Autor teksta je Jurica Dujmović, marketinški konzultant i urednik portala za poduzetnike Brand manager. Portal je namijenjen malim i srednjim poduzetnicima i svakodnevno čitateljima nudi besplatne poslovne, knjigovodstvene i marketinške savjete.

U stotinama novinskih i drugih članaka i izvještaja svaki dan čitamo: “40 posto žena izjavilo je.. 30 posto muškaraca tvrdi… “. U poslovanju, statistika je još izraženija i neizbježan je alat za utvrđivanje vjerojatnost uspjeha raznih kampanja, tumačenja anketa i slično. Sve nas to dovodi do spoznaje da je statistika danas itekako zastupljena u svim životnim segmentima. No, znamo li zaista tumačiti statističke podatke? Ovaj članak iznosi, originalan i zanimljiv način gledanja na statističke podatke, nakon kojeg možda temeljito promijenite svoj stav o statističkim podacima koji nas okružuju.

Cijela priča počinje s Crnim labudovima. Što bi bili Crni labudovi? Jesmo li se odjednom počeli baviti zoologijom? Ne – ovdje nije riječ o takvim labudovima. Pojam je uzet iz 17. stoljeća, kad se smatralo da ne postoje labudovi crne boje. Dok nisu bili otkriveni, svi su smatrali da postoje samo bijeli labudovi – odlaskom u Australiju otkriveni su crni i znanost o životinjskim vrstama priznala je da je bila u krivu. Jedan od znanstvenika tog vremena zasigurno je prije otkrića rekao: 99% je sigurno da nema labudova druge boje, do bijele. Ipak izgleda da je tih 1% “pobijedilo” onih 99%. Kako je to moguće, ako je statistički postojanje crnih labudova bilo gotovo nemoguće?

Pojam Crnih labudova uveo je profesor s politehničkog instituta u New Yorku, Nassim Nicholas Taleb u svojoj istoimenoj knjizi. On ukratko tvrdi sljedeće: to što se nešto ponovilo tisuću puta, ne znači da će se ponoviti i tisuću i prvi put. Što na to kaže statistika? Statistika bi se, u koliko je ispravno tumačimo – složila bi se s tom tvrdnjom – vjerojatnost od 99,9% treba tumačiti ovako: postoji STOPOSTOTNA SIGURNOST da se na određen broj događaja ima dogoditi BAŠ onaj jedan koji nismo predvidjeli. Kad se ima dogoditi, i koje posljedice sa sobom nosi, mi ne znamo, makar možemo pokušati zamisliti. Na primjer – Da li vam se ikada dogodilo da ste sve isplanirali, ali niste baš onu JEDNU okolnost? Jeste li ikad rekli: “Sve sam stavio na papir, provjerio DVA puta, ali dogodilo se ono na što nisam računao!” Vjerujem da se ovo svima nama događa. Statistički relativizam nije novost – koristio ga je utilitarist John Stuart Mill u svojim djelima davno prije Nassima. Kao primjer crnih labudova navodi se pojava interneta, e-maila i mnoge novosti koje su pokrenule i preokrenule čovječanstvo, a da im to prvotno nije niti bila svrha, niti su bile u nečijem planu ili predviđanjima.

Sad zamislite da vodite veliku tvrtku. Imate stotine zaposlenika i upravni odbor od vas traži da donesete razvojni plan za sljedećih 5 godina. Naravno, okružili bi ste se hrpetinom raznoraznih statističkih podataka, izvještaja, anketa i svega do čega možete doći – ipak je budućnost tvrtke (a i vaš posao) u pitanju! Međutim – naoružani spoznajama iz prethodnog paragrafa – kako bi ste tumačili svu tu statistiku? Da li bi vaš plan izgledao kao strelica, usmjeren na jednu jedinu soluciju, ili kao hobotnica, granajući se na sve mogućnosti koje možete zamisliti (premda znate da je nemoguće predvidjeti SVE okolnosti)? Da li bi ste se uhvatili za glavu pri spoznaji da vam svi ti dokumenti, izvještaji, statistike i ankete (premda do neke mjere korisni) zapravo ne mogu pružiti potpunu sigurnost pri donošenju odluka?

Ne očajavajte. Premda možda niste manager velike tvrtke ili izvršni direktor, vjerujem da svejedno imate poprilično važne odgovornosti u svom životu. One od vas traže donošenje informiranih odluka. Ono što vam ovim tekstom želim reći jest: informirane odluke NISU DOVOLJNE. Potrebna je FLEKSIBILNOST, ISKUSTVO i drugačiji način razmišljanja.

