Da Lactalis krene u istiskivanje malih 
dioničara ne bismo skupili 50 potpisa protiv

Autor: Tomislav Birtić , 02. lipanj 2013. u 22:00

Kolega se nadao da će Lactalis kupovati po barem 750, nadali smo se i dividendi, sad se bojimo istiskivanja.

Dok poput smirenog ribiča sjedim, gotovo meditiram nad tržištem – savjet ne tražim, niti bih ga dao – registrirao sam tri važne informacije nakon kojih sam mogao nastaviti 'drijemati':

Njemačka olabavljuje, više ne inzistira na tako groznoj štednji (rekao bih da je to maestralno odigrano, od cijeđenja juga do krajnjih granica do zarađivanja drugim načinom, to jest labavljenja), Britanija će u infrastrukturu (a kojom štakom da si pomogne nego građevinom) dodati 15 milijarda funta, i Dukat je uspio dobiti dodatnih 46,23 posto dionica Ljubljanskih mlekarni, pa sada ima 96,52 posto tvrtke (što ne bih spominjao, vijest je stara tjedan dana, da nisam dobio pismo iz Zadra). Mali dioničar Dukata, detalji poznati… no zvat ću ga Ante, surfao je jer ga je zanimalo što je to skrbnički račun, i boji se da će se morati oprostiti od svojih dionica. Zaposlen je u Dukatu, odnosno Mljekari Zadar koju je Rajić kupio i pripojio Dukatu, misli, 1993. godine. "Tih godina ljudi su dionice prodavali za siću. Neki su ih dali za 100 njemačkih maraka, a ima i slučaj jednog od radnika koji ih je dao za radne cipele. Ljudi nisu znali što je to i što bi s time", piše Ante. "Ja sam ih zadržao iz, hajdemo reći, sentimentalnih razloga, i ne posjedujem više ničije dionice. Mislio sam, bit će dividenda, i lijepo bi sjela da se dijelila svake godine. Svaki dan pratim stanje na burzi u vezi mojih dionica, pogotovo kad vidim da je očišćena Karlovačka mljekara, a još malo ostaje od Ljubljanskih mlekarni.

Kakav kraj predviđam

Strah me je što će biti s nama…" Uglavnom, kolega suvlasnik se nadao da će Lactalis od skrbničkog računa kupiti po bar 750, nadao se, kao što se i ja nadam, dividendi, a sad se, izgleda više od mene, boji istiskivanja. Ne zna čak ni je li mu žao što u lipnju 2006. nije prodao većinskom vlasniku po nešto manje od 750, jer da je tada novac koji bi zaradio prodajom oročio sada bi imao… Pitao me je jesam li i dalje vlasnik dionica, i što, kakav kraj, predviđam.

Ne predviđam. Nadam se da će većinski vlasnik biti fair kao i dosad. Da neće istisnuti radnike koji posjeduju dionice, menadžere koji su ih, pretpostavljam, dobili za nagradu, nas male dioničare koji želimo nagradu za fundamentalističko držanje umjesto trejdanja. Već sam pisao, da nema straha od istiskivanja, ne bih pola svog paketića prodao po 670, nego bih smireno čekao ili dividendu, ili, po mom kriteriju, pretjeranog optimistu. Ma, ponavljam, ovaj put stvarno naglašavam da savjet ne tražim, niti bih ga dao, ponavljam da morate znati da sam prije nekoliko godina bio najveća budala koja je ikad nešto čeprkala po burzi, no onaj nalog za 35 komada po 1200 kuna, to je moj nalog. Dukat je, narodski rečeno, pokupovao sve što se u regiji može kupiti, Dukat je točno ono što želim, volio bih da sve kompanije koje suposjedujem imaju većinskog vlasnika koji drži 90 i više posto firme, a mene ne tjera van. Želi li netko platiti moje dionice 1200 kuna za komad, u redu, neka ih nosi. Istisnu li me po manjoj cijeni, smatram se oštećenim, ali znao sam pravila igre.

Iz petnih žila

Nažalost, dragi moj Ante, iako mislim da je to o čemu vi govorite jedno od najvažnijih pitanja ove zemlje, predviđam da nas dvojica, da se potrudimo iz petnih žila, ne bismo skupili ni pedeset potpisa. No, pustimo sad što ne možemo, držimo se onoga što možemo, a možemo promisliti o rizicima, pa ih prihvatiti ili ne prihvatiti. Savjet ne tražim, niti bih ga dao, pola rizika sam prodao po 670, a pola još držim. Ne kupujem po 350, po koliko sam, otprilike, kupovao, što ne znači da u nekoj budućnosti neću, a zadržavam pravo i da prodam za manje od 1200. I sve što imam za reći je da se slažem sa svima koji se zalažu za obrazovanje. Smatram da je razumijevanje rizika skoro pa krajnji stadij znanja u ovoj igri.

Drugi čitatelj, zvat ću ga Luka, dijelom rješava stambeno pitanje a dijelom investicijsku klasu, želi znati koje je agencija pristala s prodavačima pregovarati u moje ime. Na to pitanje mogu odgovoriti i bez uobičajenog da savjet ne tražim, niti bih ga dao. Za cijenu koju ja pristajem platiti, ni jedna agencija, pa čak ni ona što je pristala, na kraju nije pristala obaviti taj posao za mene.

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).

Komentirajte prvi

New Report

Close