Središnja je banka preporučila bankama da kao parametar promjenjivosti kamata koriste nacionalnu referentnu stopu prosječnog troška financiranja (NRS).
One koje koriste euribor ili libor – a to je većina banaka – mogle bi se suočiti s penalizirajućim kapitalnim zahtjevima zbog "neprimjerena kamatnog rizika". Predostrožnosti nikad previše, naročito s obzirom na iskustva sa "švicarcima". No, tenzije koje su izazvale spomenute poruke HNB-a zapravo su priča o lošem zakonu. Konkretno, posljednjih izmjena zakona o potrošačkom kreditiranju. U ZPK-u se, naime, inzistira upravo na jednom od taksativno nabrojanih parametara među kojima su i euribor i libor. Zakone predlaže Vlada. No, s njima žive tržišta i neposredni akteri pa ih u bitnome obično kreiraju stručna regulatorna tijela. U slučaju ZPK-a to znači da je konačna rješenja trebao, ako ne oblikovati, ono barem "amenovati" HNB.
On je, međutim, u fazi priprema igrao previše defanzivno. Glas razuma kroz tihe prepiske s Vladom ili kritičke osvrte u Biltenu o reguliranju kamatnih parametara pokazao se lošom taktikom u ostrašćenoj kombinaciji pritisaka Udruge Franak i populističkom otklizavanju Ministarstva financija. Glasnost banaka u takvoj situaciji nije mogla pomoći. A kad već nije uspio spriječiti loš ZPK, HNB sad pokušava sanirati posljedice nametanja izbora samo jednog parametra promjenjivosti kamata. Kako sami priznaju, i NRS je samo "najmanje loš" izbor jer zapravo nemamo "prave" referentne kamate. Time se u stvari kaže da ZPK treba mijenjati. Jer, ni "kažnjavanje" dodatnim kapitalnim zahtjevima ne rješava problem lošeg ZPK.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Ono što je najgore u cijeloj priči nije bitno što se uzima kao referentna kamatna stopa (iako je jasno da su neke banke namjerno uzele LIBOR ili EURIBOR jer su oni gotovo na nuli pa je poprilično jasno s kojim motivima su odabrali upravo tu kamatu); već to što se dozvoljava da se za kredite uzete u priteklim godinama DANAS dozvoljava fiksiranje kamate uz današnje uvjete.
Pa ako je netko uzeo kredit 2005-2007. godine kada su banke dijelile kredite šakom i kapom i netko je platio 5% što je tada iznosilo EURIBOR + max 1%; danas mu banka za isti taj kredit šalje obavijest da je varijabilni dio EURIBOR plus DANAŠNJI spread od 5%. Za tri godine taj zajam će narasti sa originalnih 5% na razine 8-10%.
Dakle, trebali su ili reći bankama da FIKSIRAJU kamatu za sve stare zajmove, pa time ostaju originalni uvjeti (5% do dospijeća) ili ići na štetu tih istih banaka i odrediti im da fiksiraju spread na datum uzimanja kredita.
Postojeće rješenje je besmisleno i izrazito na štetu zajmoprimaca i izgledno je da će ponovno pasti na ustavnom sudu, kao i većina zakona koji izlaze iz kabineta ministarstva financija.
Problem HNB-a je u tome što su se tamo potpuno uljuljkali u svojoj neovisnosti i ponašaju se kao da se njih ništa ne tiče. Da je guverner i dalje Rohatinski, sigurno je da HNB ne bi šutila već bi ušla u otvoreni sukob sa ministartsvom financija, a u cilju zaštite potrošača. Dopisivanja sa ovom vladom gdje je glavni operativac Linić su uzaludna i jedini način na koji su trebali reagirati je javni istup Guvernera – jedino na taj način bi ministarstvo financija uopće razmislilo o svojim potezima. Ali guverner očito ima pametnija posla…
Uključite se u raspravu