Pad cijena na kineskom tržištu dionica, koji je uzrokovao udarne valove koji odjekuju diljem svijeta, doveo je do stres-testa u realnom vremenu u toj zemlji. Špekulanti medvjedi koji su predvidjeli propast kineskog gospodarstva trenutačno su obuzeti uživanjem u tuđoj nesreći.

Špekulanti bikovi, pak, drže da, bez obzira na to koliko siloviti mogu biti prevrati na tržištu dionica, priča o kineskom gospodarskom uspjehu ostaje neokrnjena. No, u ovom trenutku ishod je pouzdan. Trebalo bi prije svega istaknuti da trenutačna volatilnost, koja nije nužno poželjna, predstavlja prirodnu korekciju tržišta. Prije pada od 30 posto s vrhunca od 5.166 dosegnutog 12. lipnja Šangajski kompozitni indeks popeo se za 150 posto u razdoblju od 12 mjeseci. Intervencija nadležnih tijela bez presedana, uključujući dopuštenje za oko 1300 tvrtki da obustave trgovanje, zaustavila je odron te se indeks zatvorio 14. srpnja na 4.159. Iako je igra okrivljavanja u tijeku, knjiga povjesničara Charlesa Kindlebergera iz 1978.

"Manije, panike i slomovi" nudi savršeno objašnjenje za ono čime je Kina trenutačno suočena. Gospodarstvo je pretrpjelo standardni ciklus pomaka, prekomjernog trgovanja (overtrading), monetarne ekspanzije, kompromitiranja i revolta, a sve to u razdoblju od 12 mjeseci.  Kineski čimbenik pomaka bilo je pojavljivanje vlastite internetske ekonomije u toj zemlji. Zbog spektakularna uspjeha tvrtki poput Alibabe milijuni kineskih investitora postali su uvjereni da će ih tehnološke tvrtke obogatiti preko noći. Druga i treća faza – prekomjerno trgovanje i monetarna ekspanzija – prožimaju se. Licencirani brokeri za vrijednosnice i nelicencirani zajmodavci nudili su rastuće iznose maržnih transakcija, što je potaknulo uzajamno povezana i potkrepljujuća povećanja cijena i poslovnog prometa.

(Vlada je počela kažnjavati takvo davanje zajmova u travnju.) Štoviše, radi prilagodbe sporijem rastu BDP-a, središnja banka srezala je kamatne stope te se učinkovito uključila u monetarnu ekspanziju. U nemogućnosti da dobiju znatnu količinu povrata od depozita i suočeni s visokim cijenama nekretnina, kineski štediše smatrali su razvučeni rast domaćih cijena dionica mogućnošću za poticanjem zarade.  Kompromitiranje se pojavilo kad su neki oštroumni investitori primijetili nepodudarnost između cijena i njihovih osnova i počeli prodavati svoje dionice. To je 12. lipnja dovelo do revolta te je pad cijena potaknuo "stop-loss" politiku, kao i velik dio investitora na likvidiranje maržnih pozicija, što je rezultiralo ozbiljnim gubicima kako za zajmoprimce, tako i za zajmodavce, osobito vezano uz nelikvidne dionice. Ta je epizoda još jednom dokazala da su visokozadužena tržišta nestabilna i neodrživa.

Neprimjereno regulirane financijske inovacije opetovano su uzrokovale financijske krize s kombinacijom tržišne pohlepe i regulatornim silosima i slijepim točakama koji omogućavaju procvate i bankrote. U slučaju Kine, vladin intervencionistički pristup dodatno pogoršava cijeli problem. Iako tržišna intervencija može kratkoročno ograničiti raspon gubitaka, ona potkopava sposobnost tržišta da se autokorigiraju. Da ne spominjemo kredibilitet kineskih nadležnih tijela kao neutralnih regulatora.   Sekundarna tržišta dionica u osnovi su igra nulte sume: oni koji prodaju za vrijeme procvata su pobjednici, a oni koji kupuju prekasno (i s posuđenim novcem) su gubitnici. U Kini, pobjednici su bili većinski vlasnici tvrtki (uključujući državu) koji su prodali dok se Šangajski indeks uspinjao prema 5.000, a gubitnici su bili maloprodajni investitori koji su kupili iznad 4.000.

No, na dinamičnoj razini, kreativno razaranje koje se događa zbog bankrota ne eliminira kapital koji je stvoren tijekom procvata. Kineska tržišta dionica možda su izgubila gotovo tri bilijuna američkih dolara nakon njihova vrhunca u lipnju, ali su stvorila i više od 4,6 bilijuna dolara vrijednosti prošle godine, od čega je više od polovice bilo obračunato državi.   Činjenica je da tržišta napreduju samo eksperimentiranjem te neizbježno putem pogrešaka. Doista, bilo je statistički nevjerojatno da će se kinesko gospodarstvo i tržišta dionica razviti tako brzo, bez nekoliko usputnih spektakularnih posrtaja.  Dopuštanje tržištu dionica da se razvije nije bio pogrešan potez. Potkraj 2013., kad je Šangajski indeks bio 2.116, kinesko tržište dužničkih instrumenata iznosilo je 256 posto BDP-a, dok je kapitalizacija tržišta dionica bila 36 posto BDP-a, implicirajući neodrživu dohodovnu zaduženost od 7.2:1.

Kad je tržište dionica doseglo vrhunac od 100 posto BDP-a, dohodovna zaduženost pala je na 2.6:1, bliže rezultatu 2.2:1 SAD-a, gdje je kapitalizacija tržišta dionica iznosila 132 posto BDP-a. Na sličan način, želja maloprodajnih investitora za ulaganjem u tvrtke poput Alibaba nije bila pogrešna. Upravo suprotno, imalo je puno smisla sudjelovati u tržištima. Problem je bio u tome što maloprodajni investitori nisu bili u mogućnosti prosuditi vrijednost tvrtki čije dionice kotiraju na burzi poput Alibabe, ali su ipak mogle koristiti maržne transakcije kako bi ušle u špekulacije. To je bila opasna kombinacija koja bi dovela do društveno neprihvatljivih gubitaka u maloprodajnim sektorima da vlada nije intervenirala.  

Kinesko gospodarstvo uspjelo je putem pokušaja i pogrešaka, a lekcije njegova sadašnjeg stres-testa trebalo bi smatrati dijelom tog procesa te upotrijebiti za pokretanje sljedeće faze gospodarske reforme. Ključna lekcija je da kineska tržišta dionica ostaju strukturno pristrana u korist državnog vlasništva i vodstva, čak i u trenutku u kojem država gradi poduzetničko gospodarstvo. To je u osnovi problematično jer će upravo tržište (a ne država) podržati i prepoznati "jednoroge". Unatoč tome, Kina je već počela graditi inovativniji proizvodni sektor te maloprodajni sektor kojeg pokreće internet, a država još može igrati svoju ulogu u poticanju inovacija. No, dok vlada određuje kako rasteretiti svoje ogromne pakete dionica na ispravan način, ona se mora pobrinuti da se takva nastojanja financiraju redovnim dionicama, ne zaduženošću, te time poticati tržišnu ravnotežu i izdržljivost. 

Koautor Xiao Geng je direktor Instituta Međunarodni financijski forum, profesor i viši znanstveni suradnik na Azijskom globalnom institutu na Sveučilištu u Hong Kongu.

Project Syndicate, 2015.