Bauk populizma kruži Europom", naslov je jednog od nedavno objavljenih tekstova u bespućima hrvatskog internetskog prostora.

I nije taj tekst, koji se konkretno odnosi na Italiju, ali i šire na cijelu Europu, ništa novo već još jedno upozorenje na ono što bi nas moglo zadesiti ako se strukture ne uozbilje.  Naime, autor u tekstu iznosi jednu vrlo važnu tezu o toliko spominjanom, opasnom europskom populizmu. Njegova teza glasi da često zaboravljamo kako sve te desne populističke stranke imaju svoje birače i da nisu došle na vlast, ili blizu vlasti, revolucijom ili ustankom nego putem legitimnih biračkih glasova, naravno potaknutih i gospodarskom krizom.

Bez pravih reakcija 
Ako to nije dovoljno upozorenje svima nama onda ne znam što bi bilo. Jasno i glasno upozorenje kako je dio građana Europe, a čini se sve veći dio, nezadovoljan postojećim i u potrazi za alternativom. U pravim i logičnim sistemima ta alternativa već bi davno bila ponuđena u vidu nekih drugih parlamentarnih opcija, uljuđenih desnih ili lijevih i transformacija bi se odvijala polako, bez da to u konačnici i jedna društvena skupina osjeti na svojoj koži. 

Međutim, ono što se danas događa malo je drugačije jer snage koje se nude kao opcije otpora ili narodski rečeno "nemam za koga, pa ću baš za njih", nisu ozbiljne opcije koje bi mogle izvesti mirnu preobrazbu društva bez žrtava, već vrlo opasno i često plešu na rubu fašizma, ksenofobije i sličnih pojava. I što je još opasnije, ne privlače toliko starije ljude koliko se na njihovim skupovima može uočiti sredovječnih i mlađih ljudi.

Koliko će strukturama koje su još uvijek u poziciji trebati vremena da to uvide i reagiraju teško je reći, ali kako nas povijest uči te reakcije mogle bi biti zakašnjele i za većinu Europe pogubne.  Jer nemojmo se zavaravati, u Sjedinjenim Američkim Državama situacija je malo drugačija iako se iz perspektive Europe ne čini tako. Kako je Barack Obama bio "crn taman koliko treba", a primijetio je to među prvima Slavoj Žižek, tako je Donald Trump neprijatelj establišmenta i prijatelj bijelog srednjeg sloja taman koliko treba. Ili pojednostavljeno, u SAD-u se znaju boriti protiv populista njihovim oružjem.

Simpatični, ali isprazni
U Europi to nije tako jer Europa ne zna igrati po pravilima demokracije zasnovane na političkom showu koji prije izbora mora uglavnom nuditi isprazan zabavni sadržaj da bi se tek po osvajanju vlasti radile konkretne stvari. Europa je, čini se, zaspala i misli da u vrijeme globalnog svijeta i Facebook grupa o ravnoj zemlji i protiv cijepljena može građanima i dalje nuditi realne, učene i promišljene opcije. 

Europa će se morati okrenuti "zabavljačkoj demokraciji", punoj na prvi pogled opasnih "ridikula" ne bi li onda oni pozadinski provodili ozbiljnu politiku, jer u protivnom će na vlast zasjesti isti takvi ali bez plana i programa, uz teške posljedice za sve. Slično je i u Hrvatskoj. Ako se građani ne uozbilje i ne shvate sve opasnosti koje donose na prvu vrlo simpatične, ali u dubini isprazne inicijative, moglo bi biti vrlo opasno za sve.

U ovom trenutku opcije koje su imalo ozbiljne morat će u sebi pronaći snage za zabavu. Građani se danas odgajaju uz pomoć društvenih mreža i interneta i neće se brzo vratiti na put prosvjetiteljstva da bi ozbiljne opcije mogle čekati.  Puno se može naučiti od SAD-a. Velik broj njihovih političara "proizvodi" zabavu iza koje stoji ozbiljna mašinerija koja nastavlja ozbiljan posao. A takvi su najčešće "taman dovoljno" ono što masi u tom trenutku treba. I da, može to zvučati podcjenjivački prema građanima i politici, ali tako je od Ronalda Regana do danas. Zar netko stvarno vjeruje da je SAD-om upravljao jedan glumac?