U današnjoj ekonomiji i globalnim vezama svakodnevne su složene transakcije preprodaje dobara kroz više različitih država dok se transport dogodi samo jednom prema zadnjem kupcu u nizu. U takvim slučajevima ponekad nije lako utvrditi PDV tretman isporuke dobara, odnosno radi li se o oslobođenim isporukama dobara ili pak tuzemnoj isporuci koja se oporezuje PDV-om prema propisima države članice u kojoj se isporuka dogodila.

Time se bavio i Europski sud pravde u predmetu C-245/04 u kojem je austrijsko poduzeće EMAG sklopilo ugovor o prodaji kovina s drugim austrijskim poduzećem K koje je kovinu nabavljalo od društava sa sjedištem u Nizozemskoj i Italiji.

Sukladno EMAG-ovu nalogu, društvo K je predmetna dobra izravno otpremalo sa skladišta u Nizozemskoj i Italiji u EMAG-ove prostorije u Austriji, ili prostorije EMAG-ovih kupaca također u Austriji. Nizozemski i talijanski isporučitelji u konkretnoj situaciji nisu obračunavali PDV jer su dobra prevezena iz tih država, dok je društvo K zaračunalo PDV na stjecanje u Austriji te na kasnije isporuke EMAG-u.

Međutim, austrijska Porezna uprava osporila je EMAG-u pravo na odbitak pretporeza jer je smatrala da su obje isporuke – od isporučitelja u Nizozemskoj i Italiji društvu K te isporuka društva K prema EMAG-u – oslobođene isporuke dobara.

Pojašnjenja suda

Slučaj je završio na austrijskom Arbitražnom sudu koji je odlučio prekinuti postupak te postaviti upit Europskom sudu pravde kako utvrditi koju se transakciju u nizu može osloboditi kao isporuku dobara unutar EU-a, a koju treba smatrati tuzemnom isporukom.

U svojoj presudi Sud između ostaloga navodi da u slučaju kad se dogode dvije isporuke istih dobara zaredom, prijevoz se može pripisati samo jednoj od njih, pri čemu će se samo ta isporuka smatrati oslobođenom.

Nadalje, Sud tvrdi da u slučaju kada se kod dvije isporuke zaredom dogodi samo jedan prijevoz, smatra se da one slijede jedna drugu. Naime, društvo koje stječe dobra može prenijeti pravo na raspolaganje novom kupcu jedino u slučaju ako je prethodno i samo kupilo ta dobra.

Stoga, ako je prva od dvije isporuke isporuka dobara unutar EU-a (stjecanje dobara unutar EU-a u državi gdje dobra dopremaju), druga se isporuku smatra domaćom oporezivom isporukom.

Navedena presuda i popratni komentari Europskog suda pravde značajno su pridonijeli određivanju ispravnog tretmana sličnih transakcija koje zbog svoje prirode u pravilu nije moguće u potpunosti predvidjeti odredbama nacionalnih zakonodavstava. Ovaj slučaj je rezultirao i novim slučajevima u kojim je sud pojasnio na temelju kojih koraka se određuje je li prva isporuka oslobođena PDV ili pak druga, a posebno izdvajamo slučaj C-430/09 Euro Tyre Holding BV gdje je vidljivo kako ugovorni uvjeti, primjena pariteta i obveze društava koje sudjeluju u transakcijama u nizu mogu uzrokovati različiti porezni tretman. Stoga, porezni obveznici moraju biti oprezni pri ugovaranju ovakvih i sličnih poslova kako bi izbjegli rizik da Porezna uprava odbije povrat pretporeza ili zaračuna PDV obvezu.

Usvojili mišljenje

Problemom isporuka u nizu bavila se i hrvatska Porezna uprava nekolicinom mišljenja od kojih izdvajamo ono od 7. travnja 2016. godine u kojem Porezna uprava naglašava da je kod isporuka u nizu u okviru kojih se odvija nekoliko isporuka, ali samo jedan prijevoz, bitno utvrditi u okviru kojim isporukama dobara je dogovoren prijevoz obzirom da se samo na tu isporuku može primijeniti oslobođenje.

Samim time ako je prijevoz iz Hrvatske u Sloveniju dogovoren između društava iz Slovenije S i drugog slovenskog kupca, isporuka društva S je oslobođena isporuka, dok se isporuka hrvatskog društva (proizvođača) prema društvu S smatra tuzemnom isporukom na koju je potrebno obračunati hrvatski PDV.

Iz predmetnog mišljenja se može zaključiti da je Porezna uprava usvojila stavove i komentare Europskog suda pravde iznijete u predmetu C-245/04 što još jednom ukazuje na važnost presuda Suda za sustav PDV-a na razini Europske unije.