Kada sam kao glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja prije gotovo petnaest godina započinjala kampanju "Hrvatska – GMO free zemlja" imala sam jasan cilj – očuvati bioraznolikost, zaštititi tradicionalnu domaću proizvodnju hrane, osigurati pravo na izbor hrvatskih građana koji većinom ne žele konzumirati hranu koja sadrži GMO te istaknuti prednost Hrvatske u odnosu na ostale države u smislu turističke ponude.

Kao biologinja i ekologinja svjesna sam rizika koji sa sobom nosi ispuštanje živih GMO-a u okoliš jer je riječ o bespovratnom procesu s teško sagledivim posljedicama zbog čega Kartagenski protokol o biološkoj sigurnosti i uspostavlja načelo predostrožnosti. Kao teologinja podržavam poštivanje bioetičkih principa koji su kod primjene GMO-a potpuno potisnuti jer onaj tko sjeme patentira i učini ga sterilnim želi učiniti poljoprivrednike ovisnima o tom sjemenu. Time ustvari želi kontrolu nad proizvodnjom hrane i cjelokupnim prehrambenim lancem što je nemoralno.

Politička usklađivanja 
Već tada je pritisak onih koji Hrvatsku bez GMO-a ne žele bio snažan. Intervenirala su i veleposlanstva nekih zemalja, no otpor građana, suradnja s organizacijama civilnog društva, priznatim znanstvenicima i uglednim stručnjacima za 10-tak godina omogućila je da se sve hrvatske županije proglase slobodnima od GMO-a, te sukladno postojećem zakonodavstvu u Hrvatskoj nije moguće ispuštanje živih GMO-a u okoliš. Kao predsjednica Odbora za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora, svjesna da je koegzistencija GM, konvencionalnih i organskih usjeva teško provediva u praksi, jer pelud prenošena zrakom ili pčele ne poznaju granice zbog čega dolazi do kontaminacije, pokrenula sam inicijativu za uspostavu regije Alpe-Adria slobodne od GMO-a.  

Preferencijalni glasovi 43.000 hrvatskih građana omogućili su mi da u Europskom parlamentu, zajedno s ostalim zastupnicima koji dijele moje mišljenje, i dalje nastojim obraniti ono za što smatram da je temeljno pravo nas građana Hrvatske, ali i svih građana Europe: pravo na izbor hrane koju jedemo, očuvanje bioraznolikosti i tradicije, a u konačnici i pravo da lokalne, regionalne i državne vlasti same odlučuju o tome žele li dopustiti sijanje GM kultura na svom području. Suverenitet država u tom pitanju za mene je neupitan te sam stoga i predložila amandmane na nacrt Izvješća i preporuka za drugo čitanje Prijedloga Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2001/18/EZ u pogledu mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uzgoj GMO-a na svom državnom području.

Kroz postupak usklađivanja stavova političkih grupa unutar Europskog parlamenta u Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane prihvaćeno je sedam kompromisnih amandmana čiji sastavni dio su i većina mojih amandmana koji se odnose na proširenje pravne osnove i na pitanja zaštite okoliša, prekogranični prijenos GMO-a i zaštita od istog, primjenu načela predostrožnosti i prijedlog okvira na temelju kojeg država članica može tražiti izuzeće od uzgoja GMO-a. Velikim uspjehom smatram to što mi je usvojen amandman kojim se osigurava da multinacionalne kompanije, kao podnositelji zahtjeva za autorizaciju GMO-a tijekom provedbe tog postupka ne budu u povlaštenom položaju u odnosu na državu članicu jer bi to bilo narušavanje njezinog suvereniteta, što je nedopustivo. Nadam se da će se ti usvojeni amandmani ugraditi u konačni tekst Direktive o kojoj će Europski parlament odlučivati na plenarnoj sjednici u siječnju 2015. godine.

Alpe-Adria bez GMO-a
Korak dalje u tom smjeru je i Inicijativa za uspostavu Alpe-Adria regije (Hrvatska, Slovenija, Mađarska, Austrija, i Italija) područjem slobodnim od GMO-a koju sam uputila zastupnicima iz država te regije budući da za cilj ima upravo priznavanje prava lokalnim i regionalnim zajednicama na njihov suverenitet u odlučivanju u tom pitanju. Do danas je više od 150 regija i 4500 lokalnih uprava diljem Europe donijelo odluku o GMO-free statusu te ovom inicijativom želim potaknuti sve donositelje odluka da se osobno zauzmu da se slične odluke donesu i na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini svih država članica Alpe-Adria regije kako bi uputili snažnu poruku nacionalnim vlastima, ali i Europskoj uniji da se građani ove regije ne žele izložiti riziku ispuštanja živih GMO-a u okoliš.

Osobno smatram da bi za EU bilo najbolje kada bi se u potpunosti onemogućila sjetva GM sjemena, no obzirom da oko toga nije postignuto suglasje, nužno je osigurati pravo državama članicama da samostalno odlučuju o uvođenju živih GMO-a u okoliš na njihovom području. Nadalje, prema tom prijedlogu u postupku donošenja odluke europskog nadležnog tijela (EFSA) koje procjenjuje rizik uvođenja GMO-a u okoliš i prirodu nemamo jednake standarde predostrožnosti koji su svojstveni drugim aktivnostima rizičnima po okoliš i prirodu, a sva se odgovornost za moguću štetu u okolišu, sukladno Direktivi o odgovornosti za štetu u okolišu, prebacuje ili na poljoprivrednika ili na državu, što je neprihvatljivo.

Ovisnost o uvozu
Informacija o tome da se u Hrvatskoj, unatoč tome što prema postojećem zakonodavstvu to nije dopušteno, možda ipak sije GM soja, vrlo je zabrinjavajuća, jer postoji velika opasnost od kontaminacije konvencionalnih ili organskih usjeva soje, a posebice može ugroziti domaću proizvodnju sjemenske soje. Hrvatska je potpisnica deklaracije Dunav-soja koja za cilj ima povećanje proizvodnje GMO-free soje u Europi kako bi se smanjila ovisnost europskih proizvođača stočne hrane o uvozu. Ukoliko se događa da se GM soja sije nelegalno to može ugroziti i provedbu tog projekta. Budući da je jedini GMO čiji je uzgoj dopušten u EU GM sjeme kukuruza MON 810, a države članice dužne su provoditi nadzor, od Ministarstva poljoprivrede očekujem da istraži te navode i počne provoditi ozbiljnu kontrolu sjemena koje se uvozi i sije na poljima kao i onog koje se koristi kao stočna hrana, te da uvede potpore za sjetvu domaćih sorti.