Možete iz najnovijeg indeksa gospodarske i društvene digitalizacije (DESI) izvješća Europske komisije iščitati svašta. No uvjerljivo najzanimljiviji podatak je da u Hrvatskoj ima barem 840.000 građana koji nikada nisu koristili internet. Za državu od jedva četiri milijuna stanovnika to je više nego impozantan pokazatelj. Gotovo pa nevjerojatan uzmemo li u obzir da je CARNet prije dvije godine slavio 25. godina korištenja interneta u Hrvatskoj.

Štoviše, kada znamo da su danas na internetu čak i djeca od tri godine, a katkad i mlađa, da se svi busaju u prsa da su Milenijalci gotovo pa nerazdvojni od tehnologije te da čak i među umirovljenicima ima mnogo korisnika interneta, posebno mobilnih aplikacija, postavlja se pitanje tko su i što rade ti ljudi, jer 840.000 ljudi nije mala brojka. To je takoreći svaki peti čovjek kojeg vidite na ulici.

Bez YouTubea, Netflixa…
Prema podacima Komisije, kod nas čak 21 posto građana nikada nije surfalo po mreži, gledalo YouTube, pisalo postove na Facebooku, nisu imali ni priliku išta kupiti online, nisu koristili Uber ili Bolt, vjerojatno ne znaju što je Netflix ili HBOgo, a sigurno su im i e-Građani vrlo maglovit pojam. Teško je i zamisliti da u Hrvatskoj u 21. stoljeću ima takvih ljudi. Možemo reći – možda, ali opet, DESI se do sada dokazao kao prilično pouzdan izvor čak kad je i kao u ovom izračunu riječ "nikad" koristio suviše olako.

Naime, "nikad" se ovdje odnosi isključivo na korištenje interneta unutar promatrane godine. U ovom slučaju 2018. godine. Pogrešno bi pak bilo misliti da je Hrvatska jedina u kojoj ima građana koji lani uopće nisu koristili internet. U Danskoj ih je 114.000, u Švedskoj oko 400.000, a u Nizozemskoj 534.000. Ima ih čak i u Velikoj Britaniji, i to njih čak 2,68 milijuna građana. Međutim, u svim tim državama udio građana koji nisu koristili internet manji je od pet posto populacije. Kod većine članica Unije, taj se postotak kreće između između 5 i 15 posto.

U Njemačkoj je također riječ o pet posto populacije. U Austriji ukupan broj građana koji nisu koristili internet sličan je kao u Hrvatskoj, njih negdje oko 880.000, ali to je svega 10 posto populacije. Ne kao kod nas, 21 posto. Veliki udio građana koji ne koriste internet imaju Poljska, njih 18 posto, zatim Italija sa 19 posto pa i Rumunjska u kojoj je taj udio isti kao u Hrvatskoj, njih 21 posto. Slika postaje nešto jasnija kad se pogledaju ostale države u kojima se internet najviše ne koristi, čak i više nego kod nas.

U Portugalu ih je tako još više, njih 23 posto ili čak 2,3 milijuna. U Grčkoj ih je 25 posto ili oko 2,5 milijuna, a u Bugarskoj čak 27 posto ili 1,94 milijuna. I dok je Danska po udjelu građana koji ne koriste internet najbolja, upravo je Bugarska najgora.

Zaostajanje na jugu
Bugarska je na jugu Europe. Mogli bi generalizirati da su građani u tom djelu Europe skloniji živjeti bez interneta i u takvom zaključku ne bi mnogo pogriješili. Izuzetak su samo Francuska i Španjolska. Čak se niti Italija ne uspijeva dobro nositi s tim problemom, a ovogodišnji DESI ukazuje da bi ovo zaista mogao biti problem. Naime, dok se države na jugu Europe natječu da smanje udio građana koji ne koriste internet, na sjeveru se bilježi obrnut trend.

Ove godine Luksemburg, Nizozemska, Velika Britanija, Švedska, Austrija i Poljska, sve su te države zabilježile porast udjela stanovništva koje internet – ne koristi! Postotci su kudikamo manji nego u Hrvatskoj, ali jasno je da se na sjeveru i jugu Europe po pitanju interneta odvijaju različite dinamike. Kod nas se lani udio građana koji ne koriste internet smanjio najviše! Europska komisija to je posebno pohvalila. Navodi da se u Hrvatskoj u 2018. broj građana koji ne koriste internet smanjio za čak sedam postotnih poena u odnosu na godinu prije.

  To je veliki uspjeh, koji iskače, čak unatoč masi ostalih ne tako dobrih DESI pokazatelja za Hrvatsku. A značajan je zbog toga što u visokodigitaliziranim društvima, prema kojem ide i hrvatsko, to je jedan od temeljnih pokazatelja rizika od siromaštva, indikator trenutačnog siromaštva i kočnica gospodarskog rasta. Tako je barem na jugu Europe. Na sjeveru bi to mogao biti i začetak off-grid trenda, dakle nečeg posve drugog. No, to je nešto što će tek trebati potvrditi vrijeme.