Prošle su godine postale jasne tri činjenice o klimatskim promjenama: od iznimne je važnosti postizanje gospodarstva s niskim udjelom ugljika; nove tehnologije čine taj cilj ostvarivim po prihvatljivoj cijeni; ali sam tehnološki napredak neće biti dostatan bez snažnih javnih politika.

Ekstremni vremenski uvjeti u prosincu – velike poplave u Južnoj Americi, Sjedinjenim Američkim Državama i Britaniji te vrlo malo snijega u Alpama – djelomično odražavaju ovogodišnji snažni El Ni?o (uzrokovan toplijom vodom iz Tihog Oceana izvan Ekvadora i Perua). Međutim, površinska temperatura na planeti u kontinuiranom rastu povećat će mogućnost i žestinu takvih vremenskih shema te je 2015. – najtoplija godina u povijesti mjerenja – potvrdila da emisije stakleničkih plinova, koje su uzrokovali ljudi, potiču znatne klimatske promjene.

Prosječna temperatura Zemljine površine trenutno iznosi oko 1°C iznad predindustrijskih razina.  Suočeni s takvom realnošću, klimatski sporazum postignut u Parizu predstavlja vrijednu, ali još uvijek nedostatnu reakciju. Sva najvažnija gospodarstva trenutno su se obvezala na smanjenje emisija ispod razine uobičajene prakse: ali spoj tih opredjeljenja na nacionalnoj razini vjerojatno bi imao za ishod zagrijavanje od gotovo 3°C iznad predindustrijskih razina – što je zastrašujuća mogućnost, obzirom na negativne posljedice koje su već očigledne uslijed povećanja od 1°C.

Troškovi tranzicije
Ograničavanje globalnog povećanja temperature na 2°C (cilj određen u Parizu), a osobito ograničavanje globalnog zatopljenja na 1.5°C (težnja koja je također potvrđena), nalaže da emisije u 2030. budu oko 20% niže nego što cjelokupno opredjeljenje na nacionalnoj razini to predviđa. Štoviše, nalažu se dodatna smanjenja 2030. koja osiguravaju naknadni napredak prema ostvarenju nultih neto ugljikovih emisija do druge polovice ovog stoljeća. Međutim, 2015. također je podastrijela dodatne dokaze da možemo postići globalno gospodarstvo s niskim ili čak nultim udjelom ugljika bez žrtvovanja rasta koji je još uvijek neophodan za izvlačenje velikog broja ljudi iz siromaštva.

Energija vjetra trenutno je konkurentna troškovima na brojnim lokacijama, dok troškovi solarne energije i dalje nastavljaju padati – za oko 70% od 2008. Brza smanjenja troškova također se postižu na području akumulatora i ostalih tehnologija za pohranu energije, što dovodi električne automobile bliže gospodarskoj održivosti te omogućava fleksibilnu opskrbu energijom čak i tamo gdje velik postotak energije dolazi iz isprekidanih izvora. Takve i ostale tehnologije omogućit će da se tranzicija na gospodarstva s niskim udjelom ugljika provede sa savladivim troškovima. Prema procjenama Međunarodne energetske agencije (IEA), u scenariju "novih politika" koji se može općenito usporediti s opredjeljenjima na nacionalnoj razini obuhvaćenim pariškim sporazumom, svijet bi trebao uložiti 68,3 bilijuna dolara u sustave vezane uz energiju do 2040.

Za razliku od toga, prema scenariju kompatibilnom s ograničenjem zatopljenja na oko 2°C, neophodna ulaganja iznosila bi 74,6 bilijuna dolara. Obzirom na godišnji globalni BDP od 74 bilijuna dolara, inkrementalna ulaganja u iznosu od 6 bilijuna dolara tijekom 25 godina predstavljaju samo maleno gospodarsko opterećenje.  Ali dok je apsolutno povećanje u neophodnim ulaganjima umjereno, scenarij Međunarodne energetske agencije (IEA) vezano uz nizak udio ugljika ima za posljedicu dramatičnu promjenu u shemi ulaganja. Dodatnih 14 bilijuna dolara trebalo bi biti raspoređeno za obnovljivu ili nuklearnu energiju, ili za zgrade i transportne sustave u cilju poboljšanja energetske učinkovitosti, što bi kompenziralo pad ulaganja u naftu, plin i proizvodnju ugljena koji premašuje 6 bilijuna dolara.

