Poslijeratni globalni poredak nije samo zastario; to je sada oružje koje se koristi protiv nas. Tako kaže američki državni tajnik Marco Rubio, savršeno sažimajući stav svog šefa prema globalnom upravljanju. Administracija predsjednika Donalda Trumpa u potpunosti odbacuje načela koja je SAD promicao od Atlantske povelje iz 1941. godine.

Više od 70 izvršnih naredbi i memoranduma izdanih otkako se Trump vratio u Bijelu kuću 20. siječnja predviđaju vrlo drukčiji globalni sustav od onog koji je prevladavao posljednjih osam desetljeća. Nestala je ravnoteža između privilegija i obveza koja je karakterizirala poslijeratni poredak temeljen na pravilima.

Većina vlada s pravom je zgrožena onim što vide. One i dalje prepoznaju važnost sprečavanja pandemija, poštivanja trgovinskih pravila, ograničavanja učinaka porezne konkurencije koja vodi “utrci do dna” i borbe protiv klimatskih promjena. Pitanje je mogu li pronaći zajednički jezik i djelovati na učinkovit način bez SAD-a.

Poticaj za parazitizam
Vjerujemo da mogu, posebno ako Europska unija, koja se vodi pravilima i zajedničkim obvezama, preuzme vodeću ulogu u organiziranju kolektivne reakcije. U tu svrhu zemlje Unije trebale bi početi kontaktirati jedna s drugom i onima izvan bloka 27 kako bi oformile “koalicije voljnih” u četiri ključna područja: globalnom javnom zdravstvu, borbi protiv klimatskih promjena, međunarodnoj trgovini i oporezivanju korporativne dobiti.

Počnimo s javnim zdravstvom. Jedna od prvih Trumpovih odluka kao predsjednika bila je povlačenje iz Svjetske zdravstvene organizacije, potez koji je razumljivo naišao na zaprepaštenje diljem svijeta. Srećom, za sprečavanje budućih pandemija nije potrebno članstvo SAD-a u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Iako će to sigurno donijeti posljedice za proračun, ostatak svijeta može lako popuniti prazninu, koja iznosi oko 500 milijuna dolara godišnje. Najvažnije je da ta organizacija može nastaviti ispunjavati svoju misiju, posebno u siromašnijim zemljama sklonim bolestima.

Kad je riječ o klimatskim promjenama, EU već postavlja obvezujuće ciljeve politike za države članice te je stoga u dobrom položaju da djeluje složno, sklapa saveze s trećim zemljama i ostvaruje znatno veći globalni utjecaj. Mogla bi pregovarati o novim sporazumima o partnerstvu i izgraditi koaliciju voljnih održati zamah prema nultoj neto stopi emisija, unatoč povlačenju SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma. Potencijalni partneri uključuju velika napredna gospodarstva i mnoga tržišta u nastajanju, od kojih je najočitije Kina. Unatoč tome što je najveći svjetski emiter stakleničkih plinova, Kina ima interes u tranziciji na nultu neto stopu emisija.

Istina, kao što je istaknuo ekonomist dobitnik Nobelove nagrade William Nordhaus, što je veća klimatska koalicija, to je jači poticaj drugima za parazitizam na disciplini koju ona pruža. Ali taj se problem može prevladati. Nordhausovo rješenje je osnivanje klimatskih klubova čiji bi članovi uveli carinu na uvoz iz zemalja koje u njima ne sudjeluju.

Opcija možda nije zakonita prema važećim pravilima Svjetske trgovinske organizacije, ali s obzirom na Trumpovo neprimjereno ponašanje, to bi moglo biti rješenje. Kad je riječ o međunarodnoj trgovini u širem smislu, EU ima moćne karte kao odgovor na američke carine. I ovdje može stvoriti koaliciju voljnih sa zemljama koje žele nastaviti igrati po razumnim pravilima i pomoći u reformi globalne trgovinske arhitekture.

Studija slučaja

Studija slučaja – Panvita: Zašto su strateška partnerstva ključna za finaliziranje multimilijunskih akvizicija u regiji

Održiva ulaganja

Uloga razvojnih banaka u borbi protiv klimatskih promjena – prilika za poduzetnike!

Trgovinska politika ključna je nadležnost EU-a. Europska komisija pregovara o trgovinskim sporazumima u ime svih država članica, a nakon što se dogovor postigne, mora ga odobriti kvalificirana većina država članica u Vijeću EU-a i Europskom parlamentu. Kao što je pokazao neuspjeh Francuske da blokira nedavni trgovinski sporazum između EU-a i zemalja Mercosura, manjina suzdržanih ne može spriječiti volju većine.

Ne slijedi slijepo Washington
Taj je dogovor bio ključan da EU postane globalna trgovinska sila. Sada bi Europa trebala preuzeti inicijativu za okupljanje onih koji žele spasiti ono što je ostalo od trgovinskog multilateralizma i definirati program za budućnost. Očiti partneri uključuju Indiju i Kinu. Pokretanjem velikih pregovora Unija bi pokazala da ne slijedi slijepo SAD.

Time dolazimo do oporezivanja. U listopadu 2021., nakon dugog procesa rasprave, više od 140 jurisdikcija postiglo je dogovor o minimalnoj efektivnoj poreznoj stopi na dobit multinacionalnih korporacija. Ako tvrtka ne plati 15 posto u jednoj zemlji, zemlje sudionice mogu je kolektivno oporezivati na razliku, a zatim proporcionalno raspodijeliti prihode prema udjelu proizvodnje u svakoj jurisdikciji. Velika prednost tog sustava je što se sam provodi. Ako neka jurisdikcija ne naplati porez od 15 posto, druge hoće, jer se stvara snažan poticaj da ga same naplate.

Da bi stupio na snagu, sporazum moraju ratificirati nacionalni parlamenti. Dosad je to učinilo više od 40 zemalja, a mnoge druge trebale bi uskoro glasati. Odustajanje Trumpove administracije od sporazuma bilo je uglavnom simbolično jer ga Kongres nije odobrio. U svakom slučaju, druge zemlje mogu ostvariti minimalni porez iako bi trebale očekivati otpor SAD-a.

U ovom novom svijetu, u kojem će velike multilateralne institucije u bliskoj budućnosti vjerojatno biti paralizirane, koalicije voljnih bit će potrebne za unaprjeđenje globalnog napretka i suradnje. Kad je riječ o globalnom javnom zdravstvu, borbi protiv klimatskih promjena, međunarodnoj trgovini i oporezivanju korporativne dobiti, Europa može biti primjer i pomoći u održavanju multilateralizma. Sada kada Trumpova administracija otvoreno odbacuje poslijeratni sustav temeljen na pravilima u čijoj je izgradnji SAD bio ključan, Europa i ostali mogu i moraju popuniti prazninu u vodstvu, također i u partnerstvu s Kinom.

* Koautor članka je Olivier Blanchard, bivši glavni ekonomist MMF-a, viši suradnik pri Peterson institutu za međunarodnu ekonomiju

© Project Syndicate 2025.