Papa Franjo u studenom je upozorio da "ideologije koje brane apsolutnu autonomiju tržišta" uzrokuju ubrzano jačanje nejednakosti. Je li u pravu? U jednu ruku, Papa Franjo je očito u krivu. Naime, u velikom broju slučajeva nejednakost među državama se smanjuje.

Primjerice, prosječno kinesko kućanstvo već sada sustiže prosječno američko kućanstvo (iako je pred njim još dug put). No takvi primjeri ne umanjuju važnost jačanja nejednakosti unutar zemalja. I Kina i SAD postaju društva u kojima vlada sve veća nejednakost, koja usto jača.Statističke brojke za SAD zapanjujuće su na oba kraja prihodovne distribucije. Najsiromašnija četvrtina američkih kućanstava u posljednjih 25 godina nije doživjela gotovo nikakavo povećanje u realnom dohotku. Taj dio stanovništva više ne uživa u plodovima rasta svoje države. No dohodak najbogatijih jedan posto Amerikanaca u istom se razdoblju utrostručio pa je njihov udio u ukupnom državnom dohotku tako dosegnuo 20 posto, što je brojka kakvu nismo vidjeli od 1920-ih.

Gubitak radnih mjesta
U mnogim zemljama u usponu zbog ubrzanog gospodarskog rasta životni se standard donekle poboljšao za gotovo sve, no udio bogatih i superbogatih se dramatično povećava. Čim se te zemlje približu prosječnom dohotku razvijenih gospodarstava, a rast im se uspori na stopu sličnu bogatim zemljama, budućnost bi im mogla izgledati nalik suvremenoj Americi. Američke plaće padaju zbog konkurencije u vidu lošije plaćenih kineskih radnika. No tehnološki razvoj možda je još važniji čimbenik čije će posljedice osjetiti sve države.

Uspješne nove tehnologije neupitno uzrokuju gubitak radnih mjesta u nekim sektorima, što se odvija usporedno s otvaranjem novih radnih mjesta u drugim sektorima.Potrošačke koristi ove tehnologije su velike u odnosu na cijenu. Naime, cijena bilo kojeg najnovijeg računala, tableta ili pametnog telefona neznatna je u usporedbi s cijenom novog automobila 1950. Međutim, i broj novih radnih mjesta također je neznatan. Godine 1979. General Motors je zapošljavao 850 tisuća radnika. Microsoft danas diljem svijeta zapošljava 100 tisuća ljudi, Google 50 tisuća, a Facebook samo pet tisuća. To su tek kapi u oceanu globalnog tržišta rada koje nadomještaju tek djelić radnih mjesta nestalih uslijed uspona automatizacije informatičke tehnologije. Međutim, porast nezaposlenosti nije neizbježan. Nema granice broju uslužnih poslova koje možemo stvoriti u maloprodaji ili ugostiteljstvu te golemom rasponu poslova u osobnim uslugama.

No plaće koje će tržište davati za te poslove mogle bi rezultirati još većom nejednakosti. Bez obzira na to koliko ljudi bude imalo vrhunske informatičke vještine, Facebook nikada neće trebati više od nekoliko tisuća zaposlenika. A pristup dobro plaćenim radnim mjestima vjerojatno neće ovisiti o razini vještosti, nego o omjeru vještina u svijetu u kojemu pobjednici dobivaju sve. No bar su informatički proizvodi i usluge vrlo jeftini pa si ih mogu priuštiti i oni razmjerno siromašni. Zbog toga bi čak i vrlo nejednaka društva mogla postati stabilnija nego što mnogi strahuju. U svojoj najnovijoj knjizi pod naslovom "Kraj prosječnosti" ekonomist Tyler Cowen iznosi provokativnu tvrdnju da će nove tehnologije proizvesti ekstremnu nejednakost no da će gubitnici, preplavljeni računalnim igrama i internetskom zabavom, pod uvjetom da imaju minimalno prihvatljive životne uvjete, postati prepasivni za ustanak.

Upitna jednakost
No ekstremna nejednakost svejedno bi nas trebala zabrinuti. Nakon određene točke nejednakost neizbježno uzrokuje još jaču nejednakost u stvaranju prilika i mogućnosti, dok ektremna nejednakost kako rezultata tako i prilika može poništiti samu ideju da bismo svi kao građani trebali biti jednaki, premda se to ne mora nužno odnositi na materijalni životni standard. Dakle, Papa Franjo ipak je bio u pravu. Usprkos neupitnom uspjehu kapitalizma kao sustava za stvaranje gospodarskog rasta, ne smijemo se oslanjati isključivo na tržišne sile želimo li osigurati poželjne društvene ishode. 

© Project Syndicate, 2014.