Opet se traže prosci za jednu damu. Premda je na rođendanskoj torti nanizala gotovo 130 svjećica,nije za ropotarnicu. Štoviše, još se može dobro udati. Ženika za Croatia osiguranje, o toj je primadoni riječ, ponovno kao i 2002. traži ministar financija Slavko Linić uz uporno pripetavanje da je mora dobro udomiti. Budućnost joj je, tvrdi, ugrožena, i to ne radi političkih intriga nego manjka kapitala. 

Nitko razuman nije protiv privatizacije. Naprotiv! Kamo sreće da je Linić 51 posto Croatije ponuđenih na prodaju 2002. prepustio možda američkom biznismenu hrvatskih korijena Stipi Bubalu. Je li Bubalov teški i za Linića neoprostiv grijeh bila činjenica da je prvo poluvrijeme igrao sa slovenskim Triglavom, ostalo je tajna. Naime, taj je dvojac kroz zajedničku ponudu davao 120 milijuna eura, a nakon odbijenice Bubalo je istrčao sam sa 150 milijuna eura, no nikada nije dobio Linićev odgovor. To mi je osobno Bubalo kazao prošle jeseni dok je na svom gospodarstvu Vrana bio domaćin svjetskom skupu orača iz 31 države.  

Croatiju treba, ali – ne pod svaku cijenu i radi šupljeg proračuna, što prije izmaknuti ispod državnih skuta. Iz razloga što hrvatska politika, neovisno o stranačkom koloritu vladajućih garnitura, voli svoje prste "močiti" u portfelju Croatije. Svjedoče to zbivanja unatrag dvadeset i više godina, no dostatno je ilustrirati neke scene iz posljednjeg desetljeća. 

Kada je u srpnju 2004. smijenjen predsjednik uprave Marijan Ćurković (navodno radi zahtjeva da zaklada koju je vodila Ankica Tuđman konačno počne plaćati najamninu za korišteni prostor) na kadrovskoj listi ostavio je 2131 ime. Toliko je CO zapošljavala u Hrvatskoj. Do ožujka 2009. "kormilar" Croatije bio je Hrvoje Vojković. Njegovim intervencijama, ali i velikim sufliranjem tadašnjeg premijera Ive Sanadera, u Croatiji je tijekom pet i pol godina posao dobila 741 osoba. Mahom su to bili kadrovi HSLS-a i HDZ-a, no našlo se dosta pozicija i za nestranačke, kućne prijatelje.

Zapošljavao je i sljedeći kapetan Croatijina broda, Zdravko Zrinušić – ali ne tako masovno. Kako je u međuvremenu netko ipak morao otići i u mirovinu kada je Zrinušić odlazio na listi koju je lani preuzeo Krešimir Starčević našlo se 2868 zaposlenika. I Starčević je ojačao svoju ekipu, no i njemu je dobna struktura CO išla na ruku pa je lipanj 2013. zaključen sa 2810 djelatnika. Još uvijek je 679 prekobrojnih u odnosu na stanje koje je Ćurković ostavio 2004.

U međuvremenu se premija stropoštala, velikim dijelom upravo radi prekobrojnih. Po svakom zaposlenom u lipnju 2004. zarađena premija iznosila je 538 tisuća kuna, na kraju lipnja 2013.  tek 374 tisuće kuna. Više od konkurencije, koja je na hrvatskom tržištu najbrojnija u regiji, Croatiju je uništilo uplitanje politike. I mnogi podobni kadrovi iz drugog i trećeg ešalona koji su proteklih godina više radili za konkurenciju nego za matično društvo gdje su redovito uzimali plaću kakvu većina Hrvata nikada neće vidjeti.          

Unatoč višegodišnjem čerupanju plijena, primarno zahvaljujući ekipi radoholičara kojih na sreću još uvijek ima unutar Croatije, ona je opstala i ukupno zadržala još uvijek atraktivnih 34,2 posto tržišnog udjela, vrijedne nekretnine i solidne pričuve.

Još da je netko od inertnih pregovarača, koji su s Europskom komisijom svojedobno trgovali o (ne)dopuštenim obvezama i pravima Hrvatske nakon ulaska u članstvo, bacio pogled na ono što je izborila Slovenija te portfelj dopunskih osiguranja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje težak gotovo dvije milijarde kuna pravodobno prebacio u Croatijinu tvrtku kćer za zdravstvena osiguranja (CZO). Ne samo što bi  izbjegli pravnu "trakavicu" s kojom se Hrvatska uskoro mora suočiti (Bruxelles ne dopušta nelojalnu tržišnu utakmicu) već bi time podigli i prodajnu cijenu cijele Croatije.