Nastavljaju se nizati dokazi da se globalizacija preusmjerava: trgovina i optjecaj međunarodnog kapitala usporeni su, dok se migracija sve više ograničava. Ti su se trendovi pojavili kao posljedica financijske krize 2008. te se za njih ne može okriviti nova populistička reakcija usmjerena protiv globalizacije.

Njihov bi se izvor prije mogao pronaći u neuspjehu nacionalnih nadležnih tijela da ozbiljno shvate logiku globalizacije. U godini u kojoj je Velika Britanija glasala u korist izlaska iz EU, a republikanci u SAD-u biraju Donalda Trumpa za svog predsjedničkog kandidata, antiglobalizacijski populizam doista se čini sveprisutnim. Međutim, dok je primamljivo smatrati populizam uzrokom globalnih gospodarskih jadi, taj je pokret zapravo dosad postigao samo ograničene političke uspjehe. Na kraju, svjetsko gospodarstvo nije u tako nezavidnoj situaciji zato što Poljska i Mađarska imaju populističke vlade desne političke orijentacije predane ponovnom dokazivanju nacionalnog suvereniteta.

Što se tiče populizma lijevog krila, on ima još manje toga čime bi se mogao ponositi: utjecaj Fidela Castra blijedi na Kubi; Argentina se oporavlja od kastastrofalno lošeg upravljanja za vrijeme predsjedništva Néstora Kirchnera i Cristine Fernández de Kirchner; dok se gospodarstvo Venecuele urušilo za vrijeme predsjednika Nicolása Madura. Globalizacija je pod opsadom djelomično radi odluka koje su donijele vlade pod okriljem otvorenog međunarodnog reda. No, što je još važnije, ona pati uslijed donošenja sudskih ili kvazi sudskih odluka vezanih uz uvođenje financijskih kazni stranim korporacijama.

Nepredvidljive kazne
Sudski postupci protiv multinancionalnih korporacija u ovom trenutku uzrokuju napetost u transatlantskim odnosima. U Europi, EK predvodi u antitrustovskom postupku koji je trenutno u tijeku protiv kompanija Microsoft i Google. Radi li se u tim predmetima o američkim tvrtkama koje zloupotrebljavaju konkurentnu sposobnost ili o EU koja utječe na tehnološku politiku i promiče svoje domaće alternative američkim tvrtkama ovisi o nečijoj privrženosti. Također, SAD mogu poduzeti korake protiv europskih tvrtki, što i čine. Nakon što je EU najavila da će Apple trebati platiti 13 milijardi eura zaostalih poreza, za koje tvrdi da ih je nelegalno umanjila irska vlada, SAD kažnjava Deutsche Bank plaćanjem globe u iznosu od 14 milijardi dolara zbog nepravilnosti vezanih uz prodaju loših vrijednosica poduprtih hipotakama pred financijsku krizu iz 2008.

Takve bi se različite sankcije mogle smatrati učinkovitom reakcijom u svijetu u kojem su multinancionalne korporacije postale iznimno vješte u smanjivanju svojih uobičajenih poreznih obveza. Problem je u tome što se, za razliku od uobičajenih poreza, kazne kompanijama ne naplaćuju na predvidiv ili na usklađeni način i moraju se ispregovarati i urediti u svakom pojedinačnom slučaju. Takve su rasprave često ispolitizirane i uključuju visok stupanj vladinih intervencija. Koje je opravdanje za te globe? Nesumnjivo, Deutsche Bank i ostale europske ikone poput tvrtki Volkswagen i British Petroleum trebale bi odgovarati za nepravilnosti vezane uz prodaju loših vrijednosnica poduprtih hipotekama, sistematične manipulacije podacima o emisijama CO2, kao i za zagađenje Meksičkog zaljeva.

Međutim, dok strane tvrtke mogu postupati agresivnije kako bi se dočepale tržišnog udjela na novim područjima, one očito nisu jedini prijestupnici, kao što je to pokazao val bijesa uperenog prema bankama i američkim korporacijama nakon financijske krize. Jedna je razlika da je domaćim tvrtkama lakše reći vlastitoj vladi zbog čega su one neophodne, koliko novih radnih mjesta otvaraju, koliko prodavača i kooperanata zapošljavaju i tako dalje. Domaće kompanije imaju prednost domaćeg terena u lobiranju za izbjegavanje ili smanjenje tih globa i sankcija. Primjerice 2014. godine banka Citigroup uvjerila je američku vladu da prepolovi globu gotovo u iznosu one koju je dobila Deutsche Bank za istu zlouporabu hipoteka.

Sumnjičava javnost
Stoga, domaće korporativno lobiranje često vodi nečemu nalik na regulatornu pljenidbu, kojom vlada privilegira nacionalne korporativne interese. U javnosti široko rasprostranjena sumnja u korporacije tada se usredotočuje izravnije na strane tvrtke. Nadležna sudska tijela u Americi i u EU jedan su izvor tog novog nacionalizma. Drugi izvor su institucije odgovorne za međunarodnu trgovinu, osobito kad su u igri nove tehnologije. Velik broj najvažnijih tehnoloških dostignuća tijekom prošlog stoljeća proizašao je iz velikih vladinih materijalnih izdvajanja za istraživanje i razvoj koja bi bila pretjerano skupa za bilo koju privatnu tvrtku.

Tehnološka superiornost Amerike nakon Drugog svjetskog rata izravna je posljedica njene vojno-industrijske mobilizacije tijekom razdoblja hladnog rata, što je dovelo do razvoja satelitske tehnologije, kao i onoga što će naknadno postati internetom. Izravna državna podrška high-tech tvrtkama često je u sukobu s međunarodnim trgovinskim pravilima osmišljenim za poticanje neutralnosti i jednakih uvjeta poslovanja. Primjerice, Svjetska trgovinska organizacija upravo je odlučila da je europska tvrtka Airbus primila državnu pomoć protivno pravilima te organizacije. Prema mišljenju Svjetske trgovinske organizacije, Airbusov uspješan novi Airbus A350 došao je do tržišta samo zbog "izravnih i neizravnih utjecaja" dugoročne vladine podrške.

Igra lobiranja
Europljani uzvraćaju da američka tvrtka Boeing opstaje samo zbog svog statusa dobavljača američke vojske. Doista, ta igra lobiranja često je utrka do dna i strane tvrtke primorane su uspostaviti lokalno prisustvo kako bi mogle uvjeriti političare da su jednako blagotvorne za domaće gospodarstvo poput njihovih domaćih konkurenata. Tržišno gospodarstvo ne može funkcionirati kad se etablirana pravila provode nasumce, a to se događa kad se nacionalni i međunarodni regulatori pretvore u zagovaratelje lokalnih poduzeća i neprijatelje stranih tvrtki. To nije posljedica populističkog revolta; ali populisti na vlasti se s tim problemom zasigurno neće pozabaviti.

© Project Syndicate, 2016.