Dok politički vođe u SAD-u i Europskoj uniji izražavaju zabrinutost za budućnost kvalitetnih radnih mjesta, bilo bi im bolje da sagledaju daleko veće probleme s kojima su suočene azijske zemlje u razvoju – probleme koji prijete vršenjem ogromnog pritiska prema dolje na plaće na globalnoj razini. U Indiji, gdje dohodak po glavi stanovnika otprilike iznosi desetinu plaće u Sjedinjenim Američkim Državama, više od deset milijuna ljudi godišnje napušta selo i slijeva se u urbana područja, gdje često ne mogu naći posao čak niti kao prodavači čaja (chaiwala), a još manje kao računalni programeri.

Ista tjeskoba koju Amerikanci i Europljani iskazuju vezano uz budućnost radnih mjesta za jedan je red veličine viša u Aziji. Bi li Indija trebala težiti tome da slijedi tradicionalni model izvoza proizvodnje koji je pokrenuo Japan i koji su slijedili brojni ostali uključujući Kinu? Kamo bi to vodilo ako će, tijekom sljedećih nekoliko desetljeća automatizacija učiniti većinu takvih radnih mjesta zastarjelim? Naravno, tu je uslužni sektor u kojem radi 80% stanovništva u naprednim gospodarstvima i u kojem outsourcing sektor u Indiji još uvijek prednjači u svijetu. Nažalost, i tamo nastavak puta zasigurno neće teći glatko. 

Foxconn stiže u Wisconsin
Automatizirani sustavi pozivanja već su istisnuli i zamijenili znatan dio poslovanja globalnih telefonskih centara, dok brojna rutinski isprogramirana radna mjesta također ustupaju mjesta računalima. Gospodarski napredak Kine možda je i imao veliku važnost tijekom proteklih 30 godina, ali i ona se trenutno bori sa sličnim izazovima. Dok je Kina daleko urbaniziranija od Indije, i ona još uvijek pokušava dovesti deset milijuna godišnje u svoje gradove. Između radnih mjesta koja su nestala uslijed automatizacije i konkurenata s niskim plaćama poput Vijetnama i Šri Lanke, integracija novih radnika postaje sve teža. Nedavno je rast protekcionizma na globalnoj razini još dodatno pogoršao tu tešku situaciju, što je sažeto u odluci tvrtke Foxconn (glavnog dobavljača tvrtke Apple) vezano uz ulaganje u iznosu od 10 milijardi dolara u novu tvornicu u Wisconsinu.

Istina, 13.000 novih radnih mjesta u Sjedinjenim Američkim Državama samo je kap u oceanu u usporedbi s 20 milijuna (ili više) radnih mjesta koje Indija i Kina moraju otvoriti svake godine, ili čak u usporedbi s 2 milijuna radnih mjesta koja su potrebna SAD-u. SAD i Europa mogle bi imati nekakav cilj da učine trgovinu pravednijom, kao što Trump tvrdi da će učiniti. Primjerice, brojne kineske tvornice čelika imaju najnovije sustave kontrole zagađenja, no oni se mogu isključiti u cilju smanjenja troškova. Kad to rezultira plasiranjem viška proizvodnje na globalna tržišta po dampinškim cijenama, zapadne zemlje u potpunosti opravdano poduzimaju protumjere. 

Globalni opskrbni lanci
Nažalost, duga povijest trgovinskog protekcionizma jest da on rijetko poprima oblik preciznog napada. Znatno češće njegovi su glavni korisnici bogati i politički povezani, dok su gubitnici potrošači koji plaćaju više cijene. Zemlje koje pretjeraju u svom zatvaranju prema stranoj konkurenciji naposljetku smanjuju svoju uspješnost, čime trpe inovacije, radna mjesta i rast. Primjerice, države Brazil i Indija kroz povijest su patile od trgovinskih politika usmjerenih prema unutra, iako su obje postale otvorenije tijekom prošlih nekoliko godina. Sljedeći problem je da je većina zapadnih zemalja već odavno postala duboko prožeta globalnim opskrbnim lancima.

Čak je i Trumpova administracija morala ponovno razmotriti svoj plan povlačenja iz Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) kad je naposljetku shvatila da znatna količina američkog uvoza iz Meksika ima priličan udio američkog sadržaja. Podizanje visokih carinskih prepreka moglo bi dovesti do jednake količine izgubljenih radnih mjesta u SAD-u kao i u Meksiku. Također, naravno, kad bi SAD naglo povećale uvozne carine, veliki dio troškova prenio bi se na potrošače u obliku viših cijena.

Trgovina će zasigurno sve više prožimati i uslužni sektor. Amazonova usluga Mechanical Turk (nazvana po stroju za igranje šaha iz osamnaestog stoljeća koji je zapravo na pametan način skrivao jednu osobu u svojoj unutrašnjosti) primjer je nove platforme koja omogućava kupcima ugovaranje vrlo malih određenih zadataka (primjerice, programiranje ili prijepis podataka) po trenutnim stopama plaća u trećem svijetu.

Amazonov pametni slogan glasi "umjetno umjetna inteligencija." Čak i kad bi protekcionisti mogli prestati s outsourcingom zadataka, koja bi bila cijena toga? Zasigurno, online platformama uslužnog sektora doista je potrebno reguliranje, kao što je to pokazalo prethodno iskustvo s Uberom. No, obzirom na ogroman broj novih radnih mjesta koji Indija i Kina moraju otvoriti svake godine, te na znatnu propusnost interneta, ludost je smatrati da napredna gospodarstva mogu doista suzbiti izvoz usluga. Stoga, na koji bi se način zemlje trebale uhvatiti ukoštac s nemilosrdnim napretkom tehnologije i trgovine? 

Bolje obrazovanje odraslih
U predvidivoj budućnosti, unapređenje infrastrukture i obrazovanja može polučiti doista značajne rezultate. Dok se ostatak svijeta spoticao tijekom razdoblja koje je uslijedilo nakon financijske krize 2008. godine, Kina je nastavila s proširivanjem vlastitih ogromnih logističkih i opskrbnih lanaca. U svijetu u kojem je vjerojatno da ljudi moraju često i katkad radikalno mijenjati radna mjesta, neophodne su korjenite promjene u obrazovanju odraslih, poglavito putem online učenja. Naposljetku, ali ne i manje važno, zemlje trebaju provesti snažniju redistribuciju kroz poreze i transfere. Tradicionalne populističke trgovinske politike, poput onih koje je podržao Trump, nisu polučile dobre rezultate u prošlosti i vjerojatno je da će njihovi rezultati u ovom trenutku biti još lošiji. 

© Project Syndicate, 2017.