Već je tijekom dužeg razdoblja jasno da nam se približava kriza mirovinskog sustava i da će ona donijeti loše vijesti vezano uz vladinu potrošnju posvuda. Omjer starih ljudi – osobito onih u mirovini – brzo se povećava, osobito u razvijenim zemljama, u kojima taj trend već vrši pritisak na sustav socijalne skrbi.

Međutim, taj bi problem mogao biti još ozbiljnjiji nego što to većina ljudi smatra, zbog činjenice da alati koje upotrebljavamo za mjerenje učinka starenja nisu kalibrirani na odgovarajući način. Stoga postoji ogromni nerazmjer između broja ljudi koji se tradicionalno ubrajaju među umirovljenike i onih čije preživljavanje zaista ovisi o mirovinama. Pomutnja proizlazi iz načina na koji su znanstvenici tradicionalno računali koeficijent dobne ovisnosti starih koji predstavlja omjer ljudi iznad 64 godine i radno sposobnih ljudi. Godine 2015. taj je omjer u Italiji iznosio 35%, prema podacima Ujedinjenih naroda, što znači da je na svakih 100 Talijana u dobi između 15 i 64 godine bilo 35 ljudi u dobi od 65 godina ili starijih.

Do 2050., predviđa se da će koeficijent dobne ovisnosti starih u Italiji premašiti 60%. Slična se priča ponavlja u Njemačkoj, Japanu i Španjolskoj, za koje se predviđa da će se udvostručiti njihov koeficijent dobne ovisnosti starih tijekom sljedećih 30 godina. Ta brojka ima važne implikacije. OECD predviđa da će povećanje koeficijenta dobne ovisnosti starih rezultirati znatno višom javnom potrošnjom na zdravstvenu skrb, dugoročnu skrb i mirovine. To su zastrašujući izgledi, obzirom da na javne mirovine u prosjeku već otpada 17% javne potrošnje u zemljama članicama OECD-a, što predstavlja najveću proračunsku stavku u brojnim zemljama.

Mjerenje koeficijenata
Problem je da koeficijent dobne ovisnosti starih rijetko obuhvaća cijelu sliku; on ne uzima u obzir činjenicu da se ljudi katkad odluče za rano umirovljenje, kao i da svaka radno sposobna osoba ne sudjeluje nužno aktivno na tržištu rada. Precizno mjerenje koeficijenta ovisnosti nalaže prihvaćanje da se društvo sastoji ne samo od radnika i umirovljenika, već i studenata, nezaposlenih, roditelja koji ne rade i ljudi s invalidskim mirovinama. Takvo bi mjerenje dovelo do zapanjujućih razlika. Neke su vlade potaknule starije radnike na izlazak s tržišta rada tijekom gospodarskih recesija u cilju pružanja mogućnosti zapošljavanja mladim ljudima.

Primjerice u Italiji dob u kojoj ljudi zapravo idu u mirovinu pala je sa 65 tijekom 1970. na 59,9 u 1997. I od tada ostaje nižom. Godine 2012. prema podacima talijanskog ureda za statistiku, efektivna dob umirovljenja u Italiji bila je 61,1, dok je 2013. 25% primatelja mirovina bilo mlađe od 65 godina. Kako bi objasnila to, kao i činjenicu da cjelokupno radno sposobno stanovništvo zapravo nije zaposleno, tvrtka Allianz International Pensions razvila je novi indikator koji nazivamo "koeficijent ovisnosti o umirovljenju" ili omjer ljudi koji trenutno primaju mirovinske povlastice neovisno o njihovoj dobi i ljudi koji doista rade. Kao što je bilo očekivano, taj indikator otkriva situaciju koja se dramatično razlikuje. U istraživanju u koje je bilo uključeno 12 zemalja, otkriveno je u prosjeku 50 primatelja mirovina na svakih 100 radno aktivnih pojedinaca. Za usporedbu, koeficijent dobne ovisnosti starih naznačio je samo 25 starijih ljudi na 100 radno sposobnih ljudi.

Ovisnost o umirovljenju
Australija, Sjedinjene Američke Države i Poljska imaju koeficijent dobne ovisnosti starih ispod 20%, ali je njihov koeficijent ovisnosti o umirovljenju znatno viši, u rasponu od 30% u Australiji do 39% u Sjedinjenim Američkim Državama i 63% u Poljskoj. Drugim riječima, u Sjedinjenim Američkim Državama, opterećenje koje umirovljenici predstavljaju za gospodarstvo zapravo je dvostruko veće od onoga što pokazuje koeficijent dobne ovisnosti starih; dok je u Poljskoj više nego trostruko veće. Usvajanje koeficijenta ovisnosti o umirovljenju može također dovesti do nekih kontraintuitivnih shvaćanja.

Primjerice, Japan – kao "najstarija" zemlja na svijetu – ima isti koeficijent ovisnosti o umirovljenju kao Rumunjska, čije je stanovništvo znatno mlađe. U Japanu, brojni ljudi koji su stariji od 65 godina nastavljaju s radom, dok u Rumunjskoj brojni idu u mirovinu znatno prije nego što dosegnu tu dob. Na neki način to je dobra vijest jer ona nagoviješta činjenicu da sheme ovisnosti o umirovljenju nisu neminovne. Doista, ekonomska politika i dinamika tržišta rada mogu dramatično utjecati na stupanj opterećenja koji umirovljene osobe imaju na gospodarstvo neke zemlje. Omogućavanjem stabilnih razina zapošljavanja – osobito među mladima, ženama i starijim osobama – te omogućavanjem starijim osobama da budu manje ovisni o prijenosu javnih sredstava, vlade mogu sniziti koeficijent ovisnosti.

Predočiti istinsku sliku
Međutim, nije vjerojatno da će se provesti izmjene politike koje će učiniti mirovine održivima ako glasači ne shvate pravu prirodu izazova s kojima bi se mogla suočiti njihova gospodarstva i mlado radno sposobno stanovništvo. Razmislite o Italiji. Naše brojke pokazuju da ta zemlja ima 70 umirovljenika na svakih 100 radnika. Pa ipak, sukladno istraživanju koje je proveo Pew Research Center, samo 41% Talijana tvrdi da je starenje "ozbiljan problem." Građanima zemalja s visokim koeficijentom ovisnosti trebalo bi dati priliku da sagledaju istinsku sliku onoga što očekuje njihova gospodarstva. Tek tada će oni moći precizno planirati svoje osobne financije i odabrati predstavnike koji će na najbolji način zaštititi njihove interese.

© Project Syndicate, 2016.