I tako su nam stručnjaci potvrdili ono što i sami znamo. Naša generacija Y uvelike je iza one američke. Tako u Americi dolazi na red jedna od najškolovanijih generacija, kojoj će se morati prilagoditi većina menadžera i tvrtki. Ta nova generacija označena kao generacija Y želi brže napredovanje i ima mnogo veće samopouzdnja tako da je treba stalno hvaliti i nagrađivati.

Ta generacija zahtijeva mnogo više fleksibilnosti u radu, što u radnom vremenu, što u prihvaćanju ideja. U suprotnome, pripadnici Y generacije mijenjaju radno mjesto, odlaze u drugu zemlju. U Hrvatskoj tek se obrazovni sustav mora prilagoditi nadolazećoj Y generaciji. I dok u svijetu već svi pričaju o indigo djeci, a Y generaciji su već uvelike prilagođeni, u Hrvatskoj “dosadni” profesori pokušavaju učenicima prenijeti znanje u vidu mnoštva podataka koje ovi i ovako mogu dobiti na zaslonu svog mobitela u sekundi. Ako se hrvatskoj generaciji Y nije u stanju prilagoditi školstvo, možda im bolju budućnost nude naše tvrtke. Mogućnost napredovanja, razumjevanje za nove ideje i procese, tehnološki napredak, sve je to ono čime se domaće tvrtke vole pohvaliti. Naročito pred novim mladim uposlenicima. Ali čast izuzecima, ako gledamo ozbiljno, onda naše tvrtke nisu dovoljno spremne ni za X generaciju jer u Hrvatskoj još nisu napredovali ni 40-godišnjaci. Što čeka neke nove klince. Pa priča je poznata, zove se ‘odljev mozgova’, put u zemlje gdje se već odavno zna za rad izvan ureda, fleksibilno radno vrijeme, besplatni internet. Tamo se ne napreduje prema senioratu, ne uči se da se ne bi radilo i direktor dijeli pohvale, ne samo pokude. Generaciju Y, bila ona hrvatska ili američka, čeka Google. Gdje je Google u Hrvatskoj? Naše tvrtke tek uvode vrtiće za svoje uposlenike. Kućni ljubimci u uredima? Nema šanse.