Obveznice se većinom klasificiraju kao financijski instrumenti koji nose niži rizik. Međutim, bilo to obveznica, dionica ili nešto treće, rizik od gubitka je usko povezan s cijenom po kojoj se imovina kupuje.  Posljednjih pet godina svjedočili smo snažnom rastu obveznica, a one se u ovom trenutku trguju na najvišim razinama u povijesti.

Ovakav, nikad prije zabilježen rast, iscrpio je buduće potencijale te ovu klasu imovine učinio poprilično riskantnom. Kada promatramo države članice eurozone, možemo vidjeti da su kamata po kojima se ove države zadužuju pala na prije nezamislive razine. Primjerice, kada gledamo prinos na jednogodišnji dug svih zemalja eurozone, svega tri od 18 (Estonija nema obveznice) država na ovaj rok investitorima pruža pozitivan povrat.

To su najriskantnije države, odnosno, Portugal, Grčka i Cipar. Na dugove preostalih 15 zemalja investitori će do dospijeća izgubiti od 0,06 posto za dug Litve pa do najvećeg gubitka od 0,72 posto na dug Njemačke. Slična situacija je i s dugoročnim obveznicama. Primjerice, Portugal se prije pet godina na rok od 10 godina zaduživao po stopama od oko 13 posto, a ovom trenutku prinos na desetogodišnju obveznicu pao je na samo 3,14 posto. Sličan trend pada kamata doživjele su i sve ostale članice eurozone.  Logičan zaključak bio bi da su niži troškovi financiranja posljedica smanjenja ukupne sume duga, a time i rizika. Međutim, istina je upravo suprotna. 

Slovenski rekord
Dva najvažnija pokazatelja rizičnosti jedne zemlje su razina duga u odnosu na BDP te trend kretanja ovog duga. Ako pogledamo kretanja za razdoblje od 30. rujna 2011. do 30. rujna 2016., ona su praktički za najveći dio država eurozone dosta negativna.  Odnosno, u posljednjih pet godina, od 19 država ovog bloka, njih 15 povećalo je dug u odnosu na BDP. Svoj dug su smanjile samo Irska, Latvija, Malta te Njemačka. Medijan rasta duga preostalih 15 zemalja iznosi 16 posto, s time da je susjedna Slovenija rekorder s praktički udvostručenjem duga s razine od 44 posto na 82,3 posto BDP-a. Italija je četvrta najzaduženiju zemlja svijeta, a od nje veći dug imaju samo Libanon, Grčka i Japan. Prije pet godina dug u odnosu na BDP iznosio je 115,6 posto, a u ovom trenutku je povećan na vrlo visokih 135,5 posto. Također, prema podacima MMF-a, u eurozoni se nalazi oko bilijun eura nenaplativih kredita od čega se čak trećina nalazi u talijanskim bankama.

Talijanski dionički indeks FTSE MIB od početka godine pao je 20 posto, dok je najgore prošao bankarski sektor u kojem je primjerice Banca Monte Paschi Siena izgubila 80 posto svoje vrijednosti. Međutim, unatoč enormnom dugu koji raste devet uzastopnih godina te bankarskom sektorom kojem prijeti slom, trošak servisiranja duga pao je rekordno nisko. Odnosno, desetogodišnja talijanska obveznica prije pet godina nosila je prinos od oko 7 posto, dok u ovom trenutku pruža prinos od svega 1,47 posto. Također, treba napomenuti da su dugoročne obveznice poput desetogodišnjih poprilično cjenovno osjetljive na kamatne stope. Duracija talijanskih desetogodišnjih obveznica je oko 8,7, što znači da promjena kamatne stope od 1 posto uzrokuje promjenu cijene od otprilike 8,7 posto. S obzirom da je prosječna kamata na ovaj rok u posljednjih 20 godina iznosila 4,39 posto, rast kamata na dugoročan prosjek investitorima bi donio dvoznamenkaste gubitke.

Oporavak tržišta sirovina
U svijetu u kojem Europska središnja banka (ECB) mjesečno kupuje 80 milijarda obveznica, čime je izobličila europsko financijsko tržište, rizik kao da je prestao biti ključna varijabla. Inicijalno je otkup obveznica trebao trajati do proljeća sljedeće godine, ali prema komentarima guvernera ECB-a jasno je vidljivo da će se on prolongirati. Teško je reći dokad bi ovakvo stanje moglo potrajati, ali jedan od vjerojatnih okidača za pucanje balona vjerojatno će biti rast inflacije koja bi u narednim kvartalima mogla ubrzati pod utjecajem rasta ključnih sirovina. Nakon pet godina kontinuiranog pada cijena, sirovine u ovoj godini pokazuju značajan okret trenda.

Tako je nafta od početka godine skočila 33 posto, prirodni plin 30 posto, čelik 39 posto, a šećer za čak 47 posto. Rast inflacija (ili kraj deflacije) izgledno će dovesti do porasta traženog prinosa, što bi obveznice srušilo na realnije razine. Hrvatska nije izuzeta iz trendova na obvezničkom tržištu, a trošak servisiranja hrvatskog duga je kao i kod ostalih europskih zemalja pao na najniže razine u povijesti. Natprosječni prinosi obvezničkih fondova su privukli mnoštvo hrvatskih investitora, pa su tako obveznički fondovi prema podacima Hanfe u dvije godine nabujali četiri i pol puta. Odnosno, imovina je tijekom rujna 2014. godine iznosila 677 milijuna, a krajem ovogodišnjeg rujna je povećana na tri milijarde kuna.

Neponovljiv tempo rasta
Prilikom ulaganja u obveznice i obvezničke fondove, investitori bi u ovom trenutku trebali biti oprezni te bi umjesto da promatraju ostvarene prinose u proteklih par godina trebali obavezno gledati kolike prinose obveznice nose do dospijeća. Tempo rasta ostvaren u zadnjih par godina nemoguće je za ponoviti u budućnosti, a trenutna razina cijena je neodrživa u dugom roku te će prije ili kasnije doći do pucanja obvezničkog balona.