Što je razuman gospodarski, odnosno nacionalni interes – prodati vrhunsku drvnu sirovinu kroz izvoz u trupcima te za metar kubni dobiti 1200 kuna (prosječna cijena iz 2014.) ili za kvadrat parketa uzeti na stranom tržištu 3000 kuna?

Hrvatski parket u Švicarskoj je na drugoj poziciji uvozne liste, a to je tek jedno od elitnih izvoznih tržišta naših parketara. U svakoj pravno uređenoj državi dvojba na ovu temu apsolutno ne postoji. Tamo zakonodavac u startu destimulira jeftin izvoz sirovine vrhunske kakvoće. Na kojoj uz zapošljavanje domicilnog stanovništva uz ugradnju dodane vrijednosti može zaraditi višestruko više. No, tako nije u Hrvatskoj gdje problematika vezana uz drvnu sirovinu i dalje vrvi brojnim apsurdima.

Primjerice, pouzdan podatak o izvozu trupaca recimo, samo tijekom 2014. javno nije dostupan. Je li riječ o samo 106 tisuća tona u vrijednosti 126 milijuna kuna, što je podatak službene statistike. ili je preko granice doista otišlo 347 tisuća tona trupaca u vrijednosti 50 milijuna dolara, kako tvrde iz drvoprerađivačkih tvrtki koje istodobno vape za tom sirovinom. 

Unosno krijumčarenja drva
Nitko s mjerodavnih adresa nije osporio ni taj podatak ni navod da su Kinezi u svojoj statistici iskazali šest puta veći uvoz drvne sirovine iz Hrvatske naspram brojki koje iznose naše institucije, što je Poslovni dnevnik nedavno objavio. Drvoprerađivači naime, sumnjaju da se za to dalekoistočno tržište trupci krijumčare u kontejnerima, naravno, uz lažne deklaracije. Do konkretnih detalja nemoguće je doći. Tek uz čvrsta jamstva anonimnosti moguće je čuti kako "trupcima švercaju i izvoze ih anonimci, neke manje firme, prekupci i ljudi povezani s regulatornim institucijama i šumarstvom, a krimen dijela drvne industrije odnosi se na izvoz građe jer, dobivaju povlaštenu sirovinu kao finalisti, a pola toga izvezu kao građu i poluproizvode."

 Drvna industrija godišnje ostvari proizvodnju u vrijednosti oko osam i pol do devet milijardi kuna. U razdoblju od 2003. do 2014. izvoz je povećala sa 380 milijuna na 1,29 milijardi dolara. Unatoč takvom skoku, kojim se ne može pohvaliti gotovo nitko iz prerađivačke industrije, drvoprerađivači su i nadalje na marginama svih političkih elita koje kroje okvir za gospodarsku sliku. Imaju kapacitete i kupce, pa u kratkom roku zaposlenost, proizvodnju i izvoz, tvrde drvari, mogu udvostručiti u odnosu na današnje brojke. Da to ostvare samo trebaju više sirovine, a do nje ne mogu doći jer, na licitacijama ih "potuku" veliki igrači pa goleme količine trupaca završe u izvozu. 

Traže pomoć Vlade
Postojeća skala vrednovanja, po kojoj lokalne tvrtke kod Hrvatskih šuma nabavljaju sirovinu, opominju, nastala je kao potreba određenih interesnih skupina, a ne temeljem mjerodavne procjene struke. Podsjećaju kako je većina drvoprerađivačkih subjekata iz brdsko-planinskih i potpomognutih područja na kojima je prerada drva dio stoljetne tradicije. Međutim, nisu uključeni u ugovorne korisnike kojima se jamči sirovina, a mnogima su količine i znatno smanjene. Na tim lokalitetima uglavnom su jedini poslodavci, jedini koji generiraju zaposlenost.

Iz Klastera konkurentnosti pak upozoravaju da model rabata u nabavi trupaca, uveden od Hrvatskih šuma, otvara veliki prostor za manipulacije i većina sektorskih dionika smatra da postoje ozbiljni slučajevi lažnog deklariranja količina sirovina koje završe u finalnoj proizvodnji. Neka se poticanje proizvodnje, predlažu, veže za proizvedenu količinu finalnog proizvoda, što se lako može nadzirati temeljem dokumentacije koju je svaka tvrtka dužna voditi.

Upravo je drvo, treba li uopće podsjećati, jedina sirovina koje Hrvatska ima u obilju i to vrhunske kakvoće. Drvari su pisali resornim ministrima poljoprivrede, rada i gospodarstva (Jakovina, Mrsić i Vrdoljak) i premijeru Zoranu Milanoviću koji u rukama drže škare i odlučuju hoće li drvno blago i nadalje u trupcima završavati na europskom i prekooceanskim tržištima. Ili će u već postojećim kapacitetima u kratkom roku poduplati zaposlenost, proizvodnju i izvoz. Dižući time i nacionalni BDP.

Gašenje proizvodnje 
Ne dobiju li sirovinu lokoti će osvanuti na mnogim tvrtkama. Dogodi li se taj crni scenarij nezaposlenost će u ruralnim područjima dramatično rasti. Hrvatska danas po četvornom kilometru ima tek 78 stanovnika, u Ličko-senjskoj županiji ni 10. Val iseljavanja upravo nas žestoko potapa. Drvni sektor ne traži novac već ga nudi (polu)praznom proračunu. Njihov jedini uvjet je dovoljna količina sirovine. Imamo je i ne treba je u bescijenje dati strancima već obraditi u domaćem dvorištu i tek potom skupo utržiti u izvozu.