Prije dvije godine nakon što je Shinzo Abe izabran za japanskog premijera rodila se "abenomika", trodijelni plan za spas gospodarstva iz ralja stagnacije i deflacije.

Tri sastavnice ili "strijele" abenomike sastoje se od golemog monetarnog poticaja u obliku kvantitativnog i kvalitativnog olakšanja, što podrazumijeva dostupnost zajmova privatnom sektoru, kratkoročne fiskalne poticaje nakon kojih slijedi konsolidacija s ciljem smanjenja deficita i bolje održivosti javnog duga te strukturalne reforme namjera kojih je ojačati ponudbenu stranu, kao i izglede za rast.Sada se čini, na temelju nedavno održanog govora predsjednika Europske središnje banke Marija Draghija na simpoziju u Jackson Holeu, kako i Europska središnja banka priprema sličan plan za eurozonu. Prvi element "draghinomike" jest ubrzanje strukturalnih reformi potrebnih za jačanje izgleda za rast proizvodnosti i izvoza u eurozoni.

Napredak tako ključnih reformi dosad je bio prilično razočaravajući jer su neke države postigle više (primjerice, Španjolska i Irska), a druge puno manje (neke od njih su Italija i Francuska). No Draghi sada shvaća kako spor, nejednak i anemičan oporavak eurozone nije odraz samo strukturalnih problema, nego i cikličkih čimbenika koji više ovise o ukupnoj potražnji nego o preprekama vezanih uz općenitu ponudu. Stoga će biti nužne i mjere za jačanje potražnje.

Fiskalna ekspanzija 
Iz toga slijedi i druga strijela "draghinomike", a to je smanjiti opterećenje koje rastu nameće fiskalna konsolidacija te istovremeno zadržati niži deficit i bolju održivost dugovanja. Postoji određena fleksibilnost kada je riječ o tome koliko se brzo fiskalni ciljevi mogu ostvariti, osobito sada kada već posvuda vlada štednja pa tržišta više nisu toliko nervozna glede održivosti javnog duga. Nadalje, premda periferije eurozone još malo konsolidacije ne bi bilo naodmet, određenom dijelu središnjice, recimo Njemačkoj, koristilo bi malo privremene fiskalne ekspanzije (niži porezi i više javnih ulaganja) s ciljem poticanja domaće potražnje i rasta. Usto bi program ulaganja u infrastrukturu na razini cijele eurozone vrlo vjerojatno potaknuo potražnju te istodobno smanjio broj uskih grla u ponudbenom dijelu privrede.

Treći element "draghinomike", vrlo sličan kvantitativnom i kvalitativnom olakšanju abenomike, bit će kvantitativno i kreditno olakšanje u obliku otkupa državnih obveznica i mjera za jačanje kreditnog rasta privatnog sektora. Kreditno olakšanje otpočet će s ciljanim dugoročnim operacijama refinanciranja. Nakon što se premoste zakonska ograničenja, Europska središnja banka usto će početi otkupljivati privatni kapital. Sada kada je Draghi sve to navijestio, a eurozonu od deflaciju dijele još samo potres ili dva, izgledi za inflaciju uskoro bi mogli opravdati uporabu kvantitativnog olakšanja poput onoga provedenog od strane američke Banke saveznih rezervi, japanske središnje banke i britanske Bank of England: izravni i otkup državnih obveznica eurozone širokih razmjera.

Naime, vrlo je vjerojatno da će provedba kvantitativnog olakšanja započeti već u prvim tjednima ili mjesecima 2015.Kvantitativno i kreditno olakšanje mogli bi se odraziti na izglede za inflaciju i rast eurozone kroz nekoliko prijenosnih kanala. Kratkoročni i dugoročni obveznički prinosi u državama središnjice i periferije, kao i obvezničke razlike u državama periferije, mogli bi dodatno pasti, čime bi se smanjila cijena kapitala kako za javni, tako i za privatni sektor. I vrijednost eura mogla bi pasti, što bi osnažilo konkurentnost i neto izvoz. Uslijedilo bi jačanje burzi u eurozoni, što bi imalo pozitivne posljedice po opću razinu blagostanja. Naime, već i tijekom ove godine, kako se povećava vjerojatnost da će doći do kvantitativnog olakšanja, cijene kapitala već su krenule uzlaznom putanjom, što je i bilo predviđeno.

Osuda štednje
Navedene promjene u cijeni kapitala, zajedno s mjerama koje jačaju kreditni rast privatnog sektora, imaju sposobnost potaknuti opću potražnju te povećati inflacijska očekivanja. Ne bismo smjeli zanemariti ni posljedice na takozvane "životinjske duhove", odnosno potrošače, poslovne subjekte i povjerenje ulagača, koje bi vjerodostojno obećanje Europske središnje banke da će riješiti problem sporog rasta vrlo izgledno potaknuti.Neki konzervativniji dužnosnici Europske središnje banke strahuju da će kvantitativno olakšanje dovesti do moralne opasnosti u pogledu slabljenja posvećenosti pojedinih država štednji i strukturalnim reformama. No u situaciji kada deflacija i recesija vrebaju iza ugla, Europska središnja banka mora poduzeti sve što može bez obzira na rizike. Dapače, kvantitativno olakšanje čak bi moglo umanjiti te moralne prijetnje. Potaknu li blaže kratkoročne fiskalne mjere kvantitativnog olakšanja potražnju, rast i zaposlenost, vlade će se puno lakše odlučiti na provedbu politički teških strukturalnih reformi i dugoročne fiskalne konsolidacije. Naime, društvena i politička osuda štednje i reformi snažnija je kada nema rasta zaposlenosti i prihoda.

Danak rastu 
Draghi je sasvim ispravno naglasio da će kvantitativno olakšanje biti neučinkoviti ne provedu li vlade brže strukturalne reforme koje se tiču ponudbene strane te ne uspostave li točnu ravnotežu kratkoročne fiskalne fleksibilnosti i srednjoročne štednje. Premda su u Japanu kvantitativno i kvalitativno olakšanje zajedno s kratkoročnim poticajima potaknuli kratkoročni rast i inflaciju, spor napredak glede treće strijele strukturalnih reformi i posljedice trenutne fiskalne konsolidacije sada uzimaju svoj danak rastu.

© Project Syndicate, 2014.