Trebale su nam doći sve one horde turista koje godinama zovemo da sad zorno shvatimo da nam se turizam događa, bez reda, strategije, vladavine prava, zdravog razuma.

Hrvatska je uistinu postala puna života, ali ne baš onog kojeg smo priželjkivali. Umjesto da se odmaraju, gosti nam se gužvaju, nemaju se gdje kupati, parkirati auto, nemaju vode, smrde im prepune kante smeća, i ta punoća života sigurno im na mnogim jadranskim destinacijama zapravo ide na živce. Profućkali smo održivi razvoj u koji smo se zaklinjali, ismijali strategiju turizma na koju smo se pozivali nakon što smo je godinama radili i platili, ni približno nemamo novac kojem smo se nadali, umjesto toga imamo gužve i kaos. 

Kriza kod konkurenata
Kome nisu dovoljne razglednice, ima brojke koje su vrlo jasne i ne lažu. Krenimo od aktualnih rezultata za prvih šest mjeseci ove godine, kad je ostvareno 53 milijuna noćenja, što je 16 posto više nego lani u istom razdoblju. Procjena ministra Garija Cappellija je da bi Hrvatska ove godine mogla doseći brojku od čak 100 milijuna noćenja. Usto, očekuje se i rast u prihodima za 700 do 800 milijuna eura više nego li prošle godine. Lani je bilo nešto više od 91 milijun noćenja, dakle u ovoj godini bi ta brojka mogla porasti za 10 posto, a kako je lanjski prihod od stranih gostiju iznosio 8,6 milijardi eura, znači da bi se 2017. mogla završiti s oko 9,3 milijarde eura prihoda od stranih gostiju, ili oko 10,5 milijardi s domaćima.

Brojke pokazuju da smo broj noćenja zacrtan Strategijom razvoja turizma za 2020. godinu, zahvaljujući dijelom i okolnostima u regiji, ekonomskom i geopolitičkom krizom kod konkurenata, dosegnuli još lani. Međutim, na takav broj noćenja trebao je ići prihod od turizma od ukupno 14,3 milijarde eura, a mi ćemo tek ove godine s još deset posto više noćenja nego lani možda dosegnuti ni 11 milijardi eura prihoda. Strategija jest pisana sad već davne 2012. godine, u nekim stvarima bila je možda preoptimistična, ali ovo nisu mala odstupanja, ovo je nebo i zemlja kad su u pitanju strateški ciljevi. 

Umjesto manjeg, veći PDV
Što je pošlo po krivu? Kako smještaj čini najveći dio potrošnje, kvaka je u njegovoj strukturi i dinamici ulaganja. Tako smo, umjesto planiranog zaustavljanja rasta obiteljskog smještaja, dijelom i jačanjem platformi u ekonomiji dijeljenja, dobili snažnu ekspanziju privatnog smještaja.  Privatni smještaj nije krenuo u planiranu preobrazbu u male obiteljske hotele jer im to nije isplativo. Preobrazbom u mali hotel, jedan paušalac iznajmljivač (koji glatko može namjestiti prihod da ne uđe u sustav PDV-a) ne samo da plaća veći porez i niz novih nameta, već mu rastu troškovi osoblja, organizacije, certifikata, kategorizacije, dakle zašto ići na vlastitu štetu? Istodobno, zbog i dalje klimave ulagačke klime nismo ostvarili planiran broj novih hotela, segmenta koji ostvaruje znatno veći prihod i dodanu vrijednost kroz vezane djelatnosti, ima znatno više zaposlenih te doprinos proračunu.

I ne manje važno, zbog svojih sadržaja i infrastrukture hoteli su nositelji širenja sezone, za razliku od apartmana čiji promet i struktura gostiju ne može prisiliti sve potrebne subjekte u destinaciji da budu otvoreni.  Istovremeno, milijune novih kvadrata u privatnom smještaju nije popratio i sukladan rast infrastrukture koja bi mogla podržati takav rast gostiju u visokoj sezoni, pokazuju to primjeri destinacija koje su preplavili gosti u privatnom smještaju, poput Splita ili Baške na Krku. Imamo jednak broj cesta, parkova, pješačkih staza, kanti za smeće, o plažama da ne govorimo.  

Ne upravljamo destinacijama, ne razvijamo nova turistička središta izvan glavnih trgova i ulica, samo krpamo rupe, ponekad i u vodovodu u koji su zalutale fekalije. Treba li spomenuti da je umjesto planiranog smanjivanja poreznih stopa turizmu povećan PDV, sad ih čeka novi porez na nekretnine koje su im glavno sredstvo rada? Glavni zakoni koji bi uredili sustav nisu doneseni, da ih sad ne nabrajamo. Nije to propust jedne vlade ili ministra, nego sad već stvar mentaliteta, čini se.

Vlast nije zabrinuta
Jer dok selo gori, baba se češlja. Pa se tako čini da naše turističke vlasti nisu previše zabrinute situacijom koja je sve dalje od održivog razvoja turizma. I dalje se tako hvale rekordnim rezultatima, o gužvama se daju komentari samo na upite medija kojih je srećom sve više, broje se novci koji moraju pokrpati rupe u proračunu. Hotelijeri se svađaju s ministrima, iznajmljivači apartmana s hotelima i turističkim zajednicama, vodiči s Europskom unijom i cijelim svijetom, na plažama se izvlače mačete. Zbilja Full of Life.