveća na 15 ili 20. Vjerojatno bi ostatak novca bio upravo idealan da mu se svijet u koji ga analitičari zovu prezentira formulacijama poput "ulagači su gladni društvenih mreža", pri čemu se nešto natukne o riziku, a moguće da P/E cca 150 nitko ili gotovo nitko ne spominje. Ima još idealnih rečenica, kao "kupujući dionice kupuješ budućnost, a ne sadašnjost", ili "dionica X se trži na P/E 30, ali je znatno jeftinija od konkurenata u branši kojima se trguje po P/E 40". Kako god, da skratim – savjet ne tražim, niti bih ga dao – slažem se s mišljenjem da na hrvatskom tržištu ima dobrih prilika. Ma, ne samo da se slažem, nego mislim da bi tri stvari eksponencijalno razvile čovječanstvo: financijska pismenost, zdrava prehrana, i suvremena psihologija.
Ali, isto tako mislim da prejaka kritika ljudi koji ne igraju na burzi jednostavno mora prestati. Da su svi pismeni kao Graham, Buffet, Richardson i Greenblatt zajedno, rekao bih da je bara preplitka, da mjesta ima za vrlo malo igrača, a još manje novca. Da svaki od tih pametnih sudjeluje sa 100.000 kuna, 22.000 ulagača čine 2,2 milijarde. Zato, kolege value investitori, budimo iskreni. Nama trebaju donatori vune, a ne pametni. Ili nam treba Apple, kojeg ćemo prepoznati u doba lansiranja iPoda, ili, ako doista mislimo na unuke i praunuke – a to je ime igre koju obožavam, misliti na generacije koje dolaze! – treba nam Coca-Cola, koja će početi kao sirup protiv glavobolje, prodaja devet boca dnevno, da bi se 125 godina kasnije prodavalo 1,700.000.000 limenki na dan. Igrao sam se usporedbom Herbalifea i McDonald'sa, pa evo i korelacije Coca-Cole i Herbalifea.
Tko je novi Apple?
Dok nisam pročitao da je Coca-Cola počela kao lijek, nisam čuo da je itko za Coca-Colu rekao da je zdrava. Ako mene pitate, mislim da je tajna uspjeha u reklami, a pomaže i što, bar meni, Coca-Cola paše solo, i doslovce uz svako jelo. No, zamislimo da se za nekih godina popije 1,700.000.000 shakeova na dan (za potrebe ove maštarije za svu Herbalifeovu prodaju smatrat ćemo da je shake). Lani je prodano 3,921.942.000 takozvanih bodova mase, volume points, ili – volumena. Od kantice praha napravio bih 25 shakeova. Kantica, po podacima s dva weba neovisnih distributera, ima malo manje od 25 volumena; 1 shake, 1 volumen. Ugrubo bi to značilo da se za oko dva i pol dana proda koliko cijele 2011. godine. Da se svaki dan popije 1,700.000.000 shakeova ili drugih pića koja proizvodi Herbalife, prodaja bi bila 158 puta veća nego danas. To jest, da je dobit 158 puta veća nego danas, P/E 7 bilo bi nešto više od 4100 dolara. Zato, nije li pravednije, korektnije i prema igračima i prema novcu, reći da više mjesta ima za pokušavanje kuženja ili pogađanja koja će kompanija biti novi Apple, nego za value investiranje?! Na sreću ili nesreću, dobra je oklada da value investitora nikad neće biti previše da bismo svi bili osuđeni na potragu za novim Appleom.
* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, VIRO-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Ja sam večinu svojih dionica rasprodao u proljeće 2008. Nešto malo još držim, i povremeno daytrade-am, ali ozbiljnije investiranje u dionice mi u ovo vrijeme ne pada napamet. Kolumnu autora sam uvijek rado čitao.
Danas trgujem domenama i zarađujem bez stresa. To mi nije samo honorarni posao nego se ozbiljno time bavim i iako me vuče nostalgija za ozbiljnim trgovanjem na burzi svjestan sam da to u ovom trenutku nikako nije pametno.
Gospodine Birtiću što kažete na ovo?
http://seekingalpha.com/article/918831-an-investor-s-guide-to-identifying-pyramid-schemes?source=yahoo
Uključite se u raspravu