Od početka 2016. izgledi za značajniju devalvaciju kineskog juana prijeteći su se nadvili nad globalna tržišta poput Damoklovog mača. Niti jedan izvor političke neizvjesnosti nije bio u tolikoj mjeri destabilizirajući.  

Malo promatrača sumnja da će Kina prije ili kasnije biti primorana na slobodnu fluktuaciju tečaja juana tijekom sljedećeg desetljeća. Pitanje je koliko će se drame odigrati u međuvremenu, uslijed sraza političkih i gospodarskih imperativa. Može se doimati neobičnim da se zemlja čiji je trgovinski suficit 2015. iznosio 600 milijardi dolara zabrinjava radi slabosti valute. Međutim, kombinacija čimbenika, uključujući usporavanje gospodarskog rasta i postupno popuštanje restrikcija vezanih uz ulaganja u inozemstvu pokrenuli su znatan odljev kapitala. Građanima je trenutno dozvoljeno iznošenje iz zemlje do 50.000 dolara godišnje.

Kad bi samo jedan od 20 kineskih građana primijenio tu opciju, kineske devizne rezerve bile bi izbrisane.  Istovremeno, kineske tvrtke bogate gotovinom koriste sve načine za iznošenje novca u inozemstvo. Savršeno legalan način je pozajmljivanje drugima u juanu i potom otplaćivanje tog duga u stranoj valuti. Ne toliko legalan pristup je izdavanje krivotvorenih ili "napuhanih" trgovinskih faktura – što je u osnovi oblik pranja novca. Primjerice, kineski izvoznik mogao bi izvijestiti američkog uvoznika o nižoj prodajnoj cijeni od one koju on zapravo dobiva te dobivenu razliku potajno deponirati u dolarima na američki bankovni račun (što se potom može iskoristiti za kupovinu nekog Picassovog djela). 

Nedostatne zalihe
U ovom trenutku, kad su kineske tvrtke kupile toliki broj američkih i europskih tvrtki, pranje novca može se obavljati i unutar tvrtke. Kinezi nisu prvi došli na tu ideju. Nakon Drugog svjetskog rata, kad se poharana Europa gušila u deviznim kontrolama, odljev ilegalnog kapitala s kontinenta često je u prosjeku iznosio ili premašivao 10% vrijednosti trgovine. Budući da je Kina jedna od najvećih trgovinskih zemalja svijeta, njoj je gotovo nemoguće provoditi striktnu kontrolu odljeva kapitala kad poticaji tog odljeva dosegnu dovoljno velike razmjere. Doista, unatoč ogromnom trgovinskom suficitu, Narodna banka Kine bila je primorana ozbiljno intervenirati u cilju podupiranja deviznog tečaja – u tolikoj mjeri da su devizne pričuve u stvarnosti pale za 500 milijardi dolara u 2015.

Uslijed takvih manjkavih kontrola kapitala, kineske zalihe sredstava za crne dane, koje su iznosile 3 bilijuna dolara, neće unedogled biti dostatne za njeno održavanje na životu. Zapravo, što su više ljudi zabrinuti radi pada deviznog tečaja, to više žele odmah iznijeti novac iz zemlje. Štoviše, taj strah smatra se važnim čimbenikom koji uzrokuje silaznu putanju kineskog tržišta dionica. Postoje također brojne tržišne spekulacije da će Kinezi pribjeći priličnoj jednokratnoj devalvaciji, od recimo 10%, kako bi oslabili juan u dovoljnoj mjeri u cilju olakšavanja silaznog pritiska na devizni tečaj.

Međutim, izuzev pružanja zadovoljstva onima poput Donalda Trumpa, koji vjeruju da je Kina nepošteni trgovac, to bi bio zaista opasan izbor strategije vlade kojoj financijska tržišta zapravo ne vjeruju. Najvažniji rizik je da bi velika devalvacija bila protumačena kao pokazatelj da je usporavanje kineskog gospodarskog rasta znatno ozbiljnije nego što to ljudi obično misle te bi se u tom slučaju odljev kapitala nastavio. 

Vjerodostojnost podataka
Nema lakog načina za poboljšanje komunikacije s tržištima dok Kina ne nauči kako proizvesti vjerodostojne ekonomske podatke. Bila je to velika vijest kad je izviješteno u 2015. da kineski BDP iznosi 6,9%, što je bilo neznatno ispod službenog cilja od 7%. Ta bi razlika trebala biti irelevantna, ali tržišta su joj pridavala najveću važnost, jer ulagači vjeruju da situacija mora biti zaista loša ako vlada ne može podesiti brojke tako da odgovaraju cilju. Dobar način za početak mogao bi biti da nadležna tijela osnuju odbor ekonomista koji bi imao zadatak proizvesti skup realističnijih i vjerodostojnijih povijesnih brojki BDP-a što bi postavilo temelje za vjerodostojnije brojke BDP-a na kojima se vidi napredak.

Umjesto toga, vladina trenutna ideja za olakšanje pritiska deviznog tečaja je uključenje juana u košaricu od 13 valuta, a ne samo fiksiranje za američki dolar. To je dobra ideja u teoriji; ali u praksi fiskiranje za košaricu valuta obično implicira kronične probleme po pitanju transparentnosti. Štoviše, tečaj vezan za košaricu valuta dijeli većinu problema s jednostavnim fiksiranjem za dolar. Istina je da su euro i jen oslabili u odnosu na dolar tijekom posljednjih nekoliko godina. Međutim, ako se dolar povuče u 2016., tečaj vezan za košaricu valuta implicira jaču stopu juana i dolara, što bi moglo dodatno otežati situaciju. Vlada je također navela da namjerava izvršiti jači pritisak na ilegalni opticaj kapitala; ali neće biti lako vratiti tog duha u bocu. 

Uzaludni savjeti
Život bi trenutno bio znatno lakši da je Kina pribjegla znatno većem stupnju fleksibilnosti deviznog tečaja dok su vremena još bila dobra, što su neki od nas savjetovali tijekom više od jednog desetljeća. Možda će se nadležna tijela uspjeti uhvatiti u koštac s problemima u 2016.; ali vjerojatnije je da će se juan i dalje nalaziti u teškom stanju i da će za sobom povući i globalna tržišta. 

© Project Syndicate, 2015.