Srpski poduzetnik Miroslav Mišković, vlasnik jedne od najvećih kompanija u Srbiji – Delta Holdinga, koji inače nije miljenik režima Aleksandra Vučića, te je protiv njega podignuto i nekoliko optužnica za gospodarski kriminal (za koje on tvrdi da su politička hajka), prošlog je tjedna u dva srpska sela na krajnjem istoku Srbije, u okolici Zaječara, podijelio diplome o stručnom osposobljavanju 40 poljoprivrednih proizvođača dok im je Erste banka podijelila 200.000 eura vrijednih kredita, uz kamatu od nula posto (plaća je Delta).

Mišković je zajedno sa svojim ljudima odlučio pomoći srpskom selu i tako dokazati da se u Srbiji ima smisla baviti poljoprivredom, ali na moderan i udružen način. Angažirao je sve svoje poljoprivredne stručnjake koje već mjesecima pohode ova dva sela te ih educiraju kako proizvoditi više, kvalitetnije, kako voditi financije i kako se udružiti i pokušati zajedno naći put do tržišta. Naravno, uz pomoć njegove kompanije, Delta Agrara, koja je jedan od nositelja velike poljoprivredne proizvodnje u Srbiji.

Grade im ceste i škole

Ovaj projekt, nazvan Naše selo, u srpskim medijima slabo je praćen, zbog spomenutog animoziteta srpske vlasti prema Miškoviću, no činjenica je da je ovaj poduzetnik u ta dva sela unio malo optimizma i vjere da netko na njih misli i želi im pomoći. Od 40 poljoprivrednika, većina se bavi stočarstvom ili voćarstvom, a dominira proizvodnja mlijeka i dunja od kojih se prave odlične srpske rakije. Stručnjaci Delta Agrara sada ulaze u drugu fazu ovog projekta, kada će poljoprivrednicima pomoći da se organiziraju, naprave zajedničke brendove (mini mljekaru, pogon za proizvodnju jedinstvenog brenda rakije i slično), a jedan od idućih koraka je da im se izgradi infrastruktura – asfalt kroz selo, škola, parkovi, mjesto gdje će se okupljati žene i djeca i dr.

Ovaj jedinstveni projekt mogao bi biti dobar primjer kako se uz malo volje može pomoći seljacima, farmerima, poljoprivrednim proizvođačima koji su prepušteni sami sebi i nemilosrdnom tržištu te pustošenju ruralnih sredina. Mladi odlaze, bježe i selo odumire.

Kako tvrde stručnjaci, put do uništenja jedne zemlje odvija se upravo kroz izumiranje sela i uništavanje agrara. A podaci za Srbiju pokazuju da se ova susjedna zemlja nalazi na tom putu jer ima oko 4700 sela od kojih je 1200 ili svako četvrto selo u fazi nestajanja. Jer u 1034 ima manje od po 100 stanovnika, a u 550 ima manje od 50 stanovnika. Sumorna je slika srpskog sela, posebno brdsko-planinskih područja jer u njima nema tko raditi, ali niti u gradovima se nema što raditi, tvrde srpski demografi i agrarni stručnjaci koji ističu kako seljak ne služi samo da bi proizvodio hranu, on je čovjek koji bi trebao imati i dostojan život na selu.

Srpska su sela nekad bila glavna baza za rađanje djece, dok danas samo na temelju mortaliteta svake godine nestane grad veličine Bačke Palanke. Procjene govore da će se taj trend nastaviti do 2050. godine, kada će Srbija imati manje od šest milijuna stanovnika, pa će se prema tim predviđanjima vratiti na razinu od prije 100 godina. Zanimljiv je podataka da u svijet godišnje s kartom u jednom pravcu ode blizu 60.000 mladih i školovanih Srba. Neki tvrde kako je bitka za srpsko sela zapravo već izgubljena jer se u njega vraćaju samo oni koji su otišli u mirovinu.

Još jedan podatak ilustrira sumornu sliku sela – čak ih 500 nema asfaltni put ni vezu sa svijetom, 1000 sela nema trgovinu, a u selima se nalazi 50.000 kuća bez vlasnika i još 150.000 njih u kojima trenutno nitko ne živi. U 2000 sela nema pošte, u 230 niti osnovne škole, u dvije trećine nema ambulante. Za posljednje tri desetljeća rast poljoprivredne proizvodnje u Srbiji bio je samo 0,45 posto. Za šest godina broj poljoprivrednih gospodarstava pao je za gotovo 10 posto dok je poljoprivredna površina povećana za 1,1 posto, a prosječni nositelj gospodarstva stariji je za dvije godine, podaci su koje je ovih dana objavio srpski Zavodu za statistiku, a koji se temelje na rezultatima Ankete o strukturi poljoprivrednih gospodarstava.

Proizvođači sve stariji

Ukupno je u Srbiji 569 tisuća poljoprivrednih gospodarstava, a u odnosu na 2012. godinu broj OPG-a pao je 10 posto dok je broj gospodarstava pravnih osoba manji za 38 posto. Prosječan broj članova i stalno zaposlenih na obiteljskim gospodarstvima u Srbiji je 2,3 što nije identično ali korespondira prosječnoj obitelji koja ima 2,8 članova. Ukupno na gospodarstvima Srbije radi 1,336.714 ljudi, što je za 7,3 posto manje nego 2012. godine, a od toga na gospodarstvima pravnih osoba radi 18.119 osoba.

Prosječni nositelj OPG-a u Srbiji star je 61 godinu i dvije godine je stariji nego 2012. godine, i tek svaki četrnaesti je mlađi od 40 godina, a najviše mladih je u regiji Šumadije i Zapadne Srbije.

Prepušteni sami sebi

Projekt koji je pokrenuo Mišković jedinstven je ne samo u Srbiji već i u regiji jer prvi put jedna privatna kompanija ulaže u zajednicu na taj način i potpuno angažira svoje kapacitete za revitalizaciju ruralnih područja. Dugoročni cilj ovog projekta jeste da se zaustavi odlazak ljudi, pogotovo mladih, iz ova dva odabrana sela, a hoće li uspijeti ovisi o puno čimbenika.

Zašto su ovi podaci važni za Hrvatsku? Razlika je samo u nijansama, jer i hrvatska sela su sve praznija, poljoprivreda nam nazaduje unatoč daleko većem novcu koje dajemo kroz EU fondove nego što daje Srbija svojima selima, a poljoprivredna gospodarstva su nam također sve starija i sve manje educirana.

Iako smo članica EU, pitanje je koliko smo uspjeli iskoristiti to članstvo, jer se ono još uvijek ne ogleda u nekom velikom rastu proizvodnje, niti u boljem naseljavanju. Hrvatska sela su sve modernija, imaju asfalt, vrtiće, domove kulture i internet, ali imaju sve manje ljudi, posebice mladih. Zato bi i ovaj primjer iz susjedne zemlje mogao motivirati neku domaću ili stranu kompaniju koja posluje u Hrvatskoj ili banku da možda pokrene nešto slično. Hrvatski seljaci bili bi im zahvalni jer se kao i srpski osjećaju prepušteni sebi i nemilosrdnom tržištu kojeg baš i ne razumiju i nalaze se u depresivnoj atmosferi koja tjera mlade da bježe iz zemlje.