Ako je mislio da su mu PDV, turističko zemljište i reforma sustava turističkih zajednica najveći izazovi mandata, ministar turizma Gari Cappelli gadno se prevario. Najveći izazov su mu privatni iznajmljivači koji su brojni, glasni, a sada i bijesni.

Istodobno, predstavljaju trenutno najjaču lobističku snagu u hrvatskom turizmu, iako su im argumenti više no labavi.  Ima li Gari šanse dobiti privatne iznajmljivače, vidjet ćemo već ovog ljeta. Do kraja lipnja Ministarstvo turizma naime planira provesti proceduru u Vladi i Saboru i donijeti izmjene Zakona o ugostiteljstvu, koji je već desetak dana u javnoj raspravi. Izmjene Zakona reguliraju rekategorizaciju obiteljskog smještaja te ukidaju dosadašnje pravo da privatne osobe koje iznajmljuju smještaj uz doručak svojim gostima pripremaju i poslužuju ručak i večeru. Baš na te dvije novosti lome se koplja, bar ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama te reakciji Zajednice obiteljskog smještaja Hrvatske gospodarske komore koja je pristigla u ponedjeljak.

Zvjezdice ili recenzije?
Projekt rekategorizacije koji je najavljivao još ministar Anton Kliman predstavlja reviziju kapaciteta koji su kategorizirani po starom pravilniku prije 2007. godine te izjednačavanje uvjeta s "novim" iznajmljivačima, a trebalo bi potaknuti na ulaganja u podizanje kvalitete smještaja. One koji se na to odluče država će čak potaknuti povoljnim kreditom, ostali će ili zadržati zvjezdice ili ostati bez njih.  Cilj je da se sustav pročešlja i ukloni kukolj. Iznajmljivači kažu da njima rekategorizacija nema smisla, jer razinu kvalitete ocjenjuje gost, i to je najrelevantnija ocjena stanja i usluge pojedinog domaćinstva, a ne broj zvjezdica. Sličnu ideju provukao je svojedobno upravo Cappelli za hotele, kod kojih također recenzije igraju veliku ulogu, no sami hotelijeri su ga demantirali tvrdnjama da se jamstvo kvalitete i dalje ne može davati samo na temelju ocjena, bez službene kategorizacije. 

Hipijevski pansioni za sve
No lako za zvjezdice, pravi šou nastaje kad im uđete u kuhinju, ako je imaju. I u samom Ministarstvu turizma su se šokirali kad su radeći na izmjenama ovog Zakona shvatili da vlasnici apartmana bez ikakvih dozvola i regulacije smiju pružati usluge pansiona. Iznajmljivači na paušalu, s kategorizacijom apartmana ili sobe ne moraju udovoljavati nijednom kriteriju kad je u pitanju sigurnost hrane. Higijena, normativi, cjenici, sljedivost, zdravstveno stanje kuhara, nepostojeći kuhari, ništa nije važno kad vam ručak sprema vlasnik apartmana, koji za to nema nijedan trošak osim nabavke hrane koju vam poslužuje i eventualno energije.

Za razliku od obližnjeg restorana, objekta brze hrane, pekare, malog hotela, koji uredno vade sanitarne knjižice, certifikate, trpe inspekcije, zapošljavaju osoblje, isplaćuju plaće, poreze na dohodak i još koješta. Iznajmljivači iz Komore kažu da nisu nelojalna konkurencija te tvrde da upravo zbog ovakve hipijevske regulacije, te "hrane spravljane od namirnica uzgojenih na tlu domaćina, Hrvatska uspjela održati imidž destinacije autentičnih okusa i mirisa". Ne OPG-a, nego iznajmljivača. 

Sezona traje 50-tak dana
Za otvaranje obrta ili trgovačkog društva, što bi novim Zakonom trebalo biti obvezno ako žele nastaviti kuhati gostima, ne žele ni čuti, jer kažu da iznajmljivači u najvećem broju rade u prosjeku 50-ak dana godišnje, pa će imati puno veće i neisplative troškove. Pedeset dana nije ni dva mjeseca, stoga nisu jasne ranije tvrdnje da privatni smještaj generira dulju sezonu. Znači li to da bi svi koji rade u sezonskim destinacijama trebali zatvoriti firme, otpustiti radnike, da smanje troškove? 

Zapravo da, jer iznajmljivači eto umjesto ovih zakonskih novina predlažu deregulaciju pansiona u malim hotelima i restoranima, koji bi valjda isto trebali kuhati i posluživati hranu bez ikakvih dozvola, zapošljavanja, pravila? Zvuči suludo, a suludo i jest. Treba pohvaliti Ministarstvo koje je smoglo snage suočiti se s masom koja snagu na prvom mjestu vuče iz brojnosti. Radi se tu o 350 tisuća ljudi, isto toliko birača, koliko ih je bilo u privatnom smještaju lani, a ove godine će ih biti i više.

Usto, ne treba zanemariti da su rijetki političari koji na moru nisu izgradili nekoliko apartmana, uključujući i saborske zastupnike koji bi zbog zaštite vlastitih interesa mogli glasati protiv ovih izmjena Zakona. Jasno je stoga zašto se ne ide do kraja u pokušaju da se regulira i usmjeri razvoj privatnog smještaja. Jer da su htjeli ići do kraja, u Ministarstvu su trebali napraviti opsežnu SWOT analizu tog segmenta hrvatskog turizma, saznati koliko pridonose gospodarstvu i BDP-u, kakav utjecaj imaju na lokalne zajednice, prenapučenost, koja je snaga sive zone, koliko ih zarađuje više od granice za paušal…te na temelju toga odlučiti hoće li dalje poticati razvoj tog segmenta turizma. Velik je to ledeni brijeg, bit će dobro otopi li sad Gari bar vrh.