Početkom ove godine počela je primjena Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD). To znači da će tvrtke na koje se ova direktiva odnosi morati zadovoljiti opsežnija i stroža pravila u izradi izvještaja o održivosti, odnosno o svojim okolišnim, socijalnim i upravljačkim utjecajima. Ovaj će izvještaj, a koji će obuhvatiti mnogo veći broj poduzeća nego što ih je obuhvaćala njezina prethodnica – Direktiva o nefinancijskom izvještavanju (NFRD) – tvrtke morati objaviti 2025. za ovu godinu.

No, koliko su domaća poduzeća spremna izvještavati o održivosti? Nisu baš, pokazuje istraživanje o implementaciji CSRD-a koje je za Poslovnu inteligenciju provela agencija Ipsos. Istraživanje tako pokazuje da čak 30 posto anketiranih poduzeća nikada nije čulo za termine ESG (engleski akronim za okolišno, društveno i korporativno upravljanje) te CSRD. S ovim je terminima, pokazuje istraživanje, dobro upoznat vrlo mali broj tvrtki u Hrvatskoj – tek pet posto anketiranih (s ESG), odnosno tri posto (s CSRD).

Zabrinjavajući podaci

“Ovo su prilično zabrinjavajući podaci, posebno kada se zna”, kaže Anja Kuhar, delivery direktorica iz Poslovne inteligencije, “da je ESG izvještavanje, prošle godine bilo tzv. buzzword, o kojem se mnogo pričalo. Ali, očigledno, s malo razumijevanja i shvaćanja što je to uistinu”.

Kuhar ističe da ih je iznenadio podatak da 30% poduzeća nije čulo za vrlo aktualne pojmove ESG-a i CSRD-a.

S obzirom na stanje “upoznatosti” s terminima, ne treba niti čuditi da više od polovice onih koji su sudjelovali u istraživanju, točnije 54%, nije počelo prikupljati podatke nužne za izvještavanje o održivosti. Dapače, takvo je izvješće do sada objavio vrlo mali broj poduzeća – 13% anketiranih. Osim toga, mnogi ne znaju koje podatke moraju prikupljati.

Istovremeno se zahtjevi izvještavanja o održivosti na razini EU-a konstantno nadopunjuju i šire. Primjerice, broj onih koji će postepeno postati obveznici CSRD-a proširuje se na gotovo 50 tisuća poduzeća s trenutnih 11.700. Prvi obveznici bit će subjekti od javnog interesa s više od 500 zaposlenih, a prva će izvješća o održivosti morati objaviti 2026. za 2025. godinu. Već 2025. ova se obveza proširuje na sva velika poduzeća.

U Hrvatskoj je 2020. bilo 76 obveznika nefinancijskog izvještavanja, pokazuje posljednja objavljena studija o stanju nefinancijskog izvještavanja u Hrvatskoj. Koliko će poduzeća biti obveznici novih standarda, iz Ministarstva financija nisu odgovorili.

Određivanje opsega i granica ESG izvještavanja, ističe Kuhar, bit će najveći izazovi domaćim kompanijama u ispunjavanju kriterija CSRD-a.

“Govorimo o složenim regulatornim propisima na temelju kojih kompanije moraju odlučiti koji su aspekti njihovog poslovanja, lanac opskrbe i vrijednosti relevantni za izvještavanje. Samim time, definiranje tih granica može biti izazovno, a na to se onda i naslanja činjenica o kvaliteti i dostupnosti podataka o kojima će kompanije trebati izvještavati. S jedne strane, pristup pouzdanim i relevantnim podacima ključan je za točno ESG izvješćivanje. S druge strane, kompanije se suočavaju s izazovima u prikupljanju, mjerenju i provjeri podataka, osobito ako posluju u regijama s ograničenim zahtjevima za objavljivanjem podataka ili nedosljednom dostupnošću podataka”, kaže delivery direktorica iz Poslovne inteligencije, kompanije koja se bavi podacima pa joj je kao takvoj bilo vrlo važno istražiti kako stvari stoje na terenu i na koje poteškoće tvrtke nailaze pri prikupljanju ESG podataka.

A kako uvjerava Anja Kuhar sastavljanje i objavljivanje izvješća o održivosti kompanija nosi više prednosti jer “nadilazi tradicionalno financijsko izvještavanje i dionicima pruža informacije o učinku kompanije u područjima koja se odnose na održivost”.

Tvrtkama koje ga odluče napraviti, objašnjava, može olakšati pristup kapitalu, pridonijeti održivosti poslovanja pa čak i dovesti do novih inovativnih rješenja i poboljšanja operativne učinkovitosti.

“Investitori sve više uzimaju u obzir ESG čimbenike u svojim odlukama o ulaganju. Tvrtke s pozitivnim ESG performansama mogu imati poboljšan pristup kapitalu jer se usklađuju s preferencijama društveno odgovornih investitora”, ističe Kuhar. Također, navodi, kompanije sa snažnim ESG performansama često su privlačnije zaposlenicima što nije zanemariva prednost u okolnostima nedostatka radne snage.

No domaće kompanije tek trebaju osvijestiti važnost izvještavanja o održivosti da bi uživale ove benefite.

Doniraju, ali rijetko volontiraju

Kako pokazuje istraživanje tvrtke Poslovna inteligencija, prikupljanje podataka za ESG izvještavanje najčešće provodi jedna osoba u kompaniji ili mala grupa zaposlenika. Najčešće se podaci prikupljaju jednom godišnje, a sam proces u prosjeku traje mjesec dana. One tvrtke koje izrađuju izvješće, pak, u području okolišnih aktivnosti najviše pažnje pridaju gospodarenju otpadom i smanjenju korištenja papira. No, manja se pažnja (35%) pridaje smanjenju emisija ugljičnog dioksida.

Zanimljivo, niti jedna od 13 kompanija koje su do sada pripremile ESG izvješće nisu dale primjer kako računaju emisiju stakleničkih plinova, pokazuje istraživanje.

U pogledu društvenih aktivnosti pak, najzastupljenija je ona kojom se osiguravaju sigurni i zdravi radni uvjeti. Tvrtke, također, rado doniraju ali rijetko volontiraju u lokalnim zajednicama, otkriva istraživanje Poslovne inteligencije.