Ma koliko prva procjena o međugodišnjem kvartalnom padu BDP-a i nije iznenađenje, može se razumjeti frustracija Vlade novom u nizu negativnih ekonomskih vijesti.
Možda je razumljivo i da još jedan kvartalni pad od gotovo dva posto naročito teško pada ministru financija kojemu mnogi ne odriču trud i dobre namjere. No, adresirati kao glavnog krivca za to realni sektor i poduzetnike naginje pomalo na šizoidnu situaciju, kaže jedan poduzetnik. Za loše ekonomske trendove svaka izvršna vlast nastoji naći opravdanja i umanjiti svoj dio odgovornosti, dodaje, ali ovakvu dijagnozu krivnje dosad još nikad nije čuo. Hrvatsko poduzetništvo je takvo kakvo je, vrline i slabosti nisu od jučer, a svakoj vladi je zadaća da u što većoj mjeri osigura uvjete poslovanja i investicijsku klimu koji će poticajno djelovati na spremnost poduzetnika i investitora – i domaćih i stranih – da ulaze u poslovne i ulagačke rizike i time osiguraju nova radna mjesta. Načinom na koji su poduzetnici proglašeni krivcima za pad (jer ne investiraju iako im je država smanjila namete, jer nemaju ideja i programa, ovise o poslovima s državom…), moglo se za pad krivima proglasiti i građane jer, eto, povećavaju štednju u bankama, a osobna potrošnja kao komponenta BDP-a koja čini više od polovice BDP-a tone.
No, kod sektora građana Vlada je ipak eksplicitnije povećala fiskalno opterećenje pa bi se na njih bilo neukusno pozivati. Jednako tako, teže bi bilo spočitnuti stranim investitorima da nisu prepoznali rasterećenja i poboljšanja poslovnih uvjeta. A očito nisu ili ih se nije uvjerilo da bi im ulaganje ovdje bilo sigurno i isplativo barem podjednako kao drugdje. Svaljivanje krivnje za pad na realni sektor je otprilike kao da učiteljica kojoj većina učenika na kraju godine padne razred kaže da su krivi učenici, ili da sportski klub po ispadanju iz lige zaključi da je trener odlično obavio svoj posao, ali su igrači nesposobni. Prvi čovjek Vlade Zoran Milanović neugodno je koprcanje oko pada BDP-a prepustio ministrima, a situaciju će proanalizirati kad se vrati sa skijanja u Obertauernu.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Bolje u prazno, nego da je metak nekog pogodil.
Mogli bi prestati koristiti dalekoistočne fraze,
index:
ZAŠTO je Zoran Milanović otišao na skijanje?
Zato što voli nizbrdice.
Na nizbrdici su hrvatski BDP,
životni standard,
zaposlenost,
izvoz,
potrošnja,
kupovna moć,
državni proračun,
kao i gospodarstvo u cjelini,
pa je sasvim logično da i predsjednik Vlade vozi spust ravno do dna.
Nakon što se žičarom lagodno uspeo do vrha.
U Hrvatskoj izvanredno stanje, premijer otišao na skijanje
Ova metafora sigurno bi se dopala i samom Milanoviću. Dobro bi se uklopila u njegove prispodobe s avionima i brodovima, veslanjima i plivanjima, s gradnjom civilizacija na kiši…
Pa stoga evo još jedna prigodna. Na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. godine jedan slogan je glasio: “Na Trebeviću redovno stanje, bob i sanjkanje”. Danas to izgleda ovako: “U Hrvatskoj izvanredno stanje, premijer otišao na skijanje”.
Puno buke, a za što?
Puno se buke, možda i previše, diglo oko odlaska Zorana Milanovića na skijaški vikend u Austriju, u navodno luksuzni Obertauren. Nije to nikakva novost, odlazio on na “skijaču” i ranije, primjerice kad se vraćao Ivo Sanader ili kad je pobjeđivao Ivo Josipović. To je očito nešto čega se on neće odreći, već očekuje da se mi na to naviknemo.
S jednom bitnom razlikom: Milanović je tada bio šef oporbene stranke, a sada je predsjednik Vlade.
I kao takav, ne samo da je dužan dati neke odgovore javnosti, nego se mora pomiriti sa činjenicom da javnosti koju je upravo on uvalio u izvanredno stanje teško pada ono što se u ovoj situaciji smatra luksuzom.
Koliko to košta?
Informacija o tome nema, što je također nešto sa čime se javnost očito mora pomiriti. Cijeli vikend Indexovi novinari bezuspješno su kontaktirali Vladu kako bi doznali koliko je stajalo Milanovićevo skijanje, tko ga je platio, tko je podmirio troškove prijevoza, koliko je koštalo osiguranje i slične stvari.
To je nešto što građani moraju znati. Kao što su morali znati koliko je stajao Sanaderov odlazak o državnom trošku u Austriju na probu svečanog fraka. Istog onog Sanadera koji je prvo izjavio da smo “u banani”, pa onda zbrisao na Malo vitra.
Ali odgovora i dalje nema.
Tko plaća slobodno vrijeme premijera?
Odnosno, iz Banskih dvora poručuju kako “ne komuniciraju slobodno vrijeme premijera”. Što je u redu, dokle god se to slobodno vrijeme ne financira iz šupljih džepova poreznih obveznika.
No, čak i ako se taj aspekt priče za trenutak ostavi po strani, sama činjenica da hrvatski premijer odlazi na skijanje, pa još u Austriju, i to samo dva dana nakon štrajka prosvjetara i medicinskih sestara, i dan nakon objave da je BDP pao za dodatnih 1,9 posto, izaziva negativne reakcije u javnosti.
Zapravo, za mnoge zvuči uvredljivo.
Oni drugi, pak, postavljaju pitanje zašto premijer ne bi išao na skijanje.
Ne bi pomoglo da sjedi doma
Milanović radi za plaću, i to sigurnu plaću, onu koju si neće sam smanjiti, niti će mu kasniti, niti će je dobiti u bonovima za Konzum. On je dobro plaćeni državni dužnosnik. Ima pozamašan stambeni kredit (barem ga je donedavno imao), ima obitelj i pravo na slobodno vrijeme. Ima pravo trošiti svoj novac kako hoće.
Sigurno ne bi pomoglo da sjedi doma zabrinut. Kao što ne pomaže ni što sjedi u Vladi zabrinut.
Ako je već proveo vikend u vili Emila Tedeschija, ako je cijeli godišnji proveo u Bakarićevoj vili na Hvaru, ako može obilaziti najskuplje restorane o trošku države ili stranke, onda valjda može provesti i skijaški vikend u Austriji.
Što ga briga što misle građani
Kao premijer i najmoćniji političar u zemlji ima pravo pokazati da ga nije briga što hrvatski građani o tome misle. Kao što građani imaju pravo o tome misliti sve najgore.
Dok je Vladina Facebook stranica zatrpana žalopojkama, prosvjedima i pričama o svakodnevnim ljudskim sudbinama, dok se iz Vlade prijeti rezanjem plaća učiteljima, liječnicima i drugim javnim i državnim službenicima, dok premijer proglašava izvanredno stanje i nabija nove poreze, a njegovi stranački kolege za sve neuspjehe krive poslodavce ,…
Uključite se u raspravu