Uslijed financijske politike visokog rizika vezano uz grčke dugove postavlja se pitanje hoće li (ili kada će) Grčka biti u stanju platiti dug?

Nesumnjivo, bilo bi bolje za Grčku i njene vjerovnike da postignu ispregovarano rješenje. Ali taj ishod nikako ne može biti zajamčen. Grčka vlada jedva je uspjela izvršiti znatnu uplatu prošlog mjeseca, a znatno veće uplate dospijevaju tijekom ljeta, počevši u lipnju s ratom u vrijednosti koja premašuje 1,5 milijardi eura, sve u cilju podmirenja svojih obveza prema Međunarodnom monetarnom fondu. Dok grčki dužnosnici razmatraju o raspoloživim opcijama, bilo bi im pametnije da imaju na umu činjenicu da postoje bolji i lošiji načini za neplaćanje državnog duga – osobito uslijed želje te zemlje za ponovnim uspostavljanjem svog boniteta čim prije bude moguće. U nadolazećim tjednima i mjesecima bilo bi mudro za grčku vladu da razmori sljedeće tri smjernice:

Otvoreni za uvjeravanja 
Nemojte vrijeđati: Neplaćanje duga je bolno, čak i ako se pokaže da je dugoročno to ispravan izbor. Uslijed te boli, postoji iskušenje da se uperi prstom. Ali važno je oduprijeti se tom porivu. Vjerojatno je da će neplatiše državnog duga morati opetovano komunicirati s istim vjerovnicima i međunarodnim igračima. Teško je razlučiti koliko štete su nediplomatske objave u Argentini učinile tijekom njene sage neplaćanja njenim nastojanjima u plivanju pravnim sustavom Sjedinjenih Američkih Država; jasno je samo da joj njena nepromišljena službena retorika nije tom prilikom pomogla.

U grčkom kontekstu uvijek je bilo dovoljno vrijeđanja vezano uz nekoliko dužničkih kriza. Izraziti žaljenje radi nemogućnosti za postizanjem ispregovaranog rješenja, ponuditi jasne kratkoročne i dugoročne planove vezano uz hvatanje u koštac s neipunjenjem obveza i izlaganje uvjerljive strategije rasta i razvoja bili bi daleko poželjniji.  Objasnite svoje postupanje: Tijekom razdoblja koje uslijedi nakon nepodmirenja obveza, može se činiti da nitko ne sluša čak niti najracionalnija objašnjenja.

Vjerovnici će i dalje tvrditi da je nepodmirenje obveza bila strašna greška i zagovarati stajalište da je oporavak nemoguć izuzev u slučaju brze promjene odluke. Neki komentatori mogli bi zapravo reći da je buntovna zemlja bolesna, u cilju dokazivanja nekih teorija ili kako bi dali potencijalnim sljedbenicima lekciju. Ali ostali sudionici, uključujući potencijalne buduće vjerovnike mogli bi biti otvoreniji prema uvjeravanjima.  Općenito se smatra da bonitet ovisi o dvije stvari: o želji za plaćanjem i mogućnosti plaćanja. Neispunjenje obveza konkretan je znak ograničenja vezano uz želju države za plaćanjem, barem kratkoročno.

Međutim, stvari nisu nužno toliko crno-bijele. Zemlja koja ne podmiruje svoje obveze može naglašavati da odbijanje određenog plaćanja duga ne podrazumijeva nužno odbijanje logike plaćanja dugova općenito. U slučaju Grčke, neki ulagači i komentatori mogu suosjećati s uvjerenjem nadležnih tijela da su mjere stroge štednje samo spriječile njen oporavak. Oni bi mogli prihvatiti da bi neispunjenje obveza moglo biti dijelom političkog paketa usmjerenim na poboljšanje gospodarskih temelja te zemlje te time i njene sposobnosti za dugoročnom otplatom duga. 

Obećanje o budućoj otplati
Otplatite dio duga: Zvuči kontra-intuitivno, ali zemlje uslijed neispunjenja obveza trebale bi razmotriti otplatu dijela duga – po vlastitim uvjetima i postepeno – kao način za ponovnim uspostavljanjem boniteta. Ako objašnjenje neispunjenja obveza uključuje tvrdnju da bi otplata trebala biti povezana s gospodarskim oporavkom, tada može imati smisla precizirati uvjete za nastavak otplate – i njeno provođenje do kraja kad budu udovoljeni svi uvjeti. Nesumnjivo, to bi moglo oslabiti dužničku polugu – obećanje o budućoj otplati – tijekom ponovnog okupljanja vjerovnika oko pregovaračkog stola.

Ali to bi također na jednak način pokazalo starim i potencijalnim novim vjerovnicima ne samo sposobnost, nego i dobru volju za otplatom te time stvorilo poticaje za vanjske sudionike u cilju pružanja podrške gospodarskom oporavku. Čak i nakon što je Sovjetski Savez odbacio dugove carske Rusije – što je možda bilo najsramotnije (i najneshvaćenije) neplaćanje duga – određeni vjerovnici izrazili su interes za pozajmljivanjem novom režimu, djelomično stoga što su sovjetske agencije otplatile dug koji su smatrale legitimnim. U posljednje vrijeme, Ekvador je nastavio s otplatom malih dijelova duga koji je smatrao prihvatljivim nakon neuspjele otplate svog međunarodnog duga 2008. (u uvjetima znatno manje ekstremnim od grčkih). Ta je otplata pridonijela polaganom poboljšanju boniteta te zemlje i konačnom povratku na međunarodna tržišta kapitala 2014. 

Pregovori s vjerovnicima
U slučaju da Grčka pravovremeno postigne sporazum vezano uz otplatu prve rate MMF-u početkom lipnja, ona možda nema dovoljno sredstava za provođenje većih otplata koje se od nje zahtijevaju tijekom ostatka ljeta. Postoji šansa da se grčka vlada i njeni vjerovnici ponovno vrate za pregovarački stol. Nadamo se da jednostrano neispunjenje obveza neće biti neophodno. Ali ako Grčka ne bude slijedila taj put, trebala bi težiti tome da učini svoj put što prohodnijim. 

© Project Syndicate, 2014.