Smanjenje ulaganja u fosilna goriva odražava stvarnost da, ako je svijet ozbiljan po pitanju svog cilja ograničavanja globalnog zagrijavanja na najviše 2°C, dvije trećine poznatih zaliha moraju biti trajno ostavljene u zemlji. Niža ulaganja bila bi popraćena padom u kumulativnim prihodima od fosilnih goriva što bi iznosilo čak 34 bilijuna dolara više nego prema scenariju "novih politika" Međunarodne energetske agencije (IEA), ne samo uslijed nižih količina potrošene nafte, plina i ugljena, već i značajno nižih cijena. 

Oscilacije cijena energenata
Upravo je u tome problem. Niže cijene nafte, ugljena i plina smanjile bi porive za razvoj i raspodjelu tehnologija obnovljive energije, ili za poboljšanje energetske učinkovitosti. Dok bi tehnološki procesi nastavili sa smanjenjem troškova ekstrakcije, fosilna goriva mogla bi se ponekad tijekom sljedećih nekoliko desetljeća još uvijek doimati jeftinim u usporedbi s njihovim alternativama s niskim udjelom ugljika. Zasigurno ćemo biti u mogućnosti proizvesti energiju s niskim udjelom ugljika dovoljno povoljno da bi podržali održiv gospodarski rast i prosperitet; ali mnogo je manje izvjesno hoće li ona dovoljno brzo biti jeftinija od fosilnih goriva da bi se izbjegla klimatska katastrofa.

Također, nije vjerojatno da će se konkurencija na slobodnom tržištu između fosilnih goriva i energije s niskim udjelom ugljika razvijati prema glatkoj i predvidljivoj shemi. Tijekom posljednjih šest godina, cijena nafte porasla je sa 77 dolara po barelu u siječnju 2010. na preko 100 dolara tijekom razdoblja između 2011.i 2014., prije nego što se srozala na ispod 30 dolara uslijed prekapacitiranosti (koja je nastala primarno ulaganjima potaknutim visokim cijenama).

Cijene plina i ugljena slijedile su sličnu shemu. Izgleda da će se takve oscilacije (boom i bust ciklusi) nastaviti tijekom nekog vremena.  Doista, ulazimo u 2016. s jeftinijim benzinom, što smanjuje porive za kupovinu automobila s efektivnom potrošnjom goriva te nižim troškovima grijanja, što također smanjuje porive za izolacijom domova. Pristup potpuno slobodnog tržišta prema nužnoj energetskoj tranziciji rezultirao bi nedostatnim napretkom vezano uz smanjenje emisija te također neiskorištenim sredstvima, a to bi predstavljalo bilijune dolara potraćenih ulaganja.

Podrška javnosti
Snažne intervencije javne politike stoga su nephodne za potporu adekvatno brze energetske tranzicije koja je što isplativija. Povećana podrška javnosti vezano uz istraživanje i razvoj krucijalnih tehnologija – osobito pohranjivanja energije – neophodna je u cilju sprečavanja da kratkoročni pomaci cijena fosilnih goriva ne potkopaju tranzicijski zamah. Plan Misija inovacija, najavljen u Parizu, koji obvezuje 20 najvećih zemalja na udvostručenje istraživanja i razvoja čiste energije, ključni je korak po tom pitanju.

Međutim, jasno opredjeljenje kreatora politika za postizanjem cijena ugljika s postojanim rastom – bilo bi idealno takvih koje prikazuju brži rast u prilikama u kojima se cijene fosilnih goriva nalaze u cikličkom padu – također je neophodno.Tehnološki napredak omogućava stvaranje gospodarstva s niskim udjelom ugljika; ali bez podrške snažnih javnih politika, ekstremni vremenski događaji u prosincu 2015. izgledat će trivijalni u usporedbi sa štetom koju će donijeti naknadne klimatske promjene.

© Project Syndicate, 2015.