Prošle godine pretpostavljalo se da će se globalno gospodarstvo vratiti u normalu.

Kamatne stope trebale su početi rasti u SAD-u i u Velikoj Britaniji; kvantitativno popuštanje rezultiralo bi povećanjem inflacije u Japanu; dok bi obnovljeno povjerenje u banke omogućilo oporavak potaknut zajmovima u eurozoni. Dvanaest mjeseci kasnije, stanje normale čini se jednako dalekim kao i obično – a gospodarski vjetrovi iz Kine koji pušu u suprotnom smjeru glavni su uzrok tome. U cilju poticanja gospodarskog rasta i postizanja prosperiteta, Kina je pokušala slijediti put koji su utrli Japan, Južna Koreja i Tajvan, ali s jednom ključnom razlikom među njima: veličinom. Svjetsko tržište jednostavno nije dovoljno veliko da bi podržalo visoke prihode za kineskih 1,3 milijarde građana.

Nesumnjivo, model rasta potaknutog izvozom funkcionirao je u Kini neko vrijeme, s trgovinskim suficitom koji je dosezao 10% BDP-a u 2007. godini i zaposlenjima u proizvodnji koja su apsorbirala višak ruralne radne snage. Naličje kineskog suficita bili su ogromni deficiti potaknuti zajmovima drugdje, osobito u SAD-u. Kad se mjehur zajmova raspuknuo 2008., kineska izvozna tržišta pretrpjela su štetu. U cilju suzbijanja gubitka radnih mjesta i podupiranja gospodarskog rasta, Kina je poticala domaću potražnju oslobodivši val gradnje potaknut zajmovima. Uslijed procvata uvoza robe, suficit tekućeg računa platne bilance pao je ispod 2% BDP-a. 

Porast ulaganja
Međutim, samo kinesko gospodarstvo postalo je još neuravnoteženije. Ulaganja su porasla sa 42% BDP-a u 2007. na 48% u 2010., dok su projekti u nekretninama i infrastrukturi privlačili većinu sredstava. Također, zajam je nabujao sa 130% BDP-a u 2007. na 220% BDP-a u 2014., sa 45% zajma koji je obuhvaćao nekretnine ili povezane sektore. Taj procvat nekretnina nalikovao je Japanu u kasnim 1980-ima, koji je rezultirao propašću koja je dovela do produljenog razdoblja anemičnog rasta i deflacije od kojih ta zemlja još uvijek pokušava pobjeći. Uslijed kineskog prihoda po glavi stanovnika u iznosu od samo jedne četvrtine japanskog za vrijeme procvata u toj zemlji, rizici s kojima je ta zemlja suočena ne bi trebali biti podcijenjeni. Replika tome je da je Kina relativno sigurna, jer njen temeljni kapital po glavi stanovnika također ostaje daleko ispod japanskog u 1980-ima, te će mnogo više ulaganja biti neophodno u cilju uzdržavanja njene brzo rastuće urbane populacije.

Međutim, računanje na takva ulaganja moglo bi biti suviše optimistično. Iako će Kini zaista trebati više ulaganja, njen mehanizam raspodjele kapitala proizveo je ogromnu količinu otpadnog materijala. Zapravo, postavljanjem urbanizacije za eksplicitan cilj – ono što Japan, Južna Koreja i Tajvan nikad nisu napravili – Kina je usadila strukturalnu gospodarsku pristranost prema građevinarstvu. Uslijed stotina gradova koji se natječu između sebe kroz razvoj infrastrukture, razmnažat će se gradovi duhova. Da stvari budu još gore, model financiranja kineske lokalne samouprave teško da može biti učinkovitiji u uzrokovanju prevelikih ulaganja i prekomjerne financijske poluge. Lokalne samouprave koriste zemlju kao kolateral kako bi dobile zajmove u cilju financiranja ulaganja u infrastrukturu, te tada financiraju otplaćivanje pouzdajući se u prihod od naknadne prodaje zemljišta.

Uslijed kraja procvata nekretnina, njihovi dugovi postaju sve više neodrživi – situacija koja je već navodno primorala neke lokalne samouprave na pozajmljivanje novca za kupovinu zemlje u cilju podupiranja cijena. Posljedično, iako ukupna zaduženost u Kini i dalje raste tri puta brže od nominalnog BDP-a, u tijeku je ozbiljno pogoršanje. Prodaja nekretnina je pala, osobito izvan najvećih gradova, a usporeni rast građevinarstva uzrokovao je ozbiljnu prekapacitiranost u teškoj industriji. Prema posljednjim podacima istraživanja trenutno postoji ozbiljan zastoj industrijske aktivnosti. Prošlog mjeseca, proizvođačke cijene pale su za 4,3% na godišnjoj razini. Pad potražnje koji iz toga proizlazi uzrokovao je znatan pad cijena artikala, potkopavajući izglede rasta ostalih glavnih gospodarstava u nastajanju.

Povratak na polazište 
U međuvremenu, kineski suficit tekućeg računa platne bilance ponovno se vinuo u visine. Iako se on čini znatno nižim u odnosu na pretkriznu razinu prema udjelu u BDP-u – gotovo 4%, po posljednjim mjesečnim stopama, u usporedbi s 10% u 2007. – on se vratio na svoj vrhunac u apsolutnim vrijednostima. I upravo apsolutna veličina kineskog vanjskog suficita određuje učinak na globalnu potražnju. Ukratko, Kina se vratila na polazište, i njen rast ovisi o izvoznoj potražnji, koja je trenutno oštro ograničena granicom zaduživanja u naprednim zemljama. Posljedično, kineska recesija intenzivirala je deflacijske vjetrove u suprotnom smjeru koji susprežu globalni oporavak, i igra ključnu ulogu (uz povećanu ponudu) u snižavanju cijena nafte.

Iako će niže cijene nafte biti čista blagodat za globalno gospodarstvo, taj pad odražava ozbiljno pomanjkanje potražnje. Kina sad mora naći rješenje problema s kojim se Japan, Južna Koreja i Tajvan nikad nisu morali suočiti: kako potaknuti domaću potražnju brzo i na održiv način. Srećom, 2014. je donijela nekakav napredak na tom području u obliku blagog porasta potrošnje domaćinstava u obliku postotka BDP-a. U cilju ubrzavanja porasta potrošnje, kineski vođe moraju uvesti jaču i sveobuhvatniju mrežu socijalne sigurnosti, te time smanjiti potrebu za velikom preventivnom štednjom. Veće dividende od poduzeća u državnom vlasništvu mogle bi pomoći u financiranju takve inicijative, uslijed ukidanja poticaja za prekomjerna ulaganja.

Stabilizacija populacije 
Demografske promjene – osobito vezano uz određeni broj 15 – 30 godišnjaka, koji bi se smanjio za 25% tijekom sljedećeg desetljeća – također bi mogle pomoći. Iako bi stabilizacija populacije mogla povećati opasnosti prekomjernog ulaganja u nekretnine, ona će također stegnuti tržišta rada i potaknuti povećanje plaća. Uslijed kraja faze kineskog razvoja potaknutog ulaganjima, sigurno je da će nastupiti znatno usporavanje rasta – i ono će intenzivirati sile deflacije u globalnom gospodarstvu. Posljedično, 2015. bi se mogla pokazati još jednom godinom u kojoj su se nade za povratkom u normalno stanje izjalovile. 

© Project Syndicate, 2015.