Izgledi američkog gospodarstva za blisku budućnost su se poboljšali zahvaljujući naglom rastu prosperiteta kućanstava u 2013. godini, kao i kraju fiskalnog opterećenja uzrokovanog povećanjem poreznih stopa u 2012. SAD sada ima priliku povećati stvarni BDP po glavi stanovnika (uz inflacijsku prilagodbu) snažnije od slabašnih 1,7 posto, koliko je iznosila prosječna zabilježena stopa rasta u godinama od početka oporavka u ljeto 2009.

Naravno, značajno snažniji rast BDP-a u 2014. nije zajamčen. Kao prvo, postizanje rasta zahtijeva prevladavanje negativnih posljedica skoka dugoročnih kamatnih stopa što je slijedilo najavu Banke saveznih rezervi iz lipnja prošle godine o tome da će ove godine vjerojatno okončati svoj program otkupa imovine. Nadalje, tmurni oblak povećanja proračunskog deficita koji se nadvio nad kraj desetljeća te eksplozije državnog duga nakon toga također obeshrabruje ulaganja i potrošnju.

Varljiva statistika
No pogledajmo onkraj 2014. i zapitajmo se što će se dugoročno dogoditi s američkim gospodarskim rastom. Kongresni ured za proračun (CBO) predviđa da će rast po glavi stanovnika usporiti te pasti s 2,1 posto, koliko je iznosio u 40 godina prije izbijanja recesije, na samo 1,6 posto između 2023. i 2088. Glavni razlog tome jest smanjenje broja zaposlenih u omjeru prema broju stanovnika, što je odraz starenja američke populacije, niže stope nataliteta te smanjenja udjela žena u radnoj snazi. Iako se broj zaposlenih u prosjeku od 1970. do 2020. godišnje povećavao za 1,6 posto, CBO predviđa pad godišnje stope rasta na samo 0,4 posto u desetljećima koja slijede.

No čak i ako se ove brojke uzmu doslovno kao naznaka budućeg životnog standarda, one ne podržavaju trenutno rašireni strah da će djeca današnje generacije živjeti lošije od svojih roditelja. Godišnja stopa rasta po glavi stanovnika od 1,6 posto znači da će dijete rođeno danas u prosjeku u dobi od 30 godina imati realne prihode 60 posto više nego što su njegovi roditelji imali u istoj dobi.Naravno, neće svi uživati u prosječnoj stopi rasta. Neki će u narednih tridesetak godina ostvariti prosječni porast viši od 60 posto, dok drugi neće uspjeti doći ni na tu razinu. Međutim, tridesetogodišnjak koji 2044. bude ostvarivao samo pola prosječne stope rasta opet će imati realni prihod koji je gotovo 30 posto viši od prosječnog u 2014.Međutim, situacija je još bolja nego što brojke daju naslutiti. Premda vladini statističari daju sve od sebe da vremenski baždare porast stvarnog BDP-a, postoje dva problema koja je vrlo teško premostiti u mjerenju stvarnog prihoda: porast kvalitete roba i usluga te uvođenje novih.

Smatram da zbog oba ova problema službena mjerenja rasta stvarnog BDP-a umanjuju istinski rast životnog standarda kojega bi stvarni BDP trebao naznačiti. Uzmimo za primjer razmatranje poboljšanja kvalitete. Ako ove godine plaćam istu cijenu za neki proizvod ili uslugu kao i prošle godine, a kvaliteta tog proizvoda ili usluge je bolja, moj životni standard se poboljšao. Isto se odnosi i na poskupljenje kao posljedicu poboljšanja kvalitete. Nažalost, vladini statističari ne mogu procjenjivati poboljšanje kvalitete svega, od restoranske hrane do zdravstvene njege. Stoga, uzme li se u obzir samo cijena obroka ili dan bolničkog liječenja, dolazi do napuhavanja cjenovnog indeksa i podcjenjivanja porasta stvarnog životnog standarda.

Vrijednost lijekova
Problem vezan uz razmatranje novih proizvoda još je teži. Gotovo svi oko nas koriste pametne telefone, prijenosna računala ili tablete. Znamo da su oni skupi i koliko dodaju ukupnoj nominalnoj vrijednosti BDP-a. No koliko bi povrh standardne maloprodajne cijene pojedinci platili da zadrže te žarko željene proizvode? Isto tako, kolika je za pacijente vrijednost laparoskopije ili lijekova koji im ublažavaju tjeskobu ili sprječavaju srčani udar? Ukratko, uvjeren sam da stvarni životni standard koji nam omogućuju roba i usluge koje kupujemo raste brže nego što službeni podaci pokazuju. Tako je sada, a tako će biti i u budućnosti.

© Project Syndicate, 2014.