Inicijativa Tri mora koju su pokrenuli Hrvatska i Poljska, a čine ju još i Mađarska, Češka, Slovačka, Rumunjska, Bugarska, Litva, Latvija, Estonija, Slovenija i Austrija u ovom trenutku je prije svega političko pitanje, ali s velikim gospodarskim potencijalom.

Potezi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović ponekad i osuđivani uz oštre poruke kako se inicijativom tri mora želi podijeliti Europa za nas su prije svega pozitivni jer pokazuju nešto drugo, a to je nakon dugo vremena da imamo nekakva plan i jasnu poruku kako ne želimo biti dio Europske unije druge brzine. Kako to obično bude, a svakako nije prvi put, u našem ubrzanju ključnu ulogu odigrat će Sjedinjene Američke Države kada Europa to već nije učinila – i ne samo u našem već svih navedenih zemalja od Baltika do Crnog mora.

Trump – otegotna okolnost

Gospodarski gledano ako pokušamo isključiti vojnu i političku važnost ove inicijative činjenica je da ulazimo u klub zemalja – dapače diktiramo tempo – koje su veliko tržište posebice u segmentu energetike, a to je izrazito važno jer benefiti će dolaziti iz jedne činjenice, a ta je pokušaj smanjenja utjecaja Rusije, prije svega energetskog.

U tome otegotna okolnost u ovom trenutku postaje predsjednik Donald Trump, ne Sjedinjene Američke Države, koliko nepredvidljivost predsjednika koji bi svojim odnosom (čak bi mogli reći pokojim tweetom) prema Njemačkoj, Kini ili Rusiji mogao našu inicijativu staviti na geopolitičku bojišnicu i u većoj mjeri nego joj je tamo mjesto.

Ali uz sve minuse o kojim će se pisati i govoriti u vremenu koje dolazi, pa čak i tezu kako energetsku neovisnog možemo postići ulaganjem u obnovljive izvor radije nego plin i naftu, ostaje činjenica kako je Hrvatska nakon dugo vremena sebe u dijelu vanjske politike stavila u prvi plan.

Dobro je što je taj prvi plan podržan od strane Amerike jer ipak ova supersila uvijek u pomoć dolazi i vojno i s kapitalom, za razliku od neodlučne i nedorečene Europske unije koja počesto dolazi s puno priče o demokraciji, različitosti, udruživanju, kulturi, ali bez puno konkretne pomoći. Nije li se uostalom upravo to dogodilo Ukrajini, kada su povjerovali u lijepe riječi iz Bruxellesa ostali su bez čvršćih poteza iz EU jer ipak tamo svaka članica ima svoje interese, uključujući i predvodnicu Njemačku koja je još preovisna o ruskoj energiji da ne bi igrala puno opreznije od Sjedinjenih Američkih Država.

Ali ako se vratimo čisto gospodarskim odnosima zemlja unutar inicijative onda možemo reći kako se Hrvatskoj neizravno otvara golemo tržište koje možemo iskoristiti. Pored Austrije koje je jedan od naših najvećih vanjskotrgovinskih partnera pokretač inicijative je Poljska, zemlja na koju bi trebalo obratiti posebnu pažnju. Veliko tržište i jedna od mnogoljudnijih europskih zemalja za Hrvatsku je iznimno važna. Ukupna robna razmjena Hrvatske s Poljskom u 2016. godini iznosila je 767,4 milijuna eura, od toga je 166,4 milijuna eura iznosio izvoz, dok je uvezeno robe u vrijednosti od 600,9 milijuna eura. To je trend koji zasigurno možemo preokrenuti.

Vlada se treba zainteresirati

Treba upozoriti da je u odnosu na 2015. izvoz u 2016. smanjen za 5,83 posto, dok je uvoz povećan za 15,22 posto. Na tome treba odmah početi raditi i zajahati puno snažnije na ovom pozitivnom političkom valu. Vlada svakako treba pratiti predsjedničinu inicijativu i pokazati za nju puno više interesa i podrške.

Posebice ako iz strukture izvoza vidimo da u Poljsku šaljemo sofisticirane proizvode, a uvozimo manje sofisticirane. Naši najznačajniji izvozni proizvodi su farmaceutski, konditorski, informatički i elektronički, dok u uvozu dominira pokućstvo, mesni i prehrambeni proizvodi, te duhan.