Jeste li se zapitali zašto u Hrvatskoj već tri godine slušamo o Kickstarteru, a Kickstertera i drugih crowdfunding platformi nema?

Nema ni Doniralice koja je trebala postati predvodnik crowdfunding revolucije u Hrvatskoj. Jeste li se zapitali zašto je u 2015. godini u Hrvatskoj crowdfunding i dalje na rubu ilegale? Jeste li se zapitali zašto je uopće ovaj novi način prikupljanja početnog kapitala gotovo nezakonit ako ste običan građanin koji želi pokrenuti biznis, i to u državi gdje je neizmjerno teško ili gotovo nemoguće doći do početnog kapitala za svoj biznis? Zašto je k tome tako u državi koja je članica EU, a Europska komisija inzistira da se razvoj crowdfundinga postavi visoko na popis prioriteta svih vlada članica Unije? Odgovor je, nažalost, vrlo prozaičan, zbog – računa.

Test tržišnog interesa
Dok je razlog prozaičan, problemi koje stvara nisu. Država se proteklih godina nije bavila crowdfundingom, ali Hrvati su se njima itekako bavili i bave se sve više. Globalna crowdfunding platforma Kickstarter u prošloj godini privukla je 3,3 milijuna donatora/podržavatelja, gotovo iz svih država svijeta, koji su niz kampanja poduzetnika podržali s fantastičnih 529 milijuna dolara početnog kapitala. Kad se tom iznosu dodaju i druge platforme onda je brojka daleko veća. Prema istraživanju portala Crowdfunding.hr lani se toj globalnoj crowdfunding zajednici priključilo čak 6636 građana Hrvatske kao donatori, podržavatelji i investitori, a 14 vrsnih poduzetničkih projekata iz najmlađe članice EU privuklo je 2,76 milijuna kuna početnog kapitala.

Domaćih uspjeha u crowdfundingu je niz. U mnogim područjima, od proizvodnje računalnih igara, organiziranja koncerata ili pak izrade dizajnerski jedinstvenih predmeta, pokazalo se, nema boljeg mjesta za testirati vlastite poduzetničke ideje na tržištu nego organizirati Kickstarter kampanju i vidjeti koliko će stvarnih ljudi donirati stvarnog novca uvjereni da ste napravili nešto što vrijedi podržati vlastitim novcem. Kickstarter je postao ultimativni test tržišnog interesa. Traje mjesec dana i nosi vrlo opipljive rezultate. I nije Kickstarter jedini. Prije dvije godine hrvatsko-slovenski startup Bellabeat preko druge je crowdfunding platforme Indiegogoa prikupio svoj prvi kapital. Bilo je to nešto više od 11 tisuća dolara.

Danas je pak Bellabeat sa ukupno prikupljenih 7,4 milijuna dolara investicija najuspješniji domaći startup u privlačenju kapitala, a od prije nekoliko dana i rekorder po iznosu sklopljenih poslova sa stvarnim kupcima na tržištu. Lani je preko crowdinvesting platforme Seedrs Zagrebački inkubator poduzetništva (ZIP) prikupio novac za prvi hrvatski seed fond. U ZIP Acclerator1 kroz crowdfunding kampanju novac su uložili: kanadski poduzetnik hrvatskog podrijetla Damir Slogar, najaktivniji poslovni anđeo u Hrvatskoj Saša Cvetojević i predsjednik Hrvatske mreže poslovnih anđela Mihovil Barančić.

Na popisu investotora i crowd-investitora još su Lucijan Carić, Tomislav Sekerija i Nenad Bakić. Ukupno su skupili 660 tisuća dolara. Uspješnom domaćem crowdfunding nizu lani se priključio i hrvatski tim za proizvodnju računalnih igara Ironward. Taj je tim za svoje novo ostvarenje, igru The Red Solstice, od čak 1504 donatora preko Kickstartera prikupio 380 tisuća kuna početnog kapitala. Ove godine hrvatskih uspjeha u crowdfundingu bit će zasigurno još više.

Diskriminacija u Hrvatskoj
Nažalost, nad svim tim postojećim i budućim uspjesima obećavajućih hrvatskih poduzetnika visi siva hrvatska zbilja. Vani se na Kickstarteru i Indiegogou vrte milijuni, ali oni u Hrvatsku zapravo nikad nisu došli. I neće. Ne stoga što ne postoje ili što ne pripadaju stvarnim hrvatskim građanima, već zato što nad njima visi nedorečena i paradoksalna zakonska situacija vezana za – račun. Jeste li kao hrvatski građanin ikad poželjeli ispisati nekome račun?

Kao hrvatski građanin na to nemate pravo. To što imate OIB, jednako kao što ga ima svaka pravna osoba, ne daje vam za pravo da i vi ispisujete račune. To što hrvatskim tvrtkama račune mogu ispisivati osobno strani građani, također ne daje vam za pravo da i vi ispisujete račune. Kao hrvatski građanin poslovno ste diskriminirani. Razloga za to ima mnogo. Od toga da se tako stvaraju prepreke ulasku nove konkurencije za male poduzetnike, posebno u određenim djelatnostima gdje postoje snažne cehovske organizacije. Nadalje, diskriminira se i zbog niza uvjeta, od edukacije, certifikata i inih stvari, koje treba platiti da bi se mogli baviti određenim djelatnostima itd.

Konačno, diskriminira se i zato što je porezni aparat podešen tako da služi sam sebi, a ne da uči, razvija se i potiče uspješne poduzetnike. To je razlog zašto unatoč direktivama EU hrvatska Porezna uprava uopće ne može procijeniti koliko bi u ovoj godini trebala prikupiti poreza od Amazona, Applea, Googlea, PayPala, Microsofta i drugih internetskih igrača od kojih građani kupuju putem interneta.

Pokrivanje troškova
Problem s računom zapravo je u tome što ako kao građanin ne možete izdati račun, onda ne možete ni stvoriti porezno opravdane troškove. A ako ne možete ostvariti porezno opravdane troškove, onda vam je bolje ne unositi novac koji ste skupili preko crowdfundinga u Hrvatsku. Svaki normalan poduzetnik generira troškove da bi smanjio poreznu osnovicu.

Crowdfunding projekti to, k tome, ne rade zbog poreza već zato što u pravilu kroz crowdfunding kampanje skupljaju tek onoliko novca koliko iznosi trošak ljudi, materijala i usluga potrebnih da realiziraju svoj proizvod. Njihov je cilj znači, da kroz proizvodnju tu osnovicu izjednače s nulom. K tome, većinu takvih projekata pokreću fizička lica, a ne poslovni subjekti. I tako sami sebi stvaraju radna mjesta i buduću poduzetničku perspektivu. Porezna zasad žmiri, ali državi bi bilo bolje da građane ovlasti izdavati račune.