Od 23. do 26. svibnja birači diljem Europske unije izaći će na birališta kako bi izabrali članove Europskog parlamenta.

Puno toga bit će na kocki. "Još nikada od Drugog svjetskog rata Europa nije bila od tako velike važnosti", nedavno je napisao francuski predsjednik Emmanuel Macron, "pa ipak Europa još nikada nije bila u tako velikoj opasnosti". Snage koje predstavljaju izazov za temelje europskog projekta trenutno su u porastu: zagovornici Brexita u Velikoj Britaniji, populističke vlade u srednjoj i istočnoj Europi te krajnje desne stranke koje se nalaze na vlasti ili blizu nje gotovo posvuda.

Ipak, zagovornici daljnjih europskih integracija pronalaze utjehu u smjelim izjavama Emmanuela Macrona, najviše proeuropski orijentiranog francuskog predsjednika u posljednjih nekoliko desetljeća. Nadolazeći izbori dodatno će utvrditi rastući raskol između onih koji žele manje Europe i onih koji žele više. Fragmentirani parlament koji će iz toga vjerojatno proizaći izazvat će dodatnu neizvjesnost po pitanju smjera Europske unije u budućnosti. Iz općenitije perspektive, čini se da je europska politika zrela za temeljno restrukturiranje, gdje će dugotrajna podjela između stranaka lijevog i desnog centra biti zamijenjena razlikama po pitanju razmjera daljnjih europskih integracija.

Potencijal otvorenih tržišta
Oni koji podržavaju dublje integracije također općenito imaju pozitivan stav o globalizaciji. Istina, njima se možda ne dopadaju velike nejednakosti i tržišta na kojima pobjednik uzima sve kao posljedice globalizacije. Međutim, oni prepoznaju potencijalne dobrobiti otvorenih tržišta i otvorenog globalnog gospodarstva, pod uvjetom da postoje odgovarajući propisi.

Oni također vjeruju da bi integriranija Europa imala neophodnu težinu da učini takve propise izvedivima. Za razliku od njih, nacionalisti koji se protive daljnjim europskim integracijama, često se opiru globalizaciji. Oni zagovaraju povratak u slabije integriranu Europu suverenih nacija-država i ponovno preuzimanje aktivnosti od europskih institucija i smanjenje dosega njihovog utjecaja. Neki od njih žele da Europska unija uopće ne postoji.

Prema rezultatima istraživanja javnog mnijenja, anti-europske skupine i populističke skupine desnog krila zajedno će dobiti oko jedne trećine zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu kojih je ukupno 751. Europska pučka stranka (EPP), koja pripada desnom centru i Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) lijevog centra, mogle bi ostati dva najveća odvojena bloka, ali one će vjerojatno izgubiti svoju trenutačnu kombiniranu većinu glasova u Europskom parlamentu. 

Centristički Savez liberala i demokrata za Europu (ALDE) najverojatnije će biti najmanji blok. No, ako mu se odluči pridružiti Macronova stranka Republika u pokretu (La République En Marche!), što se čini vjerojatnim, stranka ALDE mogla  bi oformiti važnu skupinu s više od 13% zastupničkih mjesta. Zeleni iz raznih zemalja (prije svega iz Njemačke) zauzet će centar i dio ljevice, zajedno s Ujedinjenom europskom ljevicom/Nordijskom zelenom ljevicom.

Kako uvjeriti EPP?
Takav će ishod znatno otežati formiranje stabilnih saveza i mogao bi zakomplicirati postupak izbora sljedećeg predsjednika Europske komisije. EPP, S&D i ALDE vjerojatno će zajedno jedva imati većinu i svakako postoji mogućnost da ne glasaju uvijek zajedno.  Daljnja integracija eurozone trebala bi biti najveći prioritet novom Europskom parlamentu.

Uz Macronovu podršku ALDE će najvjerojatnije preuzeti vodstvo u predlaganju proračuna eurozone i ministra financija, kao i veću koordinaciju fiskalne politike. S&D vjerojatno će biti spreman podržati neki oblik takve integracije, pod uvjetom da ona ima snažnu socijalnu dimenziju – možda čak i osiguranje u slučaju nezaposlenosti u eurozoni.  No, bit će znatno teže uvjeriti EPP koja bi se mogla suprotstaviti daljnjoj integraciji i pridružiti se desno orijentiranim euroskeptičnim strankama.

Izazov migrantske politike
Čak i ako se daljnja integracija eurozone za sada stavi na čekanje, ona je od ključne važnosti za europski projekt. Gospodarski oporavak EU posustaje i univerzalna monetarna politika ne može, i ne bi trebala, biti primorana nositi cijeli teret makroekonomske politike. Nepovratno fiksirani tečaj kojega je stvorila eurozona ne ostavlja prostora za nacionalne monetarne politike, dok bi znatno odstupanje fiskalne politike uzrokovalo krizu kakvu su već iskusile južne članice EU.

Moramo se stoga nadati da će doći do ponovnog oživljavanja Macronovih prijedloga o integraciji koje je promicao na početku svog predsjedničkog mandata te da će on uspjeti nagovoriti njemačku kancelarku Angelu Merkel i EPP da mu pruže podršku. Možda će kancelarka Merkel, koja neće tražiti još jedan mandat i možda razmišlja o svojoj političkoj ostavštini, napokon poželjeti dozvoliti eurozoni da napravi pomak prema naprijed. Migracijska politika bit će još jedan od izazova, jer će se euroskepticima pridružiti "Istočno Europljani". Stoga će centrističke stranke imati velikih poteškoća u pronalaženju i zadržavanju većine, osobito obzirom na suspenziju stranke Fidesz mađarskog premijera Viktor Orbána iz Europske pučke stranke u ožujku.

Međutim, unatoč svim problemima s kojima je Europa suočena i njenoj političkoj fragmentaciji, nadolazeći izbori odražavaju uspjeh europskog projekta: 28 zemalja sudjeluje u prekograničnim izborima s paneuropskim strankama i već dijeli veliki dio suvereniteta. Nadalje, prema istraživanju Eurobarometra koje je objavila Europska komisija, 55% europskih građana vjeruje da bi se više odluka trebalo donosti na razini Europske unije. U tom kontekstu, europski izbori, koji se održavaju ovog mjeseca, uvelike su ohrabrujući. U svijetu kojem prijete duhovi ekstremnog nacionalizma, oni su jedinstvena manifestacija volje za izgradnjom zajedničke budućnosti.

© Project Syndicate, 2019.