Europska komisija prihvatila je Program je ruralnog razvoja RH vrijedan 2,4 milijarde eura za sedmogodišnje razdoblje i taj povijesni trenutka označit će jednu novu dimenziju u razvoj hrvatskog sela, ali i poljoprivrede u cjelini.

Iako je izrada Programa bio mukotrpan i težak posao jer je u samo tri godine trebalo briselska (vrlo često birokratska i teško shvatljiva) pravila primijeniti na hrvatsku realnost koja je još uvijek kaotična i nekonkurentna na svim poljima, napori svih zaposlenih u Ministarstvu poljoprivrede, pratećih agencija, ali i vanjskih stručnjaka ipak su urodili plodom.

Program je prihvaćen i sada treba novac iskoristiti. Hoćemo li ovaj put biti pametniji i aplicirati za razvojne projekte koje će povećati proizvodnju, zaposlenost, udruživanje, podizanje konkurentnosti i stvaranje većeg dohotka ili ćemo ići linijom manjeg otpora pa investirati u traktore, infrastrukturu na selu koja se kasnije neće moći samo financirati ili ju neće imati tko koristiti ovisi o nama samima. EU nam je dala okvir, mi smo taj okvir primijenili na naše uvjete i sada treba raditi. Hrvatska stvarnost na svim poljima života i ekonomije je takva da ne razmišljamo dugoročno i razvojno nego smo uvijek spremni na kritiku i na destruktivan pristup svemu što nam se nudi, a kada na kraju puta ne uspijemo napraviti ništa konkretno za to su nam krivi svi, samo ne mi sami.

Uloga EU parlamentaraca

Stručnjaci u Ministarstvu poljoprivrede u protekle su tri godine naporno osmišljavali mjere, ali su isto tako jako puno vremena gubili na demantiranje svih onih koji su tvrdili kako je Program odbijen (jer nisu htjeli razumjeti da postoje procedure koje su propisane) ili da se natječaji ne mogu raspisivati prije nego Program bude usvojen (iako je ranije raspisivanje natječaja dogovoreno sa Komisijom što je jasno rečeno). Potom su uslijedile kritike kako je Program samo za velike, a protiv malih poljoprivrednika iako nitko nikada nije rekao zašto je loše da netko “velik” – tvrtka, obrt ili OPG ne bi trebali imati pravo da izgrade pogone, skladišta i zaposle ljude. Kritika je nastavljena i nakon objave da je na natječaj za najveću investicijsku mjeru pristiglo 1280 projekta vrijednih gotovo 4 milijarde kuna. Naime, kritika je krenula u smjeru kako se većinom radi o nabavci mehanizacije i traktora, a ne o projektima koji će pokrenuti zaposlenost i rast. Hrvatska je tako postala država kritike bez doze vlastite samokritike i pitanja – a koji je moj doprinos da uspijemo u povlačenju tog velikog novca? Imaju li mediji u tome svoju odgovornost i treba li i njima doza samokritike i motiviranja ljudi da se oslobode straha da rade na projektima? Trebaju li oporba ili EU parlamentarci biti u funkciji poticanja ulaganja i izrade projekata i stvaranja duha optimizma koji može potaknuti razvoj ili im je u fokusu opstruiranje pod svaku cijenu i pod cijenu lažne samopromocije i letećeg PR-a te pripisivanja zasluga i kada te zasluge nisu činjenično potkrijepljene.

Država ne može sve riješiti

Država je stvorila okvir, dala je smjer u kojem želi da se ovaj novac troši, a svi oni koji se javljaju na natječaje, dakle svaki poljoprivrednik, OPG, tvrtka, LAG i jedinica lokalne samouprave moraju biti svjesni i svog dijela odgovornosti – hoće li kroz svoj Projekt kratkoročno nešto dobiti i profitirati na činjenici da će im iz EU blagajne biti poklonjeno 50, 60 ili 70 posto vrijednosti nečega, ili će dugoročno investirati u nešto što će im dati vjetar u leđa te će raditi bolje, profitabilnije i konkurentnije te uz svoju obitelj zaposliti možda i vojsku nezaposlenih po hrvatskim selima.

Hrvatska poljoprivreda kroz dva stupa Zajedničke poljoprivredne politike EU dobila je veliku šansu i priliku da se obnovi, tehnološki unaprijedi, modernizira, educira, udruži i postane bolja.

Današnji naši rezultati u poljoprivredi, unatoč svim problemima koji vladaju na tržištu zbog nepripremljenosti i nesnalaženja u modernim tržišnim uvjetima, nisi dobri i Ministarstvo poljoprivrede toga je svjesno te u protekle četiri godine pokušava okrenuti negativne procese. Otpori su veliki i teško se nositi s prihvaćenom i vladajućom logikom kako je država ta koja treba sve riješiti – osigurati tržište, osiguravati sve više i više novca, rješavati probleme na svim poljima i na kraju biti kriva za sve propuste i sve negativne trendove koji nam se događaju u samoj proizvodnji i vlastitom neuspjehu na tržištu.

EU kroz program ruralnog razvoja želi sačuvati život na selu i potaknuti razvoj modernog sela u kojem će ljudi ne samo živjeti nego i raditi i stvarati dostojan dohodak. U našoj kontinuiranoj “kritizerskoj” realnosti postoje i dalje oni koji ne vjeruju da je poljoprivreda i proizvodnja hrane nešto što može pokrenuti razvoj hrvatskog gospodarstva nego prizivaju nanotehnologije i tehnologije budućnosti ili možda samo i isključivo stvaranje dohotka iz tercijarnog sektora.

Projekti za veću proizvodnju

Iako primarna poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskom BDP-u sudjeluje s oko 5 posto, potencijal je daleko veći jer se ovdje radi samo i isključivo o proizvodnji sirovine.

Na nju se veže sve ostalo – poluproizvodi koje ne proizvodimo u dovoljnim količinama, proizvodi s dodanom vrijednosti koje prehrambena industrija danas mora proizvoditi iz uvozne sirovine jer domaće nema dovoljno, logistika za skladištenje, hladnjače, pakiranje, transport koji također nije razvijen u dovoljnoj mjeri da možemo opskrbljivati turizam ili ponuditi konkurentnu robu trgovačkim lancima koji je nabavljaju izvan Hrvatske, te marketing proizvoda, proizvodnja ambalaže, istraživanje u nove tehnologije proizvodnje i dr. Poljoprivreda je daleko širi okvir od pet posto BDP-a, a sve ove “praznine” trebalo bi kroz sedam godina pokušati popuniti projektima koji će povećati proizvodnju i proširiti horizonte današnje poljoprivrede i života na selu na tradicijski način i kroz evoluiranje priča kako je nekada bilo.

Hrvatska ruralna stvarnost u agraru i životu na selu zato bi u idućih sedam godina trebao bi biti razvoj i pogled u budućnost, a ne tapkanje u mjestu i činjenje istih grešaka i promašaja kao u proteklih 20 godina. 

Piše: Miroslav Kuskunović