Ipak važno je i biti informiran – biti svjestan da postoji beskrajan broj ishoda pojedine radnje, te pri tome stvarati prioritetnu listu u kojoj se ograničavamo samo na neke od njih. Biti informiran znači i biti iskusan. Iskustvo, kao što znamo, jest nakupina grešaka. Čineći greške, stupamo u stanja statističke vjerojatnosti koja nismo obuhvatili u svojim razmatranjima (nisam znao da će me to toliko koštati, nisam znao da to nikog ne zanima, nisam znao da se moj marketing može shvatiti i na taj način…). Ona nam omogućavaju da sljedeći put nastupimo opreznije, pažljivije i fleksibilnije. Naravno – niti to NIJE GARANCIJA uspjeha – zapravo – garancije uspjeha nema. Tko vam ovo govori, laže ili je u zabludi. Ono što mi možemo jest samo stvoriti prioritetnu listu i ponašati se u skladu s njom, nadajući se da smo obuhvatili najveći broj vjerojatnosti. Ishod našeg poslovanja ovisi o našem znanju, iskustvu i fleksibilnosti. I naravno – o ogromnom broju okolnosti koje su IZVAN dosega naše volje.

Primjer: ako ste strojar na brodu, ZNATE koji problemi mogu zadesiti koji dio broda. Koji dio motora treba rjeđe, a koji češće održavanje – koje posljedice ga mogu zadesiti u slučaju kvara i slično. Ipak, uz sve to znanje, ako nemate iskustvo, ne možete obavljati dobro svoj posao. Npr. ne znate da je ta-i-ta cijev nakon nekoliko godina postala trošna ili da je vaš nadređeni zaboravio spomenuti kakav bitan kvar – jednostavno – “teoretičari” ne računaju na mnoštvo faktora, među kojima je i ljudska interakcija i nedokumentirane osobine materijala/proizvoda/usluge. S druge strane moguće je da čovjek BEZ stručne spreme, koji popravlja svoj brod može obavljati taj posao kudikamo kvalitetnije od onog koji je samo o tome učio. Naravno da ovim ne želim reći da su diplome bezvrijedne! Ipak, postoji nešto mnogo vrjednije – sposobnost primijeniti stečeno znanje. Bez njega se stručnjak svodi na hodajuću enciklopediju.

I za kraj – par zlatnih pravila za vaše poslovanje:

1. Ne oslanjajte se slijepo na statistiku – npr. “90% ispitanika” i dalje ne govori o društvenom momentu u kojem je anketa nastala, da li je reprezentativni uzorak dobar, da li je bilo manipulacija anketom, kolika je zapravo grupa ljudi ispitana ( u odnosu na ukupnu populaciju), koji društveni milje ona obuhvaća, koji je zapravo cilj ankete… dakle, ovih 90% više ne izgleda toliko puno, zar ne? Radije, pročitajmo to ovako: u uzorku, koji može i ne mora biti reprezentativan, većina ispitanika rekla je to-i-to. Zaključak: ovo je samo jedna informacija – treba nam JOŠ podataka, da donesemo odluku. A niti tada ne možemo biti 100% sigurni.

2. Informirajte se i nemojte se bojati angažirati stručnjaka – međutim – i u tom slučaju razmislite o svemu. I stručnjak je čovjek i nitko ne zna ama baš sve.

3. Ne bojte se neuspjeha – on je škrinja s najdragocjenijim znanjem – kroz neuspjeh spoznajete BAŠ ono što vam treba u poslu i BAŠ ono što SIGURNO niste znali. Ovakvo znanje ima svoju cijenu, ali i vrijednost. Njime stječete iskustvo.

4. Budite optimistični – napravite listu prioriteta i uvijek se nadajte najboljemu! Nada i optimizam su snažni pokretači i nipošto se ne zatvarajte u očaj pred negativnim prognozama. Mnoge od njih su složene tako da služe onome tko ih je dao u opticaj – ispitajte svojim očima stanje stvari i onda donesite odluku informiranu odluku.

5. Ne odmarajte na lovorikama. Uvijek možete bolje, brže, više i jače. Naravno, odmorite se s vremena na vrijeme – ne zaboravite nedjelju – kome nedjelja nije dan odmora, nije se dovoljno umorio preko tjedna [:)] Šalu na stranu, posao je izuzetno bitan segment naših života, ali vaša obitelj trebala bi biti vrhunac vaših nastojanja. Ako karijerizam ugasi osmjeh na licu vaše supruge/supruga/djeteta – nije vrijedan truda. Čemu uspjeh, ako ga nemate s kime podijeliti? Koju radost može kupiti vaš novac, ako oko sebe sijete tugu i nervozu?

6. Imajte vjere. Učinite uvijek ono najbolje što možete, a nakon toga se prepustite u nježan zagrljaj neizvjesnosti, znajući da stvar više nije u vašim rukama. Ima netko tamo gore kome je itekako stalo do vas. S tom spoznajom dolazi i mir. A s mirom i plodovi vašeg rada, jer – tko može uživati u stečenom, ako broji svaki zalogaj i strahuje za svaku stvar?