Izbori za Europski parlament otkrili su prave razmjere frustracija, nezadovoljstva i manjka pouzdanja glasača, kako u Europsku uniju, tako i u nacionalne vlade.

Institucije Europske unije sada će se morati suočiti sa zakonodavnim procesom kojega će obilježavati rastuće nezadovoljstvo dok će uspon euroskepticizma neizostavno ostvariti dubinski udar na državnu politiku. Želi li EU zadržati odanost svekolike javnosti, morat će je saslušati i djelovati u skladu s njezinim željama. Krajnje je vrijeme za program starteških prioriteta. Nedvojbeno je da gospodarstvo u njemu mora biti na prvom mjestu. Velik napredak već je ostvaren glede novih integracijskih instrumenata kao što su Europski mehanizam za stabilnost (ESM) i bankarska unija. No i na tim područjima još ima puno posla. 

Rast i zapošljavanje
Sljedeća Europska komisija morat će odvažno poticati rast i zapošljavanje kako bi južnoeuropske zemlje pomirile svoje deficitarne i dužničke ciljeve s mjerama za poticanje rasta. Naime, samo će potonje donijeti dugoročnu fiskalnu održivost. Komisija će također morati pokrenuti mjere okrenute tržištu rada s ciljem smanjenja nezaposlenosti, napose nezaposlenosti mladih. Oporavak dinamike tržišta, potražnje i potrošnje ovisi o njezinom uspjehu na tim područjima.Niti jedna mjera okrenuta rastu nije važna poput poticaja javnog i privatnog istraživanja i razvoja. Primjerice, EU bi trebala dio potrošnje na istraživanje i razvoj (kao i potrošnju na aktivne mjere na tržištu rada za poticaj zapošljavanja mladih) izostaviti iz izračuna deficita država članica.

Zaštita ranjivih država 
Ovo je načelo već primijenjeno prilikom spašavanja financijskog sektora, što znači da nije ništa manje prikladno za ulaganja. A po pitanju dohotka, Europi je potrebna minimalna fiksalna homogenost, bar kada je riječ o oporezivanju poslovnih subjekata, želi li izbjeći potonuće.Sada kada se čini da je najgori dio krize eura iza nas, od ključne je važnosti ispraviti mane institucijskog ustroja monetarne unije. Napredak ostvaren kada je riječ o bankarskoj uniji jest bitan, ali još uvijek nedostaju dvije ključne sastavnice: prvo, istinska rehabiliacija europskog bankarskog sustava kako bi se osigurao nastavak protoka kredita diljem eurozone i odvratila pojava deflacije te drugo, mutualizacija duga s ciljem zaštite ranjivih država od tržišnih previranja.

Uloga Europske središnje banke iznimno je važna za oba postupka, kao i za nastavak promicanja rasta (kako kroz ekspanzionističku monetarnu politiku, tako kroz omogućavanje pristupa tržištu državama čije financije i dalje ovise o implicitnom jamstvu Europske središnje banke).No Europa mora riješiti i druge probleme osim gospodarstva. Naime, svijet neće zastati i pričekati dok ne riješi sve što ju muči. Prilika da se ponovno razmotri i europska vanjska politika sama se nameće. I u tom pogledu europska vizija trebala bi se usmjeriti na izazove s kojim je suočena u tri susjedne regije. Istočno susjedstvo Europe obilježeno je ukrajinskom krizom. Nakon ruskog protuzakonitog pripajanja Krima i nastavka previranja u istočnoj Ukrajini, Europa mora iznova razmotriti odnose s Putinovim Kremljom. Zbog geografske blizine, povijesnih poveznica i energetske ovisnosti Rusija je partner od ključne važnosti za budućnost Europe, no Putinova vanjska politika predstavlja neposredni izazov europskoj sigurnosti i jedinstvu.

Istovremeno južno susjedstvo Europe i dalje prolazi kroz iznimno nesiguran proces društveno-političke tranzicije. U nekim slučajevima, poput tuniškog, taj se proces zasad uspješno odvija, no drugdje, kao primjerice u Siriji, slijed zbivanja je u najmanju ruku obeshrabrujuć.U određenom smislu Europa se naizgled povukla s južne obale Sredozemlja, što je djelomično nadomješteno priljevom gospodarske pomoći iz zaljevskih zemalja. Za arapski svijet, koji prethodno nije bio sklon takvim iskazima solidarnosti, ovo je dobrodošla novina (sjetimo se Palestine, koja je i dalje ovisna o europskim sredstvima za održavanje osnovnih službi). Svejednako, Sjeverna Afrika teško će se oporaviti bez jače uključenosti EU.

Bolja migracijska politika
Treće europsko susjedstvo, kojim je najteže upravljati, proizlazi iz međuovisnosti te zahvaljujući njoj cijeli svijet postaje susjedstvo Europe. Gospodarske, političke i društvene poveznice, a ne geografija određuju neprestanu promjenu granica u tom susjedstvu, u kojemu se nalaze najvažniji europski partneri, od Sjedinjenih Američki Država, preko Kine, do ostalih zemalja u usponu i nedržavnih igrača. Suradnja s njima zahtijeva jasan stav koji podupire globalnu vladavinu i učinkoviti multilateralizam na svim razinama.

Za Europu je međuovisnost u snažnoj korelaciji s energetskom sigurnošću. Napredak prema energetskoj uniji od ključne je važnosti te bi stoga trebao postati jedan od glavnih ciljeva nove Komisije. Jedinstvena energetska politika mora se temeljiti na jedinstvenom tržištu i zajedničkom planiranju ulaganja te istodobno zadovoljiti mješavinu različitih izvora i otkupa trećih strana.Navedeno pretpostavlja ne samo regulativu na razini cijele EU u punom smislu riječi (koja je trenutno prekomjerno međudržavna zahvaljujući ustroju Agencije za suradnju energetskih regulatora EU), već i bolju infrastrukturu, uključujući dalekovode, naftovode i plinovode koji bi međusobno spojili pojedine države članice. To će zahtijevati puno bržu izvedbu projekta Transeuropske energetske mreže (TEN-E). Nadalje, Europa bi trebala razmisliti o centralizaciji otkupa energije od trećih strana kao što je već predložio poljski premijer Donald Tusk.

U najmanju ruku potrebna je veća transparentnost u otkupu energije pojedinih zemalja članica od trećih strana. Na primjer, današnji sporazumi o otkupu između poslovnih subjekata u raznoraznim državama članicama i ruskog plinskog giganta u državnom vlasništvu Gazproma strogo su povjerljivi. U ovom procesu energetske integracije bankarska unija nudi naznake rješenja kako osigurati zajedničke interese te održati ravnotežu između glavnih institucija EU: Europske komisije, Europskog parlamenta, Vijeća Europe i Europske središnje banke. Istim bi se temama trebala voditi i nova Komisija u oblikovanju jedinstvene migracijske politike koja neće samo ušutkati ksenofobe, nego i dati koherentnost bezgraničnom schengenskom području, jednom od najvećih europskih postignuća.

Podrška građana
Institucije EU moraju same sebe revitalizirati te vratiti podršku europskih građana. Moraju demonstrirati učinkovitost, sposobnost inovacije i mogućnost da pokrenu kontinent obnovljenom dinamikom i pokretačkom snagom. Postavljanje pravih prioriteta pritom je prvi i ključni korak.

© Project Syndicate, 2014.