Učinak koji će inovativni tehnološki napredak poput umjetne inteligencije imati na funkcioniranje naših gospodarstava i tržišta rada smatra se vrućom temom tijekom duljeg vremenskog razdoblja.  Međutim na temelju nedavno izdane knjige Jerryja Kaplana "Ljudi ovo ne trebaju primijeniti: vodič prema bogatstvu i radu u doba umjetne inteligencije" stvorio sam dojam o istinskim razmjerima socio-ekonomskih uloga. Jedan relativno dobro poznati primjer učinka digitalne revolucije na rad tržišta jest sposobnost ostvarivanja visokih povrata u visokofrekventnom trgovanju uslijed prednosti od mikroseknude pred svima ostalima.

Zatim dolazi sposobnost za cjenovnu diskriminaciju putem novih elektronskih stvaratelja tržišta poput Ubera, koji na taj način prisvajaju svaki peni iz starog "potrošačog viška" u mikroekonomskoj teoriji. Uskoro bi se mogao pojaviti novi tip unaprijeđenog Ubera, koji bi objedinio putovanja automobilom, autobusom, brodom i zrakoplovom te hotelski smještaj u jednu super aplikaciju. Doista, neki proizvođači automobila trenutno upravo rade na tome.

Strategija Amazona
Ključno je pitanje zašto dobro staro tržišno natjecanje ne umanji ubrzano tu dobit. Odgovor često leži u poslovnom modelu. Tvrtke se znatno zadužuju kako bi započele s poslovanjem, akumuliraju velike fiksne troškove te u početku nude tako niske cijene da obično budu na gubitku. To im omogućuje ekspanziju poslovanja gotovo bez konkurencije dok ne uspostave ono što je u osnovi monopol. U tom trenutku mogu povisiti cijene i upustiti se u cjenovnu diskriminaciju relativno nesmetano. Kao što je naglasio i Kaplan, upravo to je učinila tvrtka Amazon. Prvo je dosegnula ogromne razmjere, što joj je omogućilo skladištenje nenaručenih proizvoda na raspršenim lokacijama čime je umanjila troškove prijevoza.

U ovom trenutku ona može pružiti brzu i besplatnu isporuku, s čime se manje tvrtke ne mogu nositi. Ako se tome dodaju složeni algoritmi koji određuju cijene na način koji maksimizira dobit, prevlast tvrtke doima se relativno sigurnom. Dok taj pristup olakšava uspon globalnih super-tvrtki, on stvara ozbiljne probleme tržištima rada i društvima, jer uništava radna mjesta na srednjoj razini utemeljena na starim vještinama brže nego što je moguće stvoriti slična radna mjesta utemeljena na novim vještinama. Jednako je ozbiljna činjenica da on pridonosi šokatnim razinama prihodovne nejednakosti, gdje nekolicina kućanstava ne samo da uživa u ogromnom izobilju, već također ima znatan politički utjecaj. Ako prihodi postanu koncentrirani suviše brzo, željena ulaganja imat će tendenciju podbaciti pred raspoloživom ušteđevinom, stvarajući Keynezijansku makroekonomsku neravnotežu.

Kako sada stvari stoje, utjecaj tih tehnoloških poremećaja ostaje relativno neznatan u razvijenim zemljama. Međutim, otprilike 20% BDP-a i 40% radnih mjesta moglo bi biti obuhvaćeno do 2030. To je ogromna promjena, koja se odvija nezapamćenom brzinom. Iako se navikavamo na obaranje rekorda – u 2013., više od 90% svih podataka ikad akumuliranih tijekom ljudske povijesti akumulirano je tijekom prehodne dvije godine – u stvarnosti brzina i razmjer te transformacije predstavljaju najveće izazove. Ako se ne uspijemo na primjeren način uhvatiti s njima u koštac, ishod vjerojatno neće biti sigurnije i prosperitetnije društvo, već društvo u kojem frustracija i beznađe kontinuirano rastu, potencijalno dovodeći do ekstremnog ponašanja.

Jedan Kaplanov prijedlog sastoji se u stvaranju "hipoteke nad radnim mjestom". Tvrtke koje u budućnosti budu imale potrebu za određenim vještinama postale bi neka vrsta sponzora, što bi uključivalo buduće potencijalne poslovne ponude osobi koja je voljna steći te vještine. Radnik bi mogao osigurati zajam predviđenim budućim prihodima kako bi financirao vlastite studije. Zajmovi bi se otplaćivali s početkom zaposlenja. U slučaju da se ne materijalizira nikakvo radno mjesto, pojedinac bi se smatrao odgovornim za otplatu samo dijela zajma, dok bi razliku podmirila tvrtka, koja bi time snosila svoj dio rizika. Također bi postojala gornja granica otplate kao postotak prihoda. 

Reforma zakonodavstva
Ostali prijedlozi usredotočjuju se na reformu zakonodavnog okvira kako bi se preciznije odražavali novi načini rada. Primjerice, oni koji su djelomično samozaposleni i koje djelomično zapošljava treća strana trebali bi biti bolje obuhvaćeni socijalnim politikama.Takve bi promjene nesumnjivo bile korisne. Međutim, niti jedan od tih prijedloga ne odražava razmjer transformacija s kojima smo suočeni. Način na koji naša društva funkcioniraju zaista mora biti promijenjen iz temelja i to brzo. 

Prijetnja globalnih monopola
France Stratégie, institucija koja savjetuje francusku vladu te američki poduzetnik Nick Hanauer predložili su reforme socijalne politike koje dijele sličnu konceptualnu osnovu. Pojedinci udovoljavaju "postulatima" tijekom svog života, ponajprije kao zakonski prebivatelji, a zatim, recimo, stjecanjem stupnja obrazovanja i profesionalnih certifikata, obavljanjem rada za opće dobro te zarađivanjem novca. Ti postulati mogu se zamijeniti različitim povlasticama, poput bolovanja iz obiteljskih razloga, prekvalifikacijama, ili dodatnim mirovinskim prihodima. Sustav bi uključivao sve prebivatelje i bio bi u potpunosti prenosiv, ostavljajući znatan prostor u kojem ljudi mogu izabrati kad i kako će iskoristiti svoje postulate.

Komplementarni dogovori s, primjerice, potencijalnim poslodavcima koji bi nudili dodatne bodove za prekvalifikaciju, također bi se mogli uvesti. Istovremeno, vlade moraju ažurirari politiku tržišnog natjecanja u cilju zaštite od pojave globalnih monopola. U tom slučaju, novi mega-regionalni trgovinski sporazumi poput Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva i Trans-pacifičkog partnerstva, pokazali bi se od neprocjenjive važnosti, pod uvjetom da današnjim moćnim igračima ne bude dozvoljeno diktiranje uvjeta kojima promiču samo vlastite interese. Međunarodna suradnja također bi trebala biti osnažena u cilju spriječavanja da multinacionalne tvrtke izbjegavaju poreze premiještajući dobit među jurisdikcijama. Takvo izbjegavanje poreza iznosi milijarde dolara. 

© Project Syndicate, 2015.