Mlada su tržišta ponovno u žiži pozornosti. Ulagači i banke odjednom više ne žele financirati manjke na tekućem računu s kratkoročnim dugom. Tako je, na primjer, Južnoafrička Republika morala povećati kamatne stope unatoč slabom gospodarskom rastu kako bi privukla nužna sredstva.

Turska je stopa drastično porasla. Za te i druge mlade gospodarske sile 2014. godina mogla bi biti turbulentna. Ako volatilnost dosegne ekstremne granice, neke bi države mogle nametnuti ograničenja na odljev kapitala, što Međunarodni monetarni fond sada smatra korisnim u određenim okolnostima. Međutim, temeljno je pitanje kako upravljati učinkom kratkoročnog dotoka kapitala. Donedavno je glavna ekonomska struja to pitanje smatrala neutemeljenim. Financijsku su liberalizaciju hvalili zato što je omogućila dotok kapitala na mjesta gdje bi se najproduktivnije iskoristio te time povećao državni i globalni rast. No empirijska je potpora koristima liberalizacije kapitalnih transakcija dosta slaba.

Najuspješnije su priče razvoja u gospodarskoj povijesti – primjeri Japana i Južne Koreje – obuhvaćali značajnu domaću financijsku represiju i kontrole kapitala koje su uslijedile nakon višedesetljetnog brzog rasta. Usto, mnogim je komparativnim istraživanjima utvrđeno da nema dokaza da je liberalizacija kapitalnih transakcija dobra za rast. Zagovaranje liberalizacije trgovine dobrima i uslugama ima dokaznu snagu, no zagovaranje potpune liberalizacije kapitalnih transakcija nema. Jedan je razlog tomu što mnogi moderni financijski tokovi ne igraju korisnu ulogu u raspodjeli kapitala kao što to ekonomska teorija nalaže. 

Kontrola kapitala
Prije Prvog svjetskog rata kapital se kretao od bogatih zemalja s viškom štednje, kao što je Velika Britanija, prema državama kao što su Australija ili Argentina, u kojima su investicijske potrebe premašivale domaću štednju. No u današnjem svijetu neto kapitalni tokovi često se kreću od razmjerno siromašnih prema bogatim zemljama. Goleme dvosmjerne bruto kapitalne tokove pokreću prolazne promjene percepcije, a prilike za financiranje ulaganja na tržištima s višim prinosima pomoću valuta s niskim kamatnim stopama s drugih tržišta zamjenjuju dugoročna kapitalna ulaganja. Štoviše, dotok kapitala često financira potrošnju ili neodrživo širenje tržišta nekretnina. Unatoč sve većem broju dokaza o suprotnome, pretpostavka da su svi kapitalni tokovi korisni i dalje je vrlo raširena, a to je odraz moći interesnih skupina i duboko ukorijenjenih ideja. Vrijeme je da prestanemo tragati za nepostojećim koristima i uspostavimo razliku između kapitalnim tokovima.

Neki su vrijedni, no neki su potencijalno štetni. Tako, na primjer, izravna strana ulaganja mogu pomoći rastu jer su dugoročna, uključuju ulaganja u stvarno gospodarstvo, a često ih prate prijenosi tehnologije ili vještina. Ulaganje u dioničke portfelje može podrazumijevati kolebljivost cijena jer se vlasnički položaji mijenjaju, no barem je riječ o trajnom vezanju kapitala uz neko poduzeće. Dugotrajno financiranje duga stvarnog kapitalnog ulaganja također može odigrati korisnu ulogu. S druge strane, kratkoročni kapitalni tokovi, osobito ako ih omogućuju banke koje se i same oslanjaju na kratkoročno financiranje, mogu stvoriti rizik nestabilnosti te pritom donijeti vrlo malo koristi. Najbolja reakcija u pogledu ekonomske politike malo je manje jasna. Kontrola kapitala nužno je porozna, a korist od slobodne trgovine i izravnih stranih ulaganja ne možemo osjetiti ako se ne stvore prilike za kratkoročno investicijsko pozicioniranje. Kina nije liberalizirala kapitalne transakcije, no kratkoročni dotoci trenutno stvaraju jači uzlazni pritisak na juan, što se može objasniti viškom na tekućem računu i tokovima izravnih stranih ulaganja. To, stoga, potvrđuje liberalizaciju kapitalnih transakcija koja se temelji na nemogućnosti učinkovite kontrole, a ne na navodnim koristima. 

Podružnice globalnih banaka
Djelomično učinkovite kontrole ipak mogu biti korisne ako se usmjere na sučelje kratkoročnih dotoka i domaćih kreditnih ciklusa. Na kraju krajeva, dotoci kapitala izazivaju najveću štetu kad pokreću brz porast kreditirane potrošnje ili spekulacije na tržištu nekretnina. Potrebna bi politička reakcija trebala spojiti domaće financijske regulative s upravljanjem kapitalnim transakcijama. Porezni instrumenti i nužne rezerve koje usporavaju kratkoročne dotoke kapitala treba uskladiti sa snažnim protucikličnim mjerama, kao što su dodatni kapitalni zahtjevi, radi usporavanja stvaranja kredita na domaćem tržištu. Učinkovitost takvih mjera može se umanjiti ako globalne banke budu poslovale na mladim tržištima u obliku podružnica i omogućivale lokalne kredite koji se financiraju iz globalnih žarišta kapitala. No ta se opasnost može ukloniti ako se od banaka zatraži da posluju kao registrirane, pravno odgovorne podružnice, s lokalno reguliranim kapitalom i rezervama za likvidnost te snažnim regulatornim ograničenjima na dospijeće financiranja. Takvi zahtjevi ne bi spriječili korisne kapitalne tokove: globalne bankarske grupe mogle bi ulagati kapital na mlada tržišta i financirati bilance svojih podružnica dugotrajnim dugom. U bankarstvu i drugim sektorima ulaganja koja prate dugotrajne obveze s prijenosom vještina mogu biti vrlo korisne, što znači da bi se strane banke trebale slobodno natjecati prema istim uvjetima kao i domaće banke.

Kreditni ciklusi 
Ni obvezno stvaranje podružnica ni porezne i regulatorne kontrole kapitala neće riješiti sve probleme. Međutim, zajedničkim provođenjem mogu iskorijeniti volatilnost koju uzrokuju kratkoročni tokovi i ublažiti domaće kreditne cikluse. Veći dio financijske industrije opire se takvim mjerama, baš kao i mnogi ekonomisti koji se ne odriču starih zasada. Tvrde da bi obnovljena kontrola kapitala "razlomila" globalno financijsko tržište i umanjila mu mogućnost učinkovite dodjele kapitala. U prošlosti su tvorci politike muku mučili naglašavajući da se takva razlomljenost neće dopustiti. Slobodni tokovi kratkoročnog duga mogu dovesti do pogrešne raspodjele kapitala i štetne nestabilnosti. Kad je riječ o globalnim tržištima kapitala, razlomljenost može biti korisna.

© Project Syndicate, 2014.