Do svog nedavno poduzetog nespretnog pokušaja blokiranja reizbora Donalda Tuska za predsjednika Europskog vijeća, poljski de facto vođa, Jarosław Kaczyński, mogao se učiniti brojnim vođama Europske unije nalik političaru u stilu mađarskog premijera Viktora Orbána ili nekog zapadnjačkog populista.  No, to je daleko od istine. Europa je trenutno ipak pomalo upoznata s poljskom političkom kulturom, koja se dugo vrtila oko pokušaja obuzdavanja jednog luđaka.  

Time se bavio Aleksander Kwaśniewski kao predsjednik, kao i Tusk dok je bio premijer. U ovom trenutku taj zadatak preuzima poljska opozicija – i Europa. Ono što se dogodilo u Bruxellesu nije bilo dijelom nikakvog većeg plana. Kaczyńskijev pokušaj sabotiranja Tuska nije pogodovao nikome, niti Poljskoj, a niti trenutno vladajućoj stranci Prava i pravde (PiS) kojom predsjeda Kaczyński. To nije iznenađujuće, jer Kaczyński predstavlja antitezu pragmatizma, koji on smatra obilježjem izdaje i slabosti. Za razliku od Orbána, njegovog partnera u "neliberalizmu" Kaczyński je paranoični fanatik, ne samo cinični oportunist. 

Vjeruje u zavjeru s Putinom
Od pokušaja dešifriranja Kaczyńskijevih planova, ciljeva, državništva ili ideologije ima malo koristi. On nije egoist; izraženo Freudovom terminologijom, on je čisti id, preplavljen porivom prema smrti. Njegov modus operandi sastoji se od napada vlastitih protivnika, čekanja njihovog uzvraćanja ili pružanja otpora te zatim osvećivanja svom snagom. Kao i uvijek, njegova su stajališta, saveznici i kratkoročni ciljevi nepostojani, jer su oni za njega naposljetku od male važnosti. Obzirom na Kaczyńskijevo uvjerenje da je tijekom nedavno održanog summita bio ponižen, on će se sada okomiti na Europsku uniju. Provocirat će, ometati, ignorirati i okrivljavati. Da bi nagovijestio što nas očekuje, poljski ministar vanjskih poslova, Witold Waszczykowski, izjavio je za tabloid Superekspres nakon summita da Europska unija provodi "politiku dvostrukih standarda i obmana."

Prema mišljenju Waszczykowskog, Poljska mora ne samo "drastično smanjiti svoju razinu povjerenja u EU," već "mora također početi s provođenjem negativne politike," "blokirajući ostale inicijative ili igrajući vrlo agresivnu igru." Doista, poljska premijerka Beata Szydło već je započela s tom strategijom, odbivši se potpisati na službeni zapisnik summita, kao da će to učiniti njegov ishod nevažećim za Poljsku. Takve infantilne smicalice postale su i suviše tipične za vodstvo stranke Prava i pravde (PiS), koja je također odbila objaviti odluke poljskog Ustavnog suda, kao da ih to čini zakonski neobvezujućim. Vlada je nesumnjivo paralizirala sud, čime je potkopala vladavinu prava u Poljskoj. Kaczyński vjeruje da Europsko vijeće zaslužuje sličnu sudbinu.

Prema njegovom mišljenju, EU je izabrala Tuska na ilegalan način, stoga je Europsko vijeće još uvijek bez predsjednika. Poljska neće surađivati s takvim entitetom, jer, sukladno mišljenju kojeg je izrazio Waszczykowski, "ono što se dogodilo u četvrtak naznačava da ćemo biti obmanuti." Možemo očekivati da će poljska vlada, zanemarujući ekonomske ili geopolitičke posljedice, sad staviti veto na mjere Europskog vijeća, ometati i bojkotirati summite i kršiti zakone Europske unije.

Jedan od mogućih manevara bio bi uhititi Tuska, što bi primoralo Europsku uniju na pregovore s Kaczyńskijem vezano uz njegovo puštanje na slobodu. Financial Times izvještava da je Kaczyński rekao njemačkoj kancelarki Angeli Merkel da će Poljska tražiti nalog za uhićenje. To može zvučati apsurdno.  No, nije apsurdnije od prijedloga kandidature Jaceka Saryusz-Wolskija u zamjenu za Tuska. Zasigurno nije apsurdnije od obrazloženja za traženje naloga za uhićenje koje glasi: Kaczyński vjeruje da je Tusk kovao zavjeru s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom vezano uz pad aviona u kojem je 2010. godine poginuo njegov brat, tadašnji poljski predsjednik Lech Kaczyński.

Rat bez kompromisa
Postalo je očito da Kaczyński neće stati dok ne strpa Tuska u zatvor. To očito predstavlja problem za EU, jer je navodni kriminalac predsjednik Europskog vijeća. Problem za Poljsku i za Europu vezano uz Kaczyńskijev rat s EU je u tome što bi on naposljetku mogao završiti Polexitom – izlaskom Poljske iz Europske unije. Sad kad je on utvrdio da je Europska unija "obmanula" Poljsku jednom, kontinuirano će pribjegavati tom zaključku. A Kaczyńskijevi ratovi nikad ne završavaju kompromisom. On nije bio pokoleban upozorenjem francuskog predsjednika Françoisa Hollandea da Poljska "može imati principe, ali mi imamo strukturne fondove," jer njemu nisu važni troškovi.  Kao što je izjavio za Reuters, njegova vlada je "pobuna, a dugoročno se to isplati, čak i ako to podrazumijeva trenutni pad stope gospodarskog rasta."

Kakav odgovor Unije?
Međutim, EU bi mogla pronaći i nešto pozitivnog u nečuvenom postupanju poljske vlade, ako iskoristi sadašnju mrtvu točku za vlastitu emancipaciju od najgorih diktata vlastitih zemalja članica. S takvim kukavicama u vlastitom gnijezdu kao što je Kaczyński, emancipacija je EU potrebna. Ako EU može nadglasati neku zemlju članicu jednom, onda to može učiniti i ponovno. To podrazumijeva učinkovitu uporabu glasanja po principu dvostruke većine, koje se dužnosnici EU pribojavaju zatražiti, no ono bi moglo učiniti Uniju učinkovitijom i čvršće integriranom. Naposljetku će EU pobijediti, jer će prosječni Poljaci ubrzo uvidjeti da nezavisnost njihove zemlje nema smisla bez EU i NATO-a. Ona ne može dugo opstati ako nije udružena s nekim te treba biti ili članica geopolitičkog Zapada ili satrapija Rusije. Ako žele shvatiti što bi se dogodilo kad bi napustili EU, Poljaci ne trebaju ići dalje od susjedne Ukrajine.

© Project Syndicate, 2017.