Gotovo svi tvrde da je japanski ekonomski model implodirao. Od 1991. godine zabilježen je prosječni rast od samo 0,9%, za razliku od 4,5% zabilježenih tijekom proteklih desetljeća. Usporeni rast u kombinaciji s velikim fiskalnim deficitima i stopom inflacije blizu nule uzrokovali su vrtoglavi porast državnog duga s 50% BDP-a na 236% BDP-a. Abenomika, skup reformi koje je započeo premijer Shinzo Abe prije šest godina kad je došao na vlast, implicirala je i obećanje o podizanju inflacije do 2%.

Međutim, uslijed pet godina nultih kamatnih stopa i  kvantitativnog popuštanja ogromnih razmjera taj se cilj nije uspio postići. Stopa plodnosti od 1,4 i gotovo nulta stopa imigracije znače da bi se japanska radna snaga mogla smanjiti za 28% tijekom sljedećih 50 godina, čime bi zdravstvena skrb za starije stanovništvo postala financijski nepristupačnom i došlo bi do dramatičnog rasta fiskalnog deficita, koji već ionako doseže 4% BDP-a. Povećanja poreza i rezovi u javnoj potrošnji u cilju smanjenja deficita od iznimne su važnosti za izbjegavanje dužničke krize. Strukturna reforma neophodna je za povećanje anemične stope rasta. 

Veliki procvat turizma
Usprkos svemu tome, prevladavajuće mišljenje o navodnom neuspjehu japanskog modela moglo bi biti pogrešno.  Dok demografski pad zabilježen u Japanu donosi izazove, on također može implicirati neke prednosti, a dugovi Japana daleko su održiviji nego što se čini. Istina, rast BDP-a zabilježen u Japanu zaostaje za većinom ostalih razvijenih gospodarstava, a vjerojatno će tako biti i nadalje uslijed sporog pada broja stanovnika.

No, za ljudsko blagostanje najvažniji je BDP po stanovniku, a po tom pitanju godišnji rast od 0,65% zabilježen u Japanu u desetljeću nakon 2007. godine jednak je onom zabilježenom u SAD-u i premašuje 0,39% zabilježenih u Velikoj Britaniji te 0,34% u Francuskoj, što nije loš rezultat za zemlju koja počinje s jednim od najviših životnih standarda na svijetu. Istina, tijekom posljednjih 25 godina, u SAD-u je zabilježen brži rast po stanovniku; ali japansko gospodarstvo nije deformirano ogromnim porastom nejednakosti uslijed kojeg su brojni američki radnici suočeni sa stagnacijom realnih plaća tijekom cijelog tog razdoblja. Nezaposlenost je ispod 3%.

Niži državni dug
Kao sredstvo koji donosi prosperitet velikom broju građana, japansko gospodarstvo stoga se danas može vrlo dobro usporediti s bilo kojim drugim. Sa stopom kriminala među najnižima na svijetu, japanski socijalni model nesumnjivo funkcionira u nekim stvarima. Nadalje, tu je i procvat turizma, uz porast broja stranih turista sa šest milijuna na gotovo 20 milijuna u posljednjih 15 godina.

Naravno, ono što vrijedi danas, može sutra biti neodrživo s demografskog aspekta. Također, ubrzani pad broja stanovnika mogao bi predstavljati ozbiljne probleme ako japanska stopa nataliteta ostane trajno na 1,4. No, upozorenja da će omjer radnika i umirovljenika zabilježiti pad s 2,1 na 1,3 preuveličavaju situaciju jer je proizvoljno definirano da dob radno sposobnog stanovništva završava sa 65 godina, dok se time ignorira potencijal za povećanjem dobi za umirovljenje, što Abeova vlada upravo čini. 

Kad bi se prosječna dob za umirovljenje povećala na 70, omjer radnika i umirovljenika još uvijek bi bio u padu, ali samo s današnjih 2,1 na 1,8 u 2050. godini.Nadalje, Japan je svjetski predvodnik po pitanju tehnologija koje omogućavaju starijim ljudima da duže ostanu ekonomski aktivni. Isto vrijedi i za robotiku koja omogućava proizvodnju robe i usluga uz sve manji broj radnika. Bojazni da će roboti uništiti radna mjesta zasigurno nisu predmet javnih rasprava u Japanu.

Nedavno je knjiga koja veliča blagodati ali i izazove 100-godišnjeg života postala bestseler. U svijetu radikalnih mogućnosti za automatizaciju, bolje se je suočiti s problemima visokog i rastućeg očekivanog trajanja životnog vijeka i smanjenja broja stanovnika nego s ubrzanim porastom stanovništva koje prijeti nadmašivanjem otvaranja novih radnih mjesta s kojima su suočena neka novorastuća tržišna gospodarstva.

Vezano uz državni dug i neodržive fiskalne deficite, izgleda da postoji velika vjerojatnost da će predviđatelji katastrofa koji upozoravaju na neizbježnu krizu ako se uskoro ne provede politika stezanja remena biti suočeni s razočaranjem. Japanski bruto državni dug mogao bi doseći 236% BDP-a, ali ako se izuzme financijska imovina u vlasništvu države, Međunarodni monetarni fond procjenjuje znatno niži neto dug od 152%. 

I dalje kupuju obveznice
Povrh toga, japanska središnja banka Bank of Japan u vlasništvu je državnih obveznica u vrijednosti od 90% BDP-a i ona naposljetku vraća državi u obliku dividendi sav novac koji dobiva od nje kao kamatu na obveznice koje ona drži. Ako se oduzme javna financijska imovina i cjelokupni dug koji japanska vlada i stanovništvo u stvarnosti duguju sebi samima, razina duga iznosi samo oko 60% BDP-a i nije u porastu.

Ta razina duga mogla bi biti održiva čak i ako fiskalni deficit ostane visok tijekom duljeg niza godina. Daleko od užasnute reakcije na ovo očigledno neodrživo ponašanje, kupci obveznica diljem svijeta još uvijek stoje u redu zbog kupovine državnih obveznica u zamjenu za prinose koji jedva premašuju nulu. Ništa od ovoga ne poriče postojanje važnih izazova. Troškovi zdravstvenih usluga mogli bi dodatno povećati fiskalni deficit.

Ekonomska teorija nagoviješta da bi u jednom trenutku prinosi na obveznice trebali premašiti nominalni rast BDP-a.  Iz oba razloga poželjan je srednjoročni plan za nekakvu fiskalnu konsolidaciju. U nedostatku povećanja stope nataliteta ili barem nekakve imigracije, tehnološki napredak kojemu Japan teži bit će ključan za hvatanje u koštac s društvom koje ubrzano stari. No, svakodnevna sjeta po pitanju izgleda za Japan uvelike je pretjerana. Brojne zemlje bile bi sretne da imaju probleme s kojima je suočen Japan.

© Project Syndicate, 2018.