Stalnim napadima na ministricu Jadranku Kosor i ministra Ivana Šukera te hvaljenjem premijera Ive Sanadera, s kojim bi kako kaže, pregovore riješio u nekoliko minuta, Vilim Ribić uvelike ugrožava svoju vjerodostojnost.

Pregovarajući sa strankom na vlasti unutar koje se odavno zna tko odlučuje, a tko izvršava, Ribić je krenuo u providan i smiješan medijski spin. Zar stvarno itko vjeruje kako se Jadranka Kosor i Ivan Šuker, ministarski dvojac koji uz Sanadera sjedi već drugi mandat, ne mogu dogovoriti sa sindikatima, a premijer eto može? Zar itko, osim Ribića, može vjerovati u takav scenariji kao iz neke bajke u kojoj će Sanader, a da prije nije razgovarao sa svojim najbližim suradnicima stati na stranu sindikata? Ribić samo ide na ruku premijeru koji se često voli u maniri velikog vođe pojaviti u zadnjoj sekundi i presjeći nedoumice. Stoga oštar i kritičan vođa sindikalne pobune postaje samo dobro usmjeren igrač u Sanaderovoj kampanji vodeći vodu na njegov mlin. Može se biti izmanipuliran na više načina, ali sam sebe dovesti u poziciju da se zaziva pregovarčkog oponenta riječima o njegovoj “pameti i trezvenosti” nije čest slučaj. Tako je hrvatska sindikalna scena još jedanput pokazala koliko je nedorasla svom zadatku i koliko su političari u svojim nastupima pametniji. Zanimljivo je da su vođe sindikata na vlasti puno duže od političara, ali možda je to i razlog zašto su tako opušteni kao da se igraju s imaginarnim ljudima, a ne egzistencijom stotina tisuća zaposlenih. Na ruku im u ovom trenutku idu lokalni izbori, a kada oni prođu, bojim se da će sindikati otkriti kako im je možda lakše bilo pregovarati s Jadrankom Kosor i Ivanom Šukerom nego s njihovim nadređenim. Ne treba još dugo čekati da se vidi.