Tri mjeseca pregovora između grčke vlade i naših europskih i međunarodnih partnera dovela su do znatnog približavanja stajališta vezano uz korake koje je neophodno poduzeti za prevladavanje niza godina gospodarske krize i postizanje kontinuiranog oporavka u Grčkoj. Ali oni još nisu doveli do dogovora. Zašto?

Kakvi koraci su neophodni za donošenje provedivog, međusobno usaglašenog programa reformi? Mi i naši partneri slažemo se u mnogočemu. Potrebno je obnoviti grčki porezni sustav, te osloboditi uprave za javne prihode od političkih i korporativnih učinaka. Mirovinski sustav pobolijeva. Krugovi zaduživanja u gospodarstvu su prekinuti. Tržište rada razoreno je uslijed krize i znatno je segmentirano, a došlo je i do usporavanja rasta produktivnosti.

Javnoj administraciji hitno je neophodna modernizacija, a javni resursi moraju se iskorištavati na učinkovitiji način. Ogromne prepreke blokiraju osnivanje novih tvrtki. Konkurencija na tržištima proizvoda daleko je preograničena. A nejednakost je dosegnula skandalozne razmjere i sprečava usuglašavanje društva po pitanju ključnih reformi. Izuzev tog konsenzusa, sporazum oko novog razvojnog modela za Grčku zahtijeva prevladavanje dvije prepreke. Prvo, moramo se složiti oko toga kako pristupiti fiskalnoj konsolidaciji Grčke. Zatim, potreban nam je sveobuhvatan, usuglašen plan reformi koji će poduprijeti taj put konsolidacije i potaknuti pouzdanje u grčkom društvu.

Plan Trojke je podbacio 
Počevši od fiskalne konsolidacije, postojeće pitanje vezano je uz metodu. Institucije Trojke (Europska komisija, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond) su se, tijekom godina, pouzdavale u postupak povratne indukcije: one odrede datum (recimo, godinu 2020.) i cilj za omjer nominalnog duga i nacionalnog dohotka (recimo, 120%) koji se mora postići prije nego što se tržišta novca mogu smatrati spremnim za zajmove Grčkoj po razumnim stopama. Tada, sukladno proizvoljnim pretpostavkama vezano uz stope rasta, inflaciju, privatizaciju i tako redom, izračunaju koji su primarni suficiti neophodni svake godine, računajući nazadno do sadašnjeg trenutka. Rezultat ove metode, prema mišljenju naše vlade, je "zamka strogih mjera štednje".

Kad fiskalna konsolidacija potakne predeterminirani omjer duga koji se mora postići u unaprijed određenoj točki u budućnosti, primarni suficiti neophodni za postizanje tih ciljeva su takvi da učinak na privatni sektor potkopava pretpostavljene stope rasta i stoga osujećuje zacrtani fiskalni smjer. Doista, upravo stoga su prethodni planovi fiskalne konsolidacije za Grčku na tako spektakularan način promašili svoje ciljeve. Stajalište naše vlade je da bi postupak povratne indukcije trebalo odbaciti. Umjesto njega trebali bismo skicirati plan okrenut prema budućnosti, utemeljen na razumnim pretpostavkama o primarnim suficitima koji su u skladu sa stopama rasta outputa, neto ulaganjima i ekspanziji izvoza koji mogu stabilizirati grčko gospodarstvo i omjer duga.

Ako to znači da će omjer duga i BDP-a premašiti 120% u 2020., mi osmišljamo pametne načine za racionalizaciju, reprofiliranje ili restrukturiranje duga – imajući na umu cilj maksimiziranja efektivne trenutne vrijednosti koja će biti vraćena grčkim vjerovnicima. Osim uvjeravanja Trojke da bi naša analiza održivosti duga trebala izbjeći zamku strogih mjera štednje, moramo prevladati drugu prepreku: "zamku reformi". Prethodni program reformi po pitanju kojeg koje su naši partneri neumoljivi i drže da naša vlada ne bi trebala vratiti na staro, zasnovan je na unutarnjoj devalvaciji, rezovima plaća i mirovina, gubitku zaštite radne snage i maksimiranje cijena privatizacje javne imovine.  

Nenaplativi krediti 
Naši partneri vjeruju da će s vremenom taj program funkcionirati. U slučaju daljnjeg snižavanja plaća, zaposlenost će rasti. Boležljiv mirovinski sustav može se izliječiti rezanjem mirovina. I privatizacija bi trebala imati za cilj više prodajne cijene za otplatu duga vezano uz koji se brojni (privatno) slažu da je neodrživ. Suprotno tome, naša vlada vjeruje da je taj program podbacio, i da je uslijed njega populacija posustala od reformi.

Najbolji dokaz o tom podbačaju je da, unatoč velikom snižavanju plaća i troškova, rast izvoza bio je jednoličan (eliminiranje deficita na tekućem računu nastalo je isključivo uslijed pada uvoza). Dodatna rezanja plaća neće pomoći tvrtkama koje se orijentiraju prema izvozu, upletenim u kreditnu krizu. I dodatna rezanja mirovina neće riješiti probleme mirovinskog sustava (nisku zaposlenost i visoku razinu neprijavljene radne snage). Takve će mjere samo uzrokovati dodatnu štetu socijalnom ustroju Grčke koji je ionako dovoljno pod stresom, čineći ga nesposobnim za pružanje podrške koju naš program reformi tako očajnički treba.

Trenutna neslaganja s našim partnerima nisu nepremostiva. Naša vlada teži racionalizaciji mirovinskog sustava (primjerice, kroz ograničavanje ranog umirovljenja), nastavku djelomične privatizacije javne imovine, rješavanju pitanja nenaplativih kredita koji zakrčuju krugove zaduživanja u gospodarstvu, stvaranju neovisnog poreznog tijela i poticanju poduzetništva. Razlike koje ostaju vezane su uz način na koji shvaćamo odnos između raznih reformi i makro okruženja.

Odbaciti promašeni pristup
Ništa od toga ne znači da se zajedničko stajalište ne može odmah postići. Grčka vlada želi put fiskalne konsolidacije koji ima smisla i mi želimo reforme u čiju su važnost uvjerene sve zainteresirane strane. Naš zadatak je uvjeriti naše partnere da su naši pothvati strateški, više nego taktički, i da je naša logika zdrava. Njihov zadatak je da odbace pristup koji je podbacio. 

© Project Syndicate, 2015.