Za JPMorgan Chase (JPM) posljednjih nekoliko tjedana nije bilo nimalo lako. Dvojica mešetara su joj optužena pred sudom, a banka je pristala platiti naknadu u iznosu od jedne milijarde dolara jer je propustila izvijestiti o razmjerima gubitaka svojeg "londonskog kita" dovoljno brzo i točno. Sada je suočena s plaćanjem još veće kazne zbog hipotekarnih aktivnosti.

Svima je jasno da američka vlada ne bi ovako progonila JPM da su navedeni propusti i pogreške isplivali na vidjelo tijekom financijske krize. Naime obveznice "London Whalea" potječu iz 2012. Da su se pojavile dok je financijski sustav bio u vrlo ranjivom stanju, JPM-u bi prema govorkanjima zakon i izvršna vlast zažmirili na jedno oko.

Vrh ledenjaka

Ovo stajalište doima se čvrsto utemeljenim jer je vlada u tom razdoblju uvelike potpomagala važne banke svim silama pokušavajući prevladati financijsku krizu jer se činilo izglednim da bi daljnje slabljenje velikih banaka dodatno produbilo i produljilo krizu. Dakle, iz ove točke gledišta JPM jednostavno nema sreće: prevelika količina njegovih problema pojavila se nakon financijske krize ili izašla na svjetlo dana dugo nakon što je ona dosegla vrhunac.

Međutim to nije jedini način na koji možemo promatrati koliko JPM, a s njime i cijelo gospodarstvo ima sreće. Da su se gubitci "London Whalea" otkrili 2008. umjesto 2012. vlada ne bi ustrajala na gomili novčanih kazni i kaznenih optužbi. No što bi trgovinski partneri JPM-a učinili da su ih sporni gubitci sustigli 2008. kada je gospodarska situacija bila itekako neizvjesna? Sjetimo se, 2008. godine je financijsko tržište bilo izuzetno oprezno i u stanju stalne napetosti uslijed kolapsa Lehman Brothersa i vladine akcije spašavanja golemog osiguravatelja American International Group (AIG). Kako su razmjeri izloženosti glavnih financijskih institucija prethodno precijenjenom hipotekarnom tržištu bili nejasni, financijske transakcije su stavljene na led. Jesu li bile pod kontrolom ili su bile tek vrh ledenjaka?

Ako je Citi bio suočen s mogućnošću gubitaka većih od onih već poznatih, je li mogao svojim trgovinskim partnerima i vjerovnicima izdavati jamstva za neke nove obveze? Bolje izbjegavati Citi, to je bilo mišljenje glavnih financijskih igrača.

Obveznice "London Whale" JPM-a, zapravo povjerenje u buduće stanje američke privrede i to da si JPM neće dopustiti goleme gubitke, pripadaju onoj vrsti obveznica kakve je banka bez ikakvih problema mogla izdati i 2008. No gubitci, u početku procijenjeni na dvije milijarde dolara, ubrzo su se utrostručili. Dakle zamislimo da je JPM povukao ovaj potez tijekom financijske krize 2008. i shvatio da je to velika greška koju ne može tako lako ispraviti. JPM tada objavljuje da gubitci dosežu dvije milijarde dolara, a izvršni direktor Jamie Dimon problem naziva "pravljenjem slona od muhe" . No da je JPM javno priznao gubitke u iznosu od dvije milijarde dolara u tadašnjem ozračju gospodarskih previranja, njegovi konkurenti bi protrnuli i postali nervozni te se zapitali je li uistinu riječ o samo dvije milijarde dolara, odnosno je li to jedan veliki problem u instituciji koja je u svakom drugom pogledu zdrava ili je ovo samo vrh ledenjaka. Konačno, AIG je bila tvrtka s trostrukim A rejtingom za koju se tek krajem 2008. doznalo da je preuzela više rizika nego što je mogla podnijeti. Kako da budemo sigurni, zapitali bi se tada glavni igrači, da JPM nije u istoj koži?

Razmotrimo na tren koliki bi bio destabilizirajući učinak da je JPM stupnjevao izjave uslijed skandala s London Whaleom u razdoblju najgore financijske krize: nije riječ o dvije nego o četiri milijarde dolara; ne, ipak nisu četiri milijarde dolara, već šest milijardi. Da je došlo do toga, Dimon bi bio primoran povući svoj komentar pa bi se pojavile sumnje, i to usred krize, o tome koliko su zaista dobre JPM-ove takozvane pomno promišljene prakse za upravljanje rizicima.

Začarani krug

U takvom okružju bi se JPM-ova "neprobojna" bilanca, kako ju u toj tvrtki nazivaju, najednom doimala kao iznimno ranjiva pa bi se banka našla pod još oštrijim i štetnijim napadima nego prošle godine. No taj bi napad došao od strane ulagača, a ne regulatora. A kad mešetari jednom odbiju poslovati s nekom bankom, šteta se pretvara u začarani krug, gubitci se gomilaju, a ostatak mešetara slijedi stope prvih.

Što je još gore, izgledno je da bi se sve to nepovoljno odrazilo na gospodarsko stanje. Naime tijekom krize financijeri su s pravom naglašavali da je JPM uz još šačicu drugih tvrtki otok stabilnosti u financijskoj oluji. No da su se gubitci "London Whalea" tada otkrili, JPM ne bi bio na popisu stabilnih financijskih institucija, što bi dodatno narušilo povjerenje u tržište i vrlo vjerojatno pogoršalo krizu. JPM vodi jednu od dvije velike privatne operacije upravljanja glavnim obveznicama državnog duga. Da se sjena koja je pala na JPM i njegovo trgovanje proširila te zahvatila njegovu sposobnost uspješnog upravljanja državnim dugom, gospodarske posljedice bile bi iznimno ozbiljne.

© Project Syndicate, 2013.