Brojni europski političari veličaju i hvale internet. Nažalost, njihova uzvišena retorika često zvuči isprazno. Naime, premda u jednom dahu pozivaju na jačanje digitalnih političkih programa, isti ti političari podržani od strane protekcionističkih interesnih skupina u domovini često zagovaraju kočenje interneta i "poremećaja" koje on uzrokuje te uvođenje nove i strože regulative.

Takvi dvolični stavovi počivaju na pogrešnim temeljima. Želi li Europa u 21. stoljeću prosperirati, njezini novoizabrani dužnosnici moraju prigrliti pozitivno i konkretno mišljenje koje ide u prilog internetu i njegovu razvoju. A to znači potpisivanje sporazuma o slobodnoj digitalnoj trgovini i stvaranje istinski europskog digitalnog jedinstvenog tržišta iz danas fragmentiranih 28 državnih oblasti. Nova pravila o privatnosti moraju štititi građane, ali istodobno i poticati inovacije pa se moramo oduprijeti pozivima na obveznu lokalizaciju podataka i uspostavu lokalnih inačica interneta.

Muče se i veliki 
Provede li se ovaj opći digitalni program, upravo on mogao bi Europi pružiti ono što joj ponajviše treba nakon financijske krize, a to je gospodarski rast. Premda podacima OECD-a, internet danas čini čak 13 posto gospodarskog proizvoda u SAD-u. Svaka vrsta poslovanja sada ovisi o digitalnoj privredi. Naime, zahvaljujući samo nekoliko pritisaka tipke, mala poduzeća koja prodaju poljske antikvitete, tradicionalne bavarske nošnje ili španjolsku obuću isplivala su iz područja domaćeg tržišta i doprla do kupaca diljem svijeta.Oslobađanjem interneta financijski opterećena Europa bila bi u mogućnosti stvoriti nova radna mjesta bez dodatnog zaduživanja.

Prema službenim brojkama Europske komisije, radna snaga europske takozvane app-privrede s 1,8 milijuna 2013. popet će se na 4,8 milijuna 2018., a dohodak će se utrostručiti na 63 milijarde eura (86 milijarde dolara). Usto, znamo i da će do 2020. godine 90 posto poslova zahtijevati od radnika vještinu uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija.Takav uspjeh zahtijeva slom oporbe od strane ustoličenih sila na europskom tržištu te spremno prihvaćanje novih subjekata, a ne odbijanje istih. Prema trenutno fragmentiranom regulativnom režimu Europske unije, poslovni subjekti obvezni su ishoditi zasebne dozvole za prodaju na svakom od 28 nacionalnih tržišta. Čak i velikim tvrtkama poput Applea i Googlea potrebno je nekoliko godina rada i truda kako bi otvorili lokalne trgovine i predstavili nove ponude i proizvode. Rast malih europskih inovatora kao što je Spotify također je sputan.

I mnoge nove usluge koje nam omogućuju razmjenu, zamjenu ili najam svega, od taksija do nošenih dizajnerskih haljina, teškom mukom nastoje pokrenuti posao u pravom smislu riječi.Internetski skeptici također bi mogli osujetiti potencijalno transformacijske pregovore o transatlantskoj slobodnoj trgovini, koji su prošle godine najavljeni na velika zvona. Sve više trgovanja provodi se u bitovima i bajtovima koji teku internetom. U najnovijoj studiji McKinseyja otkriveno je da danas digitalna dobra čine čak 50 posto ukupne globalne prekogranične trgovine, a taj udio raste bar 1,3 puta brže od ostalih oblika trgovanja. Nastave li se trenutni trendovi, udio takvih dobara do 2025. mogao bi se utrostručiti. No mnogi Europljani govore o uvođenju drakonske regulative vezane uz privatnost i lokalizaciju podataka kao preduvjet potpisivanja bilo kakvog novog sporazuma o slobodnoj trgovini. Takvi zahtjevi bili bi dijametralno suprotni temeljnim načelima interneta o nesmetanom i bezgraničnom pristupu informacijama. Poput Rusije i Kine, Europa bi bila blokirana od ostatka svjetskog interneta jer bi time nove usluge koje europski podatkovni centri nisu sposobni podržati postale nedostupne.

Nove prepreke
Europski dužnosnici razmatraju uvođenje regulative kojom bi se od internetskih platformi kao što su dućani za aplikacije, društvene mreže, tražilice i stranice za e-trgovinu zahtijevalo zadovoljavanje određenih javno utvrđenih kriterija za postizanje gospodarskih, društvenih ili političkih ciljeva. Tvrde da bi takva regulativa omogućila pojavu i uspon europskih internetskih platformi te korisnicima zajamčila "potpuni pristup". No zapravo bi takvi potezi vjerojatno stvorili nove prepreke za ulazak na tržište, još dublje ukorijenili tržišne predvodnike te sputali inovacije. Europske vlasti trebale bi izbjegavati sputavanje digitalnih procesa. Europskim potrošačima trebalo bi biti omogućeno kupovanje pjesama, gledanje snimki i kupovanje svih vrsta proizvoda na internetu, a koristi divovskog tržišta EU europskim poduzećima trebale bi biti dostupne na pladnju. I te kako ima smisla dopustiti internetu da procvjeta, a usto bi to možda i vratilo poljuljano povjerenje glasača u europski projekt.

© Project Syndicate, 2014.