Tijekom posljednjih četvrt stoljeća ostvarili smo golem napredak u borbi protiv siromaštva.

Godine 1990. 36 posto svjetskog stanovništva ili 1,9 milijardi ljudi zarađivalo je manje od 1,25 dolara dnevno. Do sljedeće godine procjenjujemo da će se ta stopa smanjiti na 12 posto, što predstavlja smanjenje od dvije trećine u 25 godina. To znači da će do sljedeće godine milijarda ljudi manje živjeti u ekstremnom siromaštvu u usporedbi s 1990. godinom. To predstavlja golem napredak. Međutim, bit će znatno teže pomoći u tome da sljedeća milijarda ljudi izbjegne siromaštvo. Imamo dosta posla, posebno u subsaharskoj Africi, gdje se procjenjuje da se otprilike 450 milijuna ljudi svaki dan budi u siromaštvu. 

Nužnost rasta
Mi u Grupaciji Svjetske banke imamo dva cilja: stati na kraj ekstremnom siromaštvu do 2030. godine te pojačati ono što zovemo "ravnomjernijim prosperitetom" među najsiromašnijih 40 posto stanovništva u zemljama u razvoju. Jačanje ravnomjernijeg prosperiteta znači rad na tome da se kroz rast globalnog gospodarstva poboljšaju životi svih pripadnika društva, a ne samo sretne nekolicine.

To znači podizanje dohotka donjih 40 posto stanovnika u zemljama u razvoju te poboljšanje njihovog pristupa bitnim stvarima u životu, uključujući hranu, krov nad glavom, zdravstvenu skrb, obrazovanje i radna mjesta. U osnovi, povećanje osobnog dohotka, iako je važno, predstavlja samo dio jednadžbe u postizanju ravnomjernijeg prosperiteta. Također nam je potreban gospodarski rast kako bi se ostvarile prednosti kojima se stvaraju pravednija društva. Tako je, uz povećanje dohotka, jačanje ravnomjernijeg prosperiteta usredotočeno na poboljšanje rodne jednakosti i pristupa hrani, stambenom prostoru, čistoj vodi, sanitarnim čvorovima, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i radnim mjestima za osobe s niskim dohotkom.U biti, tu se radi o cilju smanjenja globalne nejednakosti. Kao što pokazuje širenje virusa ebole u zapadnoj Africi, značaj tog cilja ne može biti jasniji.

Borba protiv virusa je borba na mnogim frontama – ljudski životi i zdravlje su među najvažnijima. No to je i borba protiv nejednakosti. Znanje i infrastruktura za liječenje bolesnih i za obuzdavanje virusa postoje u zemljama visokog i srednjeg dohotka.Međutim, tijekom brojnih godina nije nam uspjelo omogućiti da te stvari budu dostupne osobama niskog dohotka u Gvineji, Liberiji i Sierra Leoneu. Tako da sada tisuće ljudi u tim zemljama umire zato što su u lutriji rađanja izvukli pogrešno mjesto rođenja.

Nagrada za rad 
Jačanje ravnomjernijeg prosperiteta je osim toga važno i za ostvarenje pravde. Oxfam International, organizacija koja se bori protiv siromaštva, nedavno je izvijestila da najbogatijih 85 ljudi svijeta zajedno imaju jednako koliko i najsiromašnijih 3,6 milijardi osoba. Toliki broj ljudi u subsaharskoj Africi pa i Aziji i Latinskoj Americi koji žive u ekstremnom siromaštvu predstavlja stanje koje je kao mrlja na našoj kolektivnoj podsvijesti. Zaštita sposobnosti pojedinca da za naporan rad i uspjeh bude financijski nagrađen izuzetno je važna. Ona rađa motivaciju, ona potiče inovacije te omogućuje ljudima da pomažu jedni drugima. Kako dakle izgleda jačanje ravnomjernijeg prosperiteta?

Jedno važno mjerilo je relativna razina dohotka najsiromašnijih 40 posto stanovništva neke države. Tijekom 2000. godine ti su radnici ostvarivali brže stope rasta dohotka od općeg stanovništva u 52 od 78 zemalja niskog dohotka. Ali nejednaki napredak u ostvarivanju Milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda pokazuje da je opće blagostanje kućanstava u donjih 40 posto i dalje mnogo niže nego u kućanstvima višeg dohotka. Drugim riječima, iako njihov dohodak brže raste, kućanstva niskog dohotka nisu ostvarila iste društvene koristi kao što je to slučaj s bogatijima, uključujući pristup hrani, čistoj vodi ili sanitarnim čvorovima. 

Pouke iz iskustva
Jačanje ravnomjernijeg prosperiteta je način na koji Grupacija Svjetske banke rješava izazov nejednakosti. Naše nam iskustvo govori da su četiri strategije također od ključne važnosti za ostvarenje ovog cilja: izgradnja ljudskog kapitala, izgradnja dobro osmišljenih i provedenih mreža socijalne zaštite, ponuda inicijativa privatnom sektoru za stvaranje dobrih radnih mjesta te provedba fiskalno i ekološki održivih politika kako bi se ostvarili ovi ciljevi. Ravnomjerniji prosperitet je dio naša dva cilja iz jednog jednostavnog razloga: potreban je kako bi se stalo na kraj siromaštvu.