Početkom studenoga završilo je ugovaranje projekata iz IPARD programa pa se već sada može izmjeriti prolazno vrijeme prije zadnjeg kruga utrke te okvirno ocijeniti uspješnost njegovog iskorištenja.

Ne može se oteti dojmu da smo mogli bolje te da je iz svih pokazatelja vidljiv izostanak uzlaznog trenda u korištenju. Kad govorimo o uzlaznom trendu, govorimo o rastu ugovaranja i isplata u svakoj sljedećoj godini njegovog korištenja. Korištenje IPARD-a u Hrvatskoj karakteriziraju usponi i padovi koji su u konačnici doveli do razine ugovorenosti od nekih 69,8% raspoloživih sredstava za razdoblje 2007.-2013.

Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, od raspoloživih oko 182,9 milijuna eura iz proračuna EK, 3 prosinca bilo je ugovoreno oko 127 milijuna eura, što je i konačna brojka koja više ne može rasti. Usporedimo li taj podatak sa SAPARD-om, gdje je razina ugovorenosti bila oko 62%, vidimo da je postotak iskorištenosti u IPARD-u narastao svega 7-8 postotnih poena, unatoč ogromnom porastu broja ugovorenih projekata (798 u IPARD-u, naspram 49 u SAPARD-u). Posljedica je to činjenice da je u SAPARD-u raspoloživi iznos EU sredstava bio 25 milijuna eura.

Negativna uloga revizora
Hrvatska je, kao i neke druge zemlje korisnice IPARD-a, već na samom startu provedbe izgubila dio financijske alokacije, s obzirom da je IPARD počela provoditi tek početkom 2010., prve ozbiljnije isplate počele su u 2011. i 2012. čime je automatizmom izgubljena cjelokupna alokacija za 2007., odnosno 2008. zbog pravila n+3  koje podrazumijeva obvezu isplate financijske alokacije iz jedne godine unutar tri sljedeće godine. Ni u sljedećim godinama Hrvatska nije uspjela izbjeći povrate u EU proračun te je nakon inicijalno vraćenih 25,3 milijuna po isteku 2011. i po isteku 2012. vraćeno dodatnih 13,1 milijun eura, te 7,4 milijuna za 2013.

Očekivani povrat po isteku 2014. procjenjuje se na 10 do 12 milijuna eura što će dodatno narušiti konačne brojke po pitanju iskorištenosti IPARD sredstava. Do danas su isplaćeni projekti u vrijednosti oko 42 milijuna eura što daje ukupnu iskorištenost (isplaćeno/raspoloživo) od samo 23%. Taj rezultat zabrinjava puno više nego razina ugovorenih prijava. Prevedeno u jezik brojki, Hrvatska je u pet godina provedbe IPARD-a uspjela isplatiti manje od dvije godišnje alokacije. Treba reći da će konačna isplata biti i manja od ugovorenih sredstava, a da nije iznosa oko 23 milijuna eura dobivenog kao predujam od EK, na kojeg se ne primjenjuje pravilo n+3, iskorištenost na kraju ne bi prešla niti 60%.

Važno je napomenuti da su pretpristupni programi pomoći namijenjeni prilagodbi administracije i korisnika fondovima koji ih očekuju u postpristupnom razdoblju i nude značajno veća sredstva. U slučaju poljoprivrede riječ je o 12 puta većem iznosu na godišnjoj razini. Tako pretpristupne fondove možemo nazvati svojevrsnom školom, s relativno skromnom školarinom, iako iznos od 189,9 milijuna eura nikako nije skroman. Negativnu ulogu u pokretanju sustava, ne samo u RH, imale su revizorske službe, kojima je trebalo dvostruko više vremena za dodjelu prijenosa ovlasti za IPARD, nego za SAPARD, iako su se akreditirale mjere identične onima u SAPARD-u. Tom otezanju je jedan od razloga bila i činjenica da je RH imala cijeli niz nacionalnih, EU fondovima konkurentskih mjera, s manje zahtjevnom dokumentacijom i ogromnim odazivom korisnika, koji su se kroz te mjere i preinvestirali.  

Tako su prvi natječaji IPARD-a započeli s relativno slabim odazivom korisnika po natječaju, ali se njihovom dosta čestom objavom kroz godinu to donekle kompenziralo. Jedan od ključnih razloga slabijeg starta provedbe IPARD-a, jesu loša iskustva prijavitelja sa SAPARD-om, u kojem je na prvom natječaju odbijeno čak 90% prijava. EK je, kroz proces akreditacije i prve godine provedbe, pred hrvatsku administraciju stavljala zahtjeve koji nisu proizlazili ni iz relevantnih EU uredbi niti iz Sektorskog sporazuma, temeljnih dokumenata za provedbu IPARD programa, a takvi su zahtjevi vrlo često bili izravna posljedica nepravilnosti otkrivenih u drugim zemljama. Sve to proizvelo je relativno trom i zahtjevan sustav, kakvog je moguće naći i u ostalim zemljama korisnicama. 

Podijeljena odgovornost
Usto, Hrvatskoj su u samom procesu programiranja nametnuti i određeni proizvodni pragovi, koji su eliminirali velik broj korisnika, niti je bilo moguće investirati u mehanizaciju, što je ipak naknadno odobreno, kada je i EK postalo jasno da u svim IPARD zemljama ima probleme s apsorpcijom. Ipak, kroz postupne izmjene Programa, a i prilagodbu procedura, vremenom se počeo stvarati sve prihvatljiviji okvir za korisnike. Sve to je, međutim, išlo dosta sporo te izravno utjecalo na slabljenje apsorpcije sredstava. Apsorpcija je izravno uvjetovana interakcijom svih dionika u IPARD programa (administracija, korisnici, financijske institucije, konzultanti, EK) te je i odgovornost za rezultate svakako podijeljena, naravno ne jednakomjerno. Glavnina zadaća nalazi se na administraciji. Treba naglasiti da rad administracije, koliko god bio određen vanjskim čimbenicima, nije bio dovoljno dobar da bi osigurao rast korištenja iz godine u godinu.

Snažniji konzultantski sektor
Ako govorimo o promociji programa, koju možemo jasno izmjeriti brojem prijava i zahtijevanom potporom, onda ju možemo smatrati zadovoljavajućom, s obzirom da je potpora zahtijevana kroz podnesene projekte u iznosu od 231,4 milijuna eura nadmašivala raspoloživi iznos od 182,9 milijuna eura. Međutim, prolaznost od jedva nešto više od 50%, govori da u edukaciji korisnika i nije postignuto dovoljno te da još uvijek ne postoji dovoljan broj kvalitetnih konzultanata, pogotovo ako imamo u vidu broj projekata koje će biti potrebno pripremiti za apsorpciju 12 puta većih iznosa iz EAFRD-a.Nužno je dodatno osnažiti konzultantski sektor, ali ujedno osigurati pomoć institucija naslonjenih na Ministarstvo poljoprivrede u izradi prijava male vrijednosti, koje nisu u fokusu konzultanata. Takva uloga, prije svega savjetodavne službe, nije bila dovoljno izražena u pretpristupnom razdoblju.