Nakon Dalekovoda sad je i Industrogradnja Grupa u svojem predstečajnom predmetu zabilježila pobjedu nad prvostupanjskom odlukom suca Mislava Kolakušića.
Kako stoje stvari sa zakonskim režimom koji je vladao do polovice prošle godine, kao i po ulozi trgovačkih sudova koja je tada dopunjena, isti rezultat imala bi i svaka druga tvrtka da joj je sudio Kolakušić. Naime, vrlo su rijetke povrede koje je taj sudac kao razloge odbijanja naveo kod tih tvrtki a da se nisu nalazile i kod drugih. No, dok drugi suci nisu imali problema s primjenom zakona, a zaustavljene tvrtke bilježe isključivo štetu zbog odluka kojima je blokirana mogućnost sudskog sklapanja tih nagodbi, za suca koji ih je donio može se reći da uopće nije gubitnik. Još dugo će njegovi navijači navoditi poseban "navigator" što je upro prstom u Vladu, odnosno raspolaganja potraživanjima povezanih tvrtki, koja su, činjenica je, prvo bila dozvoljena, a potom ipak zabranjena.
Pobjednički, a ne gubitnički, stoji stvar i po posljedicama koje on zapravo od izgubljene bitke uživa. Makar odluke bile pogrešne, o čemu svjedoče ukidanja VTS-a, te unatoč tome što je i bio i ostao usamljen slučaj u sudačkom korpusu, taj je sudac zapravo po mišljenju mnogih za svoje poteze zapravo paradoksalno nagrađen. Naime, prema neslužbenim informacijama, on je lišen posla vezanog uz predstečajne nagodbe. Riječ je inače o predmetima kojima su suci doslovno zatrpani. Pobuna protiv zakona što jest bio Kolakušićev osobni izbor izgleda da je najbolji lijek da se sudac liši njegove primjene. I tako se može doći do nekog nepisanog pravila da zadatak svakog suca i ne mora biti na dlaku isti, odnosno što znači raditi svoj posao i suditi po zakonu iz navedene pozicije.
Ako Kolakušić doista više ne postupa u tim predmetima, ako je skinut s tih predmeta zbog svojeg izdvojenog mišljenja, to ne mora značiti da je nešto izgubio. Njegovi argumenti nisu mu donijeli radnu satisfakciju, no on je, paradoksalno, pravi pobjednik jer su njegove pogreške po pitanju predstečajnih nagodbi "presudile" onome što je sudački zadatak: suđenju, odnosno odlučivanju. U konkretnom slučaju to je trebalo značiti provjeru jesu li ispunjene pretpostavke za sazivanje ročišta za sklapanje nagodbe. Potvrđuje se to i u Industrogradnjinom slučaju, u odluci koju je donijela sutkinja VTS-a Nevenka Marković, bivša predsjednica zagrebačkog Trgovačkog suda. te najviše citirana sutkinja o toj temi. Uloga trgovačkih sudova u postupcima do 30. lipnja 2013., što ona objašnjava, jest utvrditi da li je dužnik dostavio sve zakonom propisane dokumente, te na ročištu odobriti sklopljenu predstečajnu nagodbu (uz neke uvjete). Tek promjenom zakona iz lipnja 2013. sudu je dano ovlaštenje da ispita je li predložena predstečajna nagodba u skladu s općim pravilima o sudskoj nagodbi.
Riječ je o zahtjevima, kaže ona, koji se inače postavljaju da bi sud dopustio zaključenje sudske nagodbe, pa predložena nagodba ne bi smjela biti u protivnosti s prisilnim propisima i javnim moralom. Suci, dakle, po novome ne ispituju samo ima li predložena predstečajna nagodba svojstvo ovršne isprave, a tog većeg posla elegantno se riješio Kolakušić.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.G. ZAGRE1417 je zaboravio napomenuti da čarke izglasvanjem PSN ne prestaju jer slijedi Trgovački Sud, a oni usprkos zakonu znaju otezati i time dopunski kupovati vrijeme dužniku!
Dalje, nitko ne odgovara za operativno restrukturiranje, a apsurd je da firmu nastavljaju voditi oni koji su ju zavili u crno.
Iako je PSN jedna velika spačka, alternativa bi bilo tjeranje u druge mafijaške ralje (proces stečaja) i sveopći potop. Ovako imamo privid da se nešto vrti (događa) dok su već neki slučajevi iz PSN završili u stečaju!
@ZAGRE1417,
Jako dobra analiza. Iako pratim predstečajnu problematiku za neke finte uopće nisam znao – npr. 4. i 5.
Preglasavanje tj. toč. 6. je nešto što sam najčešće susretao. Najveći apsurd je da se po svakom jamstvu dug umnožava.
Npr. vlasnik firme je bio jamac za kredite banci. No, vlasnik je kao jamca stavio i svoje članove obitelji pa je njih 4 jamac za 30 miliona kuna kredita.
Sada, svaki od njih ulaze u predstečajnu sa potraživanjima od po 30 miliona kuna tj. ukupno kao 120 miliona kuna.
Na kraju takva potraživanja vezana uz jamstva čine skoro 50% ukupnih glasačkih prava. Da ne bude “možda, ali..” tako je utvrđeno na ročištu za utvrđivanje potraživanja.
Tko ne vjeruje – predstečajna H1 Telekom.
Istovremeno dotični traži otpis 50% dugova od države i 40% od dobavljača i beskamatno refinanciranje. A od banaka se traži otpis samo 20% duga i refinanciranje uz kamatu.
Slažem se s svime što je rekao/napisao kolega ZAGRE1417. Na žalost! Predstečajne nagodbe predstavljene su kao spasonosna formula za insolventne, ili nelikvidne tvrtke, a zapravo se zaista radi o jednoj od “…najvećih svinjarija koje su se desile u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina!” Radi se o pogodovanju pojedinim interesima jednako kao što se to dešavalo u brojnim drugim legalnim pljačkama. Što je npr. tzv. II stup nego legalna pljačka? Pratite li višegodišnja dešavanja oko tzv. liberalizacije tržišta el. energijom – sustavno i ispod žita se sprema pljačkaška privatizacija HEP-a, a sve kamuflirano zakonskim tekstovima. Tzv. moentizacija? Tečaj? Pljačkom smatram čak i (pomalo banalno) okolnosti oko kupovanja digitalnih prijemnika za TV signal. Ima toga još i još… na žalost.
Toliko je svinjarija da se više malo što može pripisati ljudskoj gluposti i/ili nepismenosti, prije će biti da se radi o smislenom “pothvatima” kojima pojedini nositelji izvršne vlasti sebi i svojima osiguravaju budućnost.
Članak je na tragu ostalih članaka gospođe Varošanac, plaćeni oglas za upravu INDG i DLKV. Srećom državno odvjetništvo ne razmišlja tako (sjetimo se samo hapšenja pojedinih članova uprava tih društva).
Gospođi Varošanac želim što kraću buduću karijeru u poslovnom i svakom drugom novinarstvu jer je odličan primjer svega lošeg u hrvatskim medijima, prije svega neznanja i neetičnosti.
Uključite se u raspravu