Onaj tko ne plati radnika nije platio porez, a tko ne plaća porez čini najveći grijeh prema državi. Štiteći radnike, država štiti sebe.

Ako se država nije u stanju zaštititi, tko jest? Donosioci političkih odluka često su razvučeni između ideala pravednosti, kojem trebaju težiti, i nasušne potrebe da svojim aktima stvore temelje uređenog društva. Do tog rascjepa uglavnom dolazi u trenutku kada voda dođe do grla, čemu je razlog inercija i nečinjenje, a često i pogodovanje određenim interesnim grupama. Jedan od takvih primjera je novi stečajni zakon, koji je stupio na snagu prije nekoliko dana. Na stranu svi aspekti koje taj akt povlači za sobom, poput mogućnosti da radnici efikasno i institucionalno štite potraživanja za svoj rad. Zaustavimo se na činjenici da će u narednih nekoliko mjeseci s popisa sudskog registra nestati 15 tisuća firmi.

Uglavnom onih trgovačkih društava osnovanih mutnim motivima, koji su mahom služili za jednokratne transakcije sumnjiva podrijetla, iza kojih stoje svakojake muljaže, tvrtki koje nemaju zaposlenih. Frapantan je podatak da je 15 tisuća fantomskih firmi iza sebe ostavilo 14 milijardi kuna duga. To je 16,5 posto državnog proračuna, više od dva proračuna Grada Zagreba i otprilike suma novca koja u jednoj godini, ovisno o žetvi, završi u blagajnama Konzuma. Istina, novi stečajni zakon neće vratiti taj novac onome kome pripada, niti će pripomoći u privođenju pravdi onih koji su taj novac neopravdano strpali u svoj džep. Pripomoći će, međutim, sređivanju stanja na hrvatskim trgovačkim sudovima, koji su jedan od ključnih generatora nereda u gospodarstvu.

Ipak, na kraju ostaje pitanje što se dosad čekalo? Ovakvim stečajnim zakonom koji, između ostalog, radnike miče iz redova topovskog mesa, Hrvatska pribjegava jednom od osnovnih alata uspostave danas već zastarjelog modela socijalne države kakav je postavljen još u 19. stoljeću. Kao nebrojeno puta dosad, naša država decenijama kaska za civilizacijskim tekovinama razvijenog, modernog zapadnog društva. Zakoračili smo na stepenicu na kojoj država štiti sebe tako što štiti radna mjesta, dok oni napredniji pokušavaju dokučiti kako zaštititi čovjeka.