Globalna financijska kriza koja je odjeknula 2008. na podjednak je način pogodila Europu i SAD, barem na početku.

S obiju je strana Atlantika gospodarski učinak 2009. potonuo, a počeo se oporavljati 2010. No, kako je financijska kriza mutirala do krize eurozone, nastao je gospodarski jaz između SAD-a i eurozone. U posljednje tri godine (2011.-2013.) američko je gospodarstvo poraslo za 6 postotnih bodova. Uzimajući čak u obzir i demografski diferencijal, koji sad čini oko pola postotnog boda godišnje, američko je gospodarstvo po stanovniku u protekle tri godine poraslo za otprilike 4,5 postotnih bodova. Glavni razlog za taj jaz jest razlika u privatnoj potrošnji, koja je u SAD-u porasla, a u eurozoni pala, osobito u rubnim zemljama. Smanjenje javne potrošnje zapravo je jače utjecalo na pad potražnje u SAD-u (0,8 postotnih bodova) nego u EU (0,1 posto). To pomalo iznenađuje zbog svih rasprava o mjerama štednje koje nameće Bruxelles. 

Hipotekarno čišćenje 
Štoviše, javna je potrošnja u eurozoni već tri godine razmjerno stabilna, a u SAD-u je znatno pala. Pad privatnih ulaganja u Europi čini tek manji dio (trećinu) jaza u rastu. Iako su napetosti na financijskim tržištima koje su pratile krizu eura vrlo negativno utjecale na ulaganja u rubne zemlje eurozone, potražnja za ulaganjima slaba je i u SAD-u, čime se umanjuje ukupna razlika. Otpornost privatne potrošnje u SAD-u, ključ jaza u rastu, ne iznenađuje s obzirom na to da su američka gospodarstva znatno smanjila dužnički teret od gotovo 90% BDP-a, dosegnut malo prije krize. Niži dužnički teret također je ključan razlog zašto se očekuje da će potrošnja i dalje znatno brže rasti u SAD-u nego u eurozoni ove i sljedeće godine. No, ključno je pitanje kako su američka kućanstva uspjela smanjiti dužnički teret tijekom razdoblja visoke nezaposlenosti i gotovo nultog porasta plaća te pritom održala rast potrošnje. Odgovor je u spoju forfetiranih hipoteka i brzih postupaka za bankrot.

U posljednjih nekoliko godina zaplijenjeni su milijuni američkih nekretnina koje su kupljene drugorazrednim hipotekama, a vlasnici su ih bili prisiljeni napustiti jer više nisu mogli otplaćivati rate. No, zbog forfetiranih hipoteka u mnogim američkim državama ukupni je hipotekarni dug tada ukinut čak i ako je vrijednost nekretnina bila preniska za pokrivanje preostalog salda. Štoviše, čak i onim saveznim državama s punim učinkom forfetiranja – prema kojemu su vlasnici nekretnina i dalje odgovorni za cjelokupan iznos hipotekarnog kredita (tj. razlike između preostalog iznosa i vrijednosti stečene prodajom nekretnine) – američki postupci za osobni bankrot nude razmjerno brzo rješenje. Od 2008. milijuni Amerikanaca podnijeli su zahtjev za osobni bankrot, čime su eliminirali osobni dug. Ista se stvar primjenjuje na stotine tisuća malih poduzeća. Naravno, i u rubnim zemljama eurozone raste broj bankrota, no u državama poput Italije, Španjolske i Grčke, duljina postupka bankrota mjeri se u godinama, za razliku od mjeseci ili tjedana u SAD-u. Štoviše, u većem dijelu kontinentalne Europe osoba se može riješiti duga tek nakon duljeg razdoblja – najčešće je riječ o pet do sedam godina – a tijekom tog razdoblja većina dohotka odlazi na otplatu duga.  

U SAD-u, pak, to razdoblje u većini slučajeva traje manje od godine. Štoviše, uvjeti oslobođenja duga znatno su stroži u Europi. Krajnji je slučaj u Španjolskoj, gdje se hipotekarni kredit nikad ne gasi, čak ni nakon proglašenja osobnog bankrota.  Ta ključna razlika između SAD-a i (kontinentalne) Europe objašnjava otpornost američkoga gospodarstva na propast kreditnog tržišta. Prekomjerna zaduženost kućanstava znatno se brže sanirala, a kad se gubici jednom utvrde, ljudima je lakše krenuti dalje. Razlog za taj transatlantski jaz u rastu stoga ne treba tražiti u prekomjernim mjerama štednje eurozone ili pretjeranom oprezu Europske središnje banke. Postoje strukturni razlozi za spor oporavak gospodarstva eurozone od financijske propasti rubnih država. Što je još važnije, prekomjerni je dug stvoren tijekom godina procvata, u usporedbi s američkim, vjerojatno znatno teže smanjiti. 

Prilika za čist start
Europski dužnosnici s pravom promiču strukturne reforme tržišta rada i proizvodnje u Europskoj uniji. Osim toga, trebali bi se posvetiti i reviziji i ubrzavanju postupaka bankrota, tako da se gubici brže utvrde kako bi kućanstva mogla početi iz početka, a ne da godinama trpe posljedice.

© Project Syndicate, 2014.