Tijekom svoje izborne kampanje Donald Trump je u nekoliko prilika istaknuo kako se Kina bogati na SAD-u, te je štoviše zaprijetio uvođenjem nameta od čak 45% na uvozna dobra koja dolaze iz Kine.

U tom kontekstu ne iznenađuje što je Trump na mjesto svog vrhovnog savjetnika za vanjsku trgovinu postavio Petera Navarra koji je poznat kao autor nekoliko knjiga koje oštro kritiziraju kinesku trgovinsku politiku, pri čemu je njegova posljednja knjiga poslužila kao podloga za dokumentarni film “Death By China: How America Lost Its Manufacturing Base”.

Tržišta su tako počela špekulirati o potencijalnom trgovinskom ratu između dvije vodeće svjetske ekonomije. Uistinu, trgovinski deficit SAD-a s ostatkom svijeta dosegnuo je visokih 800 milijardi dolara u protekloj godini od čega se oko 40% odnosi samo na razmjenu s Kinom. Proteklih godina taj problem je “samo” tinjao, ali je postao dodatno naglašen snažnim jačanjem dolara u proteklom razdoblju, što dodatno šteti američkom izvozu.

Ograničenja za investitore

I dok jedni smatraju kako je visok trgovinski suficit Kine sa SAD-om posljedica agresivne i nepravedne trgovinske politike, drugi smatraju kako je posljedica prije svega snažnog kineskog rasta te proširenja proizvodnih kapaciteta i napretka tehnologije.
Bilo kako bilo, prema trenutno važećoj regulativi strani investitori ne mogu biti vlasnici većinskih udjela u osiguravajućim te srodnim financijskim društvima u Kini. Istodobno Kina nameće 25% poreza na uvoz auto dijelova iz SAD-a dok je 2003. godine u potpunosti zabranjen uvoz govedine iz SAD-a u Kinu. S druge strane, Kina je nezadovoljna stupnjem zaštite kineskih investicija u SAD-u te traži smanjenje restrikcija na izvoz američkih visokotehnoloških proizvoda u Kinu.
Ipak, nakon susreta predsjednika dvije zemlje početkom mjeseca tržišta su odahnula. Iako se visoka očekivanja nisu realizirala, još je važnije što se nisu realizirali niti visoki strahovi te su se Trump i njegov kineski kolega Xi Jinping usuglasili oko razdoblja od 100 dana u kojem bi se pobliže trebali odrediti budući trgovinski odnosi dviju zemalja.

Deficit se ne bi smanjio

I dok još nije sigurno koji će točno biti sadržaj trgovinskog plana, tržišta nagađaju o potencijalnom sklapanju dogovora kojim bi se Kina obvezala na kupovinu više američkih dobara kao što je to učio Japan 80-tih godina proteklog stoljeća. Isto tako, Kina bi se mogla odlučiti i na labavljenje restrikcija na američki izvoz, a koji bi potaknuo snažniji uvoz američkih poljoprivrednih proizvoda kao i investiranje u financijski sektor.
Činjenica jest kako SAD smatra nužnim smanjenje visokog trgovinskog deficita s Kinom, tako da trgovinski rat ipak nije u interesu niti jednoj zemlji. Tim više jer obje ekonomije više profitiraju u slučaju postizanja dogovora koji implicira povećanje američkog izvoza u Kinu, a ne restrikcije na kineski uvoz u SAD-u.
S obzirom da se kineski uvoz u SAD uglavnom odnosi na proizvode niske dodane vrijednosti, SAD bi u slučaju nametanja restrikcija samo pogoršao položaj svojih potrošača jer za spomenutu robu realno ne postoji adekvatna zamjena u SAD-u koja bi bila cjenovno konkurentna.
Dodatno, izgledno je kako se trgovinski deficit SAD-a ne bi smanjio već bi se samo povećao uvoz iz drugih zemalja koje imaju komparativne prednosti u proizvodnji robe niske dodane vrijednosti, odnosno onih zemalja s nižim troškom radne snage.

Znatno otežan pristup

Nije potrebno niti spominjati da bi u slučaju nepovoljnog dogovora, Kini bio znatno otežan pristup njezinom glavnom izvoznom tržištu. Logičan zaključak trebao bi biti – politički neistomišljenici, javni kritičari, ali gospodarski partneri. Sam Trump to je najbolje prikazao na inauguraciji gdje su njegovi pristaše nosili “Make America Great Again” šilterice proizvedene u Kini, Vijetnamu i Bangladešu.