Prema mišljenju današnjih populista, "dobra radna mjesta" u američkom proizvodnom sektoru "izgubljena su" radi konkurencije uslijed uvoza i preferencijalnih trgovinskih sporazuma. No takva priča nije utemeljena na činjenicama, jer uvoz također otvara radna mjesta. Ponajprije, brojna radna mjesta izravno su povezana s trgovinom. Sjetite se lučkih radnika koji ukrcavaju i iskrcavaju teret, pilota i posade koji prevoze robu zrakom, vozača kamiona koji to čine na zemlji te radnika u vele i maloprodaji koji skladište i prodaju tu robu.

Zatim, uvoz često podrazumijeva jeftinije uvezene proizvode od onih koji su raspoloživi u SAD-u, što omogućuje američkim proizvođačima bolju konkurentnost sa stranim tvrtkama na izvoznim tržištima te održavanje vlastitog udjela na domaćim tržištima. Treće, izravna strana ulaganja pomažu američkim tvrtkama u kupovini određene količine uvezenih proizvoda po nižoj cijeni, dok se istovremeno još više uključuju u istraživanja i razvoj te ostale aktivnosti. Naposljetku, no ne manje važno, izvoz u SAD generira strancima dodatni dohodak s kojim mogu kupiti uvezenu robu iz SAD-a i ostalih zemalja. Budući da je za radna mjesta u izvoznoj industriji obično potrebno više vrijednih vještina te su stoga plaćena bolje od poslova u industrijama koje konkuriraju uvozu, dodatni izvoz prouzročen uvozom općenito otvara bolja radna mjesta.

Brojna radna mjesta koja danas postoje nestala bi bez uvoza. Prema nekim procjenama, na radna mjesta koja servisiraju uvezenu robu široke potrošnje otpada više od pola njene maloprodajne cijene. Brojnim uvezenim proizvodima potrebni su lokalni servisni objekti s američkim radnicima. Primjerice, strani automobili ne bi se prodavali kad rezervni dijelovi i mehaničari za njihovo servisiranje ne bi bili raspoloživi. Proizvodni postupak bilo koje proizvedene robe ili linije proizvoda obično uključuje nekoliko koraka. Za neke korake potrebne su znatne inženjerske i tehničke vještine, dok ostale podrazumijevaju zapošljavanje nisko kvalificiranih radnika. Budući da je američka radna snaga sve u svemu visoko kvalificirana, američke tvrtke u prednosti su nad svojim stranim konkurentima.

No, američke tvrtke koje se pouzdaju u komponente koje je proizvela nisko kvalificirana radna snaga, moraju ili same izrađivati te komponente ili ih kupovati od domaćih izvora uz visoke troškove. To ih može staviti u nepovoljni položaj vezano uz troškove ako konkuriraju tvrtkama u ostalim industrijskim zemljama koje mogu uvoziti iste proizvode uz manje troškove, ili s tvrtkama u zemljama u kojima je nekvalificirana radna snaga jeftinija. S druge strane, kad američke tvrtke uvoze proizvode koje je proizvela nisko-kvalificirana radna snaga po povoljnijoj cijeni nego što bi koštalo da ih same proizvedu, one mogu smanjiti cijenu svog finalnog proizvoda. To im omogućava držanje stranih konkurenata kod kuće na distanci i jačanje konkurentnosti u inozemstvu. Njemačka i Japan imaju skupu kvalificiranu radnu snagu, ali njihove su tvrtke u stanju konkurirati na svjetskim tržištima upravo radi činjenice da one mogu outsourcati proizvodne faze visokih troškova za koje su potrebne niske kvalifikacije.

Uvoz robe s niskim troškovima, zapravo ne "uništava" radna mjesta Amerikanaca, već ih zapravo podupire. Kad tvrtke imaju mogućnost ekspanzije, kao posljedica svoje poboljšane konkurentnosti kod kuće i u inozemstvu, one otvaraju još više radnih mjesta. Ali ako tvrtke moraju kupiti domaće inpute uz veće troškove, one će morati smanjiti vlastitu dobit ili povisiti cijene vlastitih proizvoda. Uslijed smanjene dobiti, njihovo širenje i zapošljavanje većeg broja radnika bit će manje vjerojatno; a ako izgube novac, možda će morati otpuštati radnike. No, povećanje cijena vjerojatno znači gubitak tržišnog udjela, što podrazumijeva manji broj zaposlenika raspoloživih za zadovoljavanje potražnje. Izravna strana ulaganja također pomažu spašavanju radnih mjesta u SAD-u, kad tvrtke suočene s konkurencijom iz inozemstva moraju izabrati između preseljenja (offshoring) poslovanja vlastitih nekvalificiranih radnika ili prestanka poslovanja.

Preseljenjem određenih komponenti može se povećati cjelokupna profitabilnost proizvodnog procesa, no to također može nalagati od tvrtki ustupanje prava o intelektualnom vlasništvu i know-how. Uslijed izravnih stranih ulaganja, tvrtke mogu zadržati kontrolu nad patentom zaštićenim procesima te povećati zapošljavanje u njihovom glavnom uredu ili u poslovnim prostorima u SAD-u. Uzmimo u obzir još samo da će zemlje izvoznici trebati ispraviti vlastite platne bilance ako njihovi prihodi od izvoza dožive značajan pad. Primjerice, ako SAD odluči smanjiti uvoz, brojni njihovi trgovinski partneri također će smanjiti vlastiti uvoz, jer ga više neće moći financirati.

Prihodi od izvoza financiraju uvoz u većini zemalja, stoga ako se smanji uvoz u SAD-u, izvoz će u SAD-u doživjeti pad u otprilike jednakim razmjerima. Ako se to dogodi, zatvorit će se radna mjesta u izvoznoj industriji, zajedno s radnim mjestima koja su otvorena uslijed uvoza. Pa čak i ako neki od lučkih radnika, vozača kamiona, zaposlenika u glavnom uredu i ostalih, nađu nova radna mjesta u industrijama koje će zamijeniti sektore koje servisiraju uvoz, vjerojatno je da će oni trebati prihvatiti smanjenje plaća. S obzirom na takvu dinamiku, zašto se udio proizvodnje u cjelokupnom zapošljavanju u SAD-u smanjio? Uvozna konkurencija i preferencijalni trgovinski sporazumi, poput Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini iz 1994., dijele silinu krivnje ovih dana.

No, niti jedno od njih nije postalo relevantan čimbenik nego tek dugo nakon što je zapošljavanje u proizvodnji – koje je doživjelo vrhunac u kasnim 1970-ima – već započelo sa svojim padom. Jedno djelomično objašnjenje je da su tvrtke podugovorile dodatne usluge, stoga se može činiti da je udio izravnog zapošljavanja u proizvodnji pao, iako se možda broj radnih mjesta koja se povezuju s proizvodnjom te firme nije promijenio. Međutim, većina analitičara pripisuje pad zapošljavanja u proizvodnji poboljšanju produktivnosti. Američke tvrtke nisu imale drugog izbora nego da se razvijaju ili usvajaju nove tehnike, procese i tehnologije kako bi ostale konkurentne. Da bi se zapošljavanje u proizvodnji moglo nositi s povećanim outputom i dodanom vrijednošću tog sektora, potražnja za proizvedenom robom trebala je porasti znatno brže nego što je to bio slučaj, ili su Amerikanci trebali ugušiti rast produktivnosti. Ova posljednja opcija najsigurniji je način da se Ameriku ponovno učini siromašnom.

© Project Syndicate, 2